PRVI put nakon stravične nesreće u kojoj je poginuo Toše Proeski, u javnosti se pojavljuje vozač Touarega, Georgij Georgijevski, koji u razgovoru za makedonski list Večer tvrdi da "istraga nije provedena i policija nije uzela iskaz", a on "nije zaspao za volanom, i sjeća se svakog detalja nesreće".
Georgijevski, kojeg prijatelji od milja zovu Đole, tvrdi kako nikad nije dao nijednu od izjava koje su se prenosile u medijima nakon nesreće, a hrvatske medije okrivljuje da su ga i bez suđenja proglasili krivim za nesreću, te prenosili kako se "ničega ne sjeća", bez da su se zapitali je li netko uopće uzeo njegovu izjavu zbog istrage.
"Izgubio sam brata"
Georgijevski, koji se trenutno nalazi na kućnoj njezi, rekao je kako je "bol zbog gubitka njegova bliska prijatelja najteža", a "gubitak Toše najveća kazna i gore ne može biti". Sa svim hrvatskim medijima je, navodno, odbio razgovarati.
"I fizički i psihički sam slomljen i loše se osjećam. Pod stalnim sam medicinskim nadzorom, dva puta dnevno me posjećuju doktori, primam injekcije, anestetike i sredstva za smirenje. Posjetili su me i neurolog i neuropsihijatar. No, psihička bol je preteška. Jednostavno, kako se mogu osjećati nakon svega što se dogodilo? Tošu sam poznavao 15 godina, posljednjih šest godina smo se intenzivno družili. Izgubio sam najboljeg prijatelja i brata. Bili smo jako bliski. Kad me je oslovljavao, nikad nisam bio njegov vozač ili tjelohranitelj. Zvao me bratom. Kad mi se javljao, pozdravljao me sa: `Kako si brate?`. Rijetko je dozvoljavao da ga netko drugi vozi. Dolazio je kod mene doma, vjerovali smo jedan drugom. Izgubio sam brata", rekao je.
"Vijest o tome da je moj najbolji prijatelj poginuo, doznao samo od medicinskog osoblja. Bili su tamo liječnik i medicinska sestra. Rekao mi je netko od njih. U jednom sam trenutku pitao kako su drugi u vozilu, rekoše mi da Toše nije preživio. Taj trenutak ne mogu zaboraviti", ispričao je Georgijevski.
"Nisam bio umoran, nisam zaspao"
O svom psihofizičkom stanju te noći, dok je upravljao Touaregom, Georgijevski je rekao: "Uopće nisam bio umoran. Nešto prije ponoći smo krenuli iz Skopja, a u Nišu smo pokupili Ljiljanu. Kod nje smo se odmorili i osvježili prije puta te produžili za Hrvatsku. Nitko nas nije tjerao da se žurimo, niti smo bili vremenski ograničeni. Nitko me na ništa nije tjerao".
Potvrdio je i informaciju o tome da su netom prije nesreće zastali na benzinskoj postaji kako bi se odmorili: "Da, zastali smo na benzinskoj. Nije prošlo ni 10 minuta otkako smo krenuli od tamo, do trenutka kad se dogodila prometna nesreća. Prije toga smo zastajali još četiri, pet puta. Svaki put kad je netko od nas imao potrebu za tim da stanemo, i nitko nije negodovao zbog toga. Naprotiv, putovali smo ležerno i bez žurbe."
"Od naplatnih kućica do mjesta nesreće ima otprilike oko 130 kilometara. Na toj benzinskoj smo zastali kako bi popili kavu i natočili benzin, a potom smo produžili. U Zagreb, na snimanje ´Zuhra showa´ smo trebali stići tek negdje oko podneva. Imali smo dovoljno vremena, čak i više nego nam je bilo potrebno, i nema riječi o nikakvoj žurbi. Nisam bio umoran pa da zaspim. Nisam zaspao", tvrdi Georgijevski.
"Sjećam se svih detalja nesreće"
Georgijevski je ispričao i kakvi su bili uvjeti na cesti tog kobnog jutra: "Vozio sam ga mnogo puta, i danju i noću. Toše nije imao vozača, koji je prema pisanju medija, tada bio na godišnjem odmoru. Često sam ga vozio na toj relaciji. Tog dana bijaše gusta magla. No, ja sam Touareg često vozio. Imao je svu dodatnu opremu, svakakve senzore, pa i senzore za udaljenost, koji signaliziraju ako se prebrzo približavate nekom predmetu ili vozilu."
Unatoč tome da su mediji nakon nesreće prenosili kako se Georgijevski "ničega ne sjeća", on sada tvrdi suprotno: "Kako bi se mogao ne sjećati!? To je trenutak u kojem sam izgubio svog najboljeg prijatelja. Ništa nisam zaboravio. Svega se sjećam. No, detalje ću reći na Sudu."
"Ljiljana me nekoliko trenutaka prije nesreće pitala jesam li umoran"
Nakon nesreće su se prenosile različite informacije o tome je li Toše spavao u trenutku kad se nesreća dogodila. Neke informacije kažu da jeste, neke pak kažu da je u trenutku nesreće gledao film, neke kažu da je ležao na sjedištu, neke da je pak uspravno sjedio, pa je novinarka Večeri stoga Georgijevskog upitala što je od toga istina.
"Toše je sjedio na suvozačkom sjedištu koje je bilo potpuno spušteno i koje je dijelom bilo naslonjeno na stražnje sjedište. Nije prvi put da je Toše zaspao tijekom putovanja. Često se to događalo. Ljiljana je sjedila na stražnjem sjedištu, iza mene. Samo ona nije vezala sigurnosni pojas, mi smo bili vezani", ispričao je Georgijevski.
"Limenke koje smo kupili kad smo zastali na benzinskoj pumpi, kako bi dopunili rezervoar, još prazne stoje u automobilu. Nisu bačene. Liljana i ja smo cijelo vrijeme razgovarali. Nije bilo nikakve šanse da zaspim. Neposredno prije nesreće me pitala spava li mi se, da li sam umoran, ima li potrebe da me zamjeni i da ona vozi dio puta. No, nisam se osjećao umorno. Ostao sam na vozačkom sjedištu.
"Izjavu nikome nisam dao, jer to od mene nitko nije ni tražio"
Georgijevski tvrdi kako njegovu izjavu nitko nije uzeo: "Mene uopće nitko za ništa nije pitao. Nije došao ni policajac, ni istražni sudac. Došao je samo jedan policajac koji mi je donio vozačku dozvolu ili možda samo Ljiljaninu torbicu, ne sjećam se. Mislio sam da će me ispitati, no zadržao se svega dvije minute i nije me ništa pitao".
"Prije toga je došao jedan odvjetnik, Hrvat, i predstavio se `Ja sam odvjetnik (taj i taj)`, i dao mi da potpišem za to da mi vrati putovnicu, nešto kao jesam li suglasan da on podigne putovnicu i da mi je donese. Tako je i bilo. Pitanja za potrebe istrage nesreće, nitko mi nije postavio. Nitko me ništa u vezi toga nije pitao. Izjavu nikome nisam dao, jer to od mene nitko nije ni tražio", rekao je Georgijevski.