Fotografije i snimke prosvjeda i nereda koje ovih dana dolaze iz Gruzije neodoljivo podsjećaju na gotovo identične prizore s glavnog kijevskog trga Majdana iz 2013. godine. I povod za masovne prosvjede je identičan - proruska vlast koja je potvrdila da odustaje od približavanja Europskoj uniji.
Prije rata u Ukrajini, prije aneksije Krima, Europu je šokirala ruska invazija na Gruziju. Naizgled davne 2008., ruska invazija na Gruziju bila je, u očima Zapada, anomalija. Po gotovo svakom drugom pokazatelju Putinova Rusija bila je u relativno prijateljskim odnosima s SAD-om i Europom, a međunarodna suradnja sa Zapadom bila je na povijesnom vrhuncu.
Ruska agresija na Gruziju označila početak nove ere
16 godina kasnije, nema sumnje da je rusko-gruzijski rat označio početak nove ere u odnosima Rusije s bliskim susjedima, što je kulminiralo invazijom na Ukrajinu i, posljedično, sukobom sa Zapadom koji je uslijedio.
Sada je nakon svega Gruzija ponovno postala epicentar ovog novog Hladnog rata. Samo što ovaj put Rusija i njezini podanici koriste glasačke kutije umjesto tenkova kako bi zauzeli gruzijsku državu, piše UnHerd.
Uoči ključnih parlamentarnih izbora u zemlji 26. listopada, gruzijski liberali bili su oprezno optimistični. Prvi put nakon nekoliko godina razbijena oporba u zemlji imala je priliku zbaciti s vlasti prorusku stranku Gruzijski san. U početku povoljne izlazne ankete samo su potvrdile njihovu nadu.
Ali ubrzo je njihov optimizam nestao. Unatoč politikama koje su izazvale velike podjele, uključujući usvajanje zloglasnog zakona o "stranim agentima" u svibnju te novijim zakonima koji ograničavaju prava LGBT ljudi, Gruzijski san je osvojio nevjerojatnih 54% glasova.
Proeuropska oporba tvrdi da je proruska stranka ukrala izbore
Iste večeri, oporbene stranke pojavile su se na nacionalnoj TV, osudivši izbore kao nelegitimne. Između ostalih problema, spominjali su izbornu krađu, nasilje i zastrašivanje. Videozapisi lojalista Gruzijskog sna koji ubacuju glasačke listiće u kutiju obišli su gruzijske medije, kao i isječci pristaša vlade koji napadaju izborne promatrače.
Neovisna statistička analiza potvrdila je mnoge njihove tvrdnje. Sljedećih dana, u međuvremenu, oporbeni predsjednica zemlje pozvala je na prosvjede protiv rezultata izbora, optužujući Rusiju da je orkestrirala pobjedu Gruzijskog sna. Četiri glavne oporbene stranke također su obećale bojkotirati parlament, čime su vladu Gruzijskog sna zapravo onesposobile.
Znakovito je tko je priznao rezultate izbora
Iako se istrage o glasanju nastavljaju, borba je već krenula. Do sada su samo Rusija, Mađarska, Kina, Turska, Armenija i Azerbajdžan priznali rezultat. S druge strane, SAD, EU i razne europske vlade osudili su nepravilnosti pri glasanju i izrazili zabrinutost zbog izbornog procesa. Švedska je već prekinula veze s gruzijskom vladom zbog, kako je rečeno, "demokratskog nazadovanja".
Sve je manje šansi da će se oporba povući, stoga se nameću između Tbilisija danas i euromajdanske revolucije u Kijevu krajem 2013. i početkom 2014. Razvoj događaja mogao bi se pokazati jednako važnim, i to ne samo za tu malu naciju već i za cijeli postsovjetski prostor. Uostalom, poput Ukrajine prije desetak godina, Gruzija je postala središnja točka sukoba između Rusije i Zapada.
I dok je pokolj u Ukrajini možda najdramatičniji izraz tog sukoba, u Gruziji je sposobnost Rusije da dominira svojim susjedima na ozbiljnoj kušnji. "Rusija će reći da pobjeđuje kao i uvijek. Ali Rusija će izgubiti ovu bitku protiv Ukrajine i Gruzije", kaže Luka, 21-godišnji student na nedavnom proeuropskom prosvjedu. "Borit ćemo se dok ne umremo", dodaje.
