DVIJE zemlje čije reprezentacije igraju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u nogometu teško da mogu biti veća suprotnost - prema svim političkim, ekonomskim i kulturnim mjerilima gotovo da su neusporedive. Slobodno se možemo zapitati - kako su se uopće našle u finalu najpopularnijeg sportskog natjecanja na planetu?
>> Hrvatska nikad nije bila ovako popularna u svijetu
>> 11 stvari zbog kojih obožavamo Hrvatsku
Teško je uopće objasniti kako je zemlja od nekih četiri milijuna stanovnika došla do toga da parira zemlji od 67 milijuna. Brojni svjetski mediji ovih dana također postavljaju to pitanje. Iako nema definitivnog odgovora, među mogućim razlozima često se spominju nacionalni ponos i prkos sportaša malene zemlje koji se pred svijetom žele dokazati više nego momčadi puno većih, moćnijih i uglednijih zemalja. "Volimo biti autsajderi", rekao je Dejan Lovren nakon pobjede protiv Engleske kojom se Hrvatska plasirala u finale. I u finalnoj utakmici Hrvatske je svakako autsajder - ali to ne znači da nema šanse pobijediti.
Hrvatska se ima potrebu dokazivati, Francuska baš i ne
Svoje iznenađenje nije krio ni predsjednik FIFA-e Gianni Infantino."Hrvatska je u finalu, tko bi to očekivao? Hrvatska je mala zemlja, bogata u nogometnoj kulturi i povijesti, ali tko bi to očekivao?" No ono što svjetski mediji spominju je i povezanost motiva za legitimacijom države pred svijetom na sportskom polju s hrvatskim iskustvom devedesetih, gdje se za svoj legitimitet i samo svoje postojanje morala izboriti u krvavom