OD SAMOG početka agresije koju je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo na Ukrajinu, stav i opredjeljenje jedne zemlje ostalo je svojevrsna enigma. Riječ je, naravno, o Kini, koja često figurira kao saveznica Putinove Rusije.
Doduše, to nikad nije bio klasični, formalni savez, više neka vrsta saveza iz nužnosti. No ove dvije vojne i geopolitičke velesile svakako imaju mnogo toga zajedničkog što ih je zbližilo: od autoritarnih - i može se slobodno reći, s vremenom sve autoritarnijih režima koji ih vode, sa sve većim vanjskopolitičkim ambicijama, do suprotstavljanja Zapadu i navodnoj globalnoj hegemoniji SAD-a, pri čemu su prirodno bile usmjerene jedna na drugu.
>> IZ MINUTE U MINUTU Ruska invazija na Ukrajinu
Kad su ruske snage 24. veljače počele siloviti napad na Ukrajinu i ušle na njen teritorij, Kina je u svom priopćenju o ruskoj "specijalnoj vojnoj akciji" odbila nazvati je pravim nazivom - invazijom - i umjesto toga poručila da od svih strana traži suzdržanost kako stanje ne bi izmaklo kontroli".
"To je možda razlika između Kine i vas Zapadnjaka. Mi ne žurimo sa zaključcima", izjavila je tada glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying.
Proračunata suzdržanost Kine oko rata u Ukrajini
Idućeg dana kineski glasnogovornik Wang Wenbin ponovio je ambivalentni stav Pekinga: s jedne strane poštuje teritorijalni integritet svih zemalja, s druge strane razumije i legitimnu zabrinutost Rusije o sigurnosnim pitanjima - što je, naravno, bila jedna od neuvjerljivih Putinovih izlika za ničim izazvanu agresiju na susjednu neovisnu i međunarodno priznatu zemlju, čiji se suverenitet Moskva i sama obvezala poštivati potpisivanjem Budimpeštanskog sporazuma 1994.
Nedugo nakon toga, kineski veleposlanik u Ujedinjenim narodima Zhang Jun obrušio se za govornicom Opće skupštine na navodni novi "hladni rat" i poručio da se "hladnoratovski način razmišljanja o blokovskom sukobu mora napustiti", dok je u Ukrajini uveliko bjesnio pravi, ne hladni rat.
Kinesko pozivanje obaju strana, napadnute i agresorske, na suzdržanost možda je zvučalo kao vrhunac političkog cinizma, ali balansiranje Kine vođeno je jasnom logikom. S jedne strane se nije htjela odreći svoje saveznice, bez obzira na agresiju koju je osudio dobar dio svijeta, a s druge strane je morala, barem pro forma, izraziti svoje zalaganje za teritorijalni suverenitet.
Razlog je vrlo jasan: Kina ima vlastitih nevolja s teritorijalnim integritetom, konkretno s Tajvanom kojeg smatra svojom odmetnutom provincijom, dok ta zemlja već 70 godina funkcionira kao neovisna, iako međunarodno nepriznata država.
Kad bi Kina otvoreno podržala ruska teritorijalna posezanja u Ukrajini, od aneksije Krima preko formalnog priznanja odmetnutih "narodnih republika" u ukrajinskom Donbasu do trenutne agresije s ciljem svrgavanja legitimnih vlasti u Kijevu, postavila bi se u nezavidnu poziciju eklatantnih dvostrukih standarda za vlastiti i za ukrajinski teritorijalni integritet.
U skladu s ovim proračunatim balansiranjem, Kina je oko rezolucije Opće skupštine UN-a, kojom se osudila ruska invazija na Ukrajinu i Moskvu pozvalo da odmah povuče snage iz te zemlje, glasala kako je jedino mogla: suzdržano. Za rezoluciju je glasala 141 od 193 članice UN-a, njih 5 je bilo protiv, a 35 se suzdržalo.
Prije rata Xi i Putin proglasili svoje "prijateljstvo bez granica"
Prije same invazije bilo je, podsjetimo, spekulacija da Putin ustvari čeka s napadom do završetka Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, što su na kraju ustvrdile i zapadne obavještajne službe, prema pisanju New York Timesa. Putin je navodno pri službenom posjetu Pekingu 4. veljače obavijestio kineskog predsjednika Xi Jinpinga o svojoj namjeri, objašnjavajući mu da je "specijalna operacija" nužna za zaštitu ruske manjine u Donbasu od "genocida".
Upravo nakon tog posjeta su Xi i Putin, podsjetimo, objavili zajedničko priopćenje u kojem su dirljivo poručili da njihovo "prijateljstvo nema granica" te osudili širenje NATO-a i ustvrdili da će "uspostaviti novi svjetski poredak s pravom demokracijom".
A kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi, koji je prošlog tjedna naglasio da je rusko-kinesko prijateljstvo i dalje "čvrsto kao stijena", i ovog je tjedna nazvao rat u Ukrajini "proizvodom gomilanja i intenziviranja europskih sigurnosnih proturječnosti tijekom godina", podupirući tako ruski narativ o širenju NATO-a kao razlogu zbog kojeg je Rusija morala vojno intervenirati u Ukrajini.
Da Putinu u Ukrajini nije krenulo po planu, već je poznato. Dok invazija na Ukrajinu zapada u sve ozbiljnije probleme pred žestokim otporom ukrajinskih branitelja, uz goleme vojne gubitke i sve očitiju katastrofalnu borbenu spremnost ruskih snaga za totalni rat ovog tipa, ruska ekonomija propada pred udarom zapadnih sankcija.
>> Ovo su greške koje bi Putina mogle koštati pobjede u Ukrajini
Kina negira da je Rusija od nje tražila vojnu pomoć za rat
U isto vrijeme, sve je očitije da Rusija, unatoč proklamacijama o beskrajnom prijateljstvu i zajedničkoj borbi protiv zapadne hegemonije, ipak ne može računati na konkretnu pomoć Kine u svojoj zlosretnoj invaziji. SAD, naime, tvrdi da je Rusija od Kine tražila da joj pošalje vojnu opremu, uključujući projektile, dronove i oklopna vozila, ali i gotove vojne obroke.
Kina je, zanimljivo, promptno negirala da je primila ikakav zahtjev tog tipa od Rusije. Visoki kineski diplomat Yang Jiechi rekao je SAD-u, koji je zaprijetio oštrim odgovorom u slučaju pomoći oko zaobilaženja sankcija nametnutih Rusiji, da Peking žali zbog rata u Ukrajini, ali da neće podnijeti bilo kakve pokušaje da se Kina "blati" zbog njezina položaja.
Kako CNN piše ovaj tjedan, kinesko vodstvo nije složno oko toga kako odgovoriti na zahtjev Rusije za pomoć, a pri tome bi na kraju mogao biti presudan strah Kine od ekonomskih posljedica kojima je SAD zaprijetio.
A Xi je u telefonskom razgovoru s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom ustvrdio da je Kina "iskreno ožalošćena zbog novog rata na europskom kontinentu", objavila je kineska televizija CCTV.
U kontekstu ovih, u najmanju ruku pomiješanih signala iz Pekinga, tekst jednog kineskog dužnosnika koji je ovih dana objavljen čini se vrlo znakovitim. Hu Wei, kineski profesor političkih znanosti sa Sveučilišta u Šangaju i dopredsjednik Centra za istraživanje javnih politika Savjetničkog ureda kineskog Državnog vijeća - dakle, kineske vlade - objavio je vrlo zanimljiv osvrt na temu ruske agresije na Ukrajinu.
Savjetnik kineske vlade: Putinova invazija je nepopravljiva pogreška
Njegova analiza s preporukama za kinesku politiku prema Rusiji u ovom kontekstu objavljena je na stranici US-China Perception Monitora, koji izdaje China Focus, mirovni projekt Carter Centera (nevladine organizacije koju je osnovao bivši američki predsjednik Jimmy Carter).
"Rusko-ukrajinski rat najteži je geopolitički sukob od Drugog svjetskog rata i rezultirat će daleko većim globalnim posljedicama od napada 11. rujna. U ovom kritičnom trenutku Kina treba precizno analizirati i procijeniti smjer rata i njegov potencijalni utjecaj na međunarodni krajolik. Istodobno, kako bi težila relativno povoljnom vanjskom okruženju, Kina treba fleksibilno reagirati i donositi strateške odluke koje su u skladu s njezinim dugoročnim interesima", ističe Hu na početku svog teksta.
Zatim naglašava da je "'specijalna vojna operacija'' Rusije protiv Ukrajine izazvala velike kontroverze u Kini, pri čemu su pristalice i protivnici nepomirljivo suprotstavljeni", ali njegov tekst nema cilj zastupati "nijednu stranu već, za potrebe procjena i referenci na najvišem nivou odlučivanja u Kini, provesti objektivnu analizu mogućih ratnih posljedica, uz odgovarajuće opcije protumjera."
Ovaj kineski dužnosnik na taj način očito želi utjecati na politiku kineskih vlasti prema Rusiji i Ukrajini, a moguće je da na ovaj način čak i neslužbeno predstavlja politiku koja je već dogovorena i definirana u vrhu Komunističke partije Kine - ili, barem, da Peking preko njega pušta neku vrstu probnog balona.
A s obzirom na to da je u analizi opisao invaziju kao "nepopravljivu pogrešku" i moglo bi se zaista raditi o dramatičnom i dalekosežnom zaokretu Pekinga.