Medvedev: Gruzija se brzo kreće ukrajinskim putem
Ulozi za mlade Gruzijce ne mogu biti veći. Za one koji žele konačno ući u Europsku uniju, a prema jednoj prošlogodišnjoj anketi to je gotovo 90% stanovništva, ta borba je egzistencijalna. Ako se pobjeda Gruzijskog sna održi, europske ambicije te zemlje su mrtve.
Demokratska politika općenito se također bori za opstanak: Gruzijski san obećao je staviti izvan zakona većinu oporbenih stranaka, uspoređujući izbore s Nürnberškim suđenjem nacistima.
Rusija negira bilo kakvo uplitanje, ali je bivši predsjednik Dmitri Medvedev jučer objavio da se Gruzija "brzo kreće ukrajinskim putem, u mračni ponor", dodavši: "Ovakve stvari obično vrlo loše završe."
Atmosfera je uzavrela, ovo su scenariji
S obzirom na ovu polariziranu atmosferu, postoji samo nekoliko načina na koje bi kriza mogla završiti, pogotovo kada i Zapad i Rusija imaju toliko toga za izgubiti. Budući da su uložile svoj ugled u osporavanje izbornih rezultata, oporbene stranke vjerojatno neće prihvatiti vladu Gruzijskog sna.
Ako oporba nastavi s bojkotom parlamenta, a predsjednica nastavi odbijati odobriti novu vladu, Gruzijski san neće moći održavati parlamentarne sjednice bez prisutnosti dvije trećine izabranih članova. To bi pak onemogućilo Gruzijski san, a time i Rusiju, da legalno vlada zemljom.
U takvoj situaciji, Gruzijski san bi mogao odlučiti prekršiti zakon i potpuno zaobići opoziciju, što bi dovelo do ustavne krize i stavilo Gruziju na još opasniji put sukoba s EU-om i SAD-om. Bruxelles i Washington već žele proširiti svoje sankcije protiv stranke.
Moskva već poručuje da je spremna na intervenciju
S druge strane, Gruzija bi mogla završiti u političkoj pat-poziciji, pri kojoj ni Gruzijski san ni prozapadna oporba ne popuštaju. To bi bez sumnje dovelo do političke paralize, što bi Rusija zasigurno iskoristila.
Dužnosnici u Moskvi već poručuju da su spremni intervenirati u ime Gruzijskog sna ako situacija to zahtijeva. Nije ni ovo bikovsko raspoloženje jako iznenađujuće. Položaj Gruzije uz Crno more, duž trgovačkih ruta i energetskih cjevovoda, čini je strateški vitalnom i za Rusiju i za NATO.
Treba napomenuti da bi ruska pobjeda u Gruziji imala mnogo šire posljedice. Primjer je Armenija, koja je godinama izmicala kontroli Moskve, ali je svejedno ovisna o Gruziji zbog tranzita. Drugim riječima, ruska dominacija Gruzijom mogla bi natjerati Erevan da se također vrati u orbitu Moskve. Pad Gruzije mogao bi jednako demoralizirati pokrete protiv Kremlja u mjestima poput Moldavije, pa čak i Kazahstana.
Rusija ima dobrih razloga za forsiranje kontrole nad Gruzijom
Postoje i drugi razlozi zbog kojih Rusija forsira to pitanje u Gruziji. Rat u Ukrajini možda teče relativno dobro - ali voditi rat širokih razmjera svejedno je riskantno, skupo i destabilizirajuće. S druge strane, izborni trikovi kakve Moskva koristi u Gruziji relativno su jednostavni i doista su godinama bili dio njezinog repertoara.
Poanta, koja je dovoljno jasna od Bakua do Almatija, jest sljedeća: ako se Rusiji dopusti zarobljavanje države u Tbilisiju, može učiniti isto bilo gdje. Revolucija Euromaidana bila je prvi pokušaj da se preokrene ruska dominacija u susjedstvu, a Gruzija je sada postala još jedna vrsta ispita te nameće pitanje je li moguće Putinov ekspanzionizam poraziti samo miroljubivim sredstvima.
I dok borba u Tbilisiju tek počinje, a zapadne se sile zasad suzdržavaju, eskalacija je neizbježna. Gruzija i sve što ona predstavlja previše je važno da bi bila napuštena.