Mogući ishodi rusko-ukrajinskog rata
"1. Vladimir Putin možda neće moći ostvariti svoje očekivane ciljeve, što Rusiju dovodi u nezgodan položaj. Svrha Putinovog napada bila je da riješi ukrajinski problem u potpunosti i skrene pažnju s ruske unutrašnje krize tako što će poraziti Ukrajinu u blitzkriegu, zamijeniti njeno vodstvo i uspostaviti prorusku vladu. Međutim, blitzkrieg je propao, a Rusija nije u stanju podnijeti velike troškove dugotrajnog rata", piše ovaj kineski dužnosnik.
"Pokretanje nuklearnog rata stavilo bi Rusiju na suprotnu stranu u odnosu na čitav svijet, što pobjedu u takvom ratu čini nemogućom. Prilike u zemlji i inozemstvu su također sve nepovoljnije. Čak i ako bi ruska vojska okupirala glavni grad Ukrajine Kijev i, uz visoku cijenu, uspostavila marionetsku vladu, to ne bi značilo konačnu pobjedu", smatra Hu.
Zatim daje vrlo oštru i indikativnu ocjenu Putinove odluke da napadne Ukrajinu: "U ovom trenutku, Putinova najbolja opcija je da okonča rat kroz mirovne pregovore, što od Ukrajine zahtijeva značajne ustupke. Međutim, ono što nije dostižno na bojnom polju, teško je dobiti i za pregovaračkim stolom. U svakom slučaju, ova vojna akcija predstavlja nepopravljivu grešku."
"2. Sukob može dalje eskalirati, dok nije isključen ni eventualni ulazak Zapada u rat. Iako bi eskalacija rata bila skupa, postoji velika vjerojatnost da Putin neće lako odustati imajući u vidu njegov karakter i moć kojom raspolaže. Rusko-ukrajinski rat može eskalirati van okvira i područja Ukrajine, a može čak uključiti i mogućnost nuklearnog udara", upozorava dalje Hu.
"Jednom kada se to dogodi, SAD i Europa više ne mogu ostati izvan sukoba, što će izazvati svjetski rat ili čak nuklearni rat. Rezultat bi bio katastrofa za čovječanstvo i konačni obračun između Sjedinjenih Država i Rusije. Ova konačna konfrontacija, s obzirom na to da ruska vojna moć ne može parirati NATO savezu, bila bi još gora za Putina", zaključuje.
"Ne može se isključiti mogućnost političke pobune u Rusiji"
"3. Čak i ako Rusija uspije osvojiti Ukrajinu u nekom očajničkom pothvatu, još uvijek bi to bio politički vruć krumpir. Rusija bi ponijela teret koji bi bio pretežak za nju. U takvim okolnostima, bez obzira na to hoće li Volodimir Zelenskij ostati živ ili ne, Ukrajina će najvjerojatnije uspostaviti vladu u egzilu kako bi se dugoročno suprotstavila Rusiji", predviđa Hu.
Pesimističan je i oko budućnosti ruske ekonomije: "Rusija će biti izložena i sankcijama Zapada i pobuni na teritoriju Ukrajine. Frontovi borbe će biti veoma razvučeni. Domaća ekonomija će biti neodrživa i na kraju će potonuti na dno. Taj period neće trajati duže od nekoliko godina."
"4. Zapad može utjecati na promjenu ili dezintegraciju političke situacije u Rusiji. Pošto je Putinov blitzkrieg propao, male su nade da će Rusija odnijeti pobjedu, dok su sankcije Zapada dostigle nivo bez presedana. S obzirom na ugroženost sredstava za život ljudi, kao i na okupljanje antiratnih i antiputinovskih snaga, ne može se isključiti mogućnost političke pobune u Rusiji. S ruskom ekonomijom na rubu kolapsa, Putinu bi bilo teško da izbjegne tu opasnost čak i ako ne izgubi rusko-ukrajinski rat", dodaje.
Hu iznosi još jednu crnu prognozu za Rusiju: "Ako bi Putin bio zbačen s vlasti uslijed građanskih nemira, državnog udara ili iz nekog drugog razloga, još manje bi bilo izgledno da se Rusija suprotstavi Zapadu. Sigurno bi poklekla pred Zapadom ili bi čak bila dodatno raskomadana, a statusu Rusije kao velike sile došao bi kraj."
Utjecaj rusko-ukrajinskog rata na međunarodno okruženje
Hu u nastavku analize predviđa posljedice po međunarodne odnose moći, gdje bi po njegovom mišljenju SAD i Zapad izašli kao definitivni pobjednici.
"Sjedinjene Države bi povratile vodstvo u zapadnom svijetu, a Zapad bi postao još više ujedinjen. U ovom trenutku, javnost vjeruje da ukrajinski rat označava potpuni kolaps američke hegemonije, ali bi rat Francusku i Njemačku, koje su se htjele odvojiti od SAD-a, zapravo vratio nazad u obrambeni okvir NATO saveza i uništio europski san o nezavisnoj diplomaciji i samoobrani", navodi Hu i dodaje da će "suspenzija Sjevernog toka 2 na neodređeno vrijeme neizbježno povećati zavisnost Europe o američkom prirodnom plinu."
Hu nadalje prognozira povratak "željezna zavjese" od Baltičkog do Crnog mora, ali i pokretanje "konačnog sukoba između tabora kojim dominira Zapad i njegovih konkurenata", pri čemu će "Zapad povući granicu između demokracija i autoritarnih država, dok će razdor s Rusijom predstaviti kao borbu između demokracije i diktature."
"Moć Zapada će značajno porasti, NATO će se nastaviti širiti, dok će se utjecaj SAD-a širiti u nezapadnom svijetu. Poslije rusko-ukrajinskog rata, bez obzira na to kako Rusija ostvari svoju političku transformaciju, to će u velikoj mjeri oslabiti antizapadne snage u svijetu", piše kineski dužnosnik: "Zapad će imati više 'hegemonije' kako u pogledu vojne moći tako i u smislu vrijednosti i institucija, dok će njegova tvrda, a i meka moć dostići nove visine."
A što se Kine tiče, ona će po ovom scenariju "postati još više izolirana pod ovako uspostavljenim okvirom" i naći će se "u vojnom okruženju ne samo SAD-a, NATO saveza, Kvadrilaterale i partnerstva Aukus, već će biti suočena i s izazovima zapadnih vrijednosti i sistema".
Kineski strateški izbor
Vjerojatno najvažniji dio ove analize je onaj u kojem Hu iznosi preporuke za vanjskopolitičko repozicioniranje Kine.
"Kina se ne smije vezati za Putina i treba se što prije distancirati od njega. Argument da eskalacija sukoba između Rusije i Zapada pomaže skrenuti pažnju SAD-a s Kine, pa bi se stoga Kina trebala tome radovati i čak podržati Putina, ima smisla samo ako Rusija ne padne. U slučaju da Putin izgubi vlast, na Kinu će to loše utjecati ako se nađe u istom čamcu s njim", upozorava.
Pravilo međunarodne politike kaže da ''ne postoje vječni saveznici, ni stalni neprijatelji'', već su ''vječni i stalni interesi'. U aktualnim međunarodnim okolnostima, Kina može nastaviti samo tako što će zaštititi svoje najvažnije interese, izabrati manje od dva zla i osloboditi se tereta Rusije što je prije moguće", tvrdi Hu i procjenjuje da "Kina ima na raspolaganju jedan do dva tjedna prije nego što izgubi manevarski prostor".
Stoga bi, smatra Hu, Kina morala što prije odustati od svog dosadašnjeg ambivalentnog stava prema ruskoj invaziji na Ukrajinu.
"Raskid s Putinom i odustajanje od neutralnosti pomoći će u izgradnji međunarodnog imidža Kine"
"Kina bi trebala izbjeći sjedenje na dvije stolice, odustati od neutralnosti i opredijeliti se za mainstream poziciju u svijetu. Kina je dosad pokušavala ne uvrijediti nijednu stranu i držala se srednjeg puta u svojim međunarodnim izjavama i odlukama, uključujući suzdržavanje od glasanja u Vijeću sigurnosti UN-a i Generalnoj skupštini UN-a. Međutim, ova pozicija ne zadovoljava potrebe Rusije i razbjesnila je Ukrajinu, njene pristalice i simpatizere, što je Kinu stavilo na pogrešnu stranu većeg dijela svijeta", obrazlaže.
"U pojedinim slučajevima, jasna neutralnost je razuman izbor, ali to ne vrijedi za ovaj rat, u kojem Kina nema što dobiti. S obzirom na to da je Kina oduvijek zagovarala poštovanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, daljnju izolaciju može izbjeći samo ako stane uz većinu zemalja u svijetu. Takva je pozicija također pogodna za rješavanje pitanja Tajvana", dodaje.
"Raskid s Putinom i odustajanje od neutralnosti pomoći će u izgradnji međunarodnog imidža Kine i olakšati njene odnose sa SAD-om i Zapadom. Iako je to teško i zahtijeva veliku mudrost, to je najbolja opcija za budućnost", zaključuje Hu.
Još je dalje otišao na kraju svoje analize: "Ako Rusija izazove svjetski rat ili čak nuklearni rat, time izvjesno riskira kaos u svijetu. Da bi pokazala svoju ulogu odgovorne velike sile, Kina ne samo da ne može stati uz Putina, već bi trebala poduzeti konkretne korake da spriječi Putinove potencijalne avanture. Kina je jedina zemlja na svijetu koja to može, i mora iskoristiti ovu jedinstvenu prednost u potpunosti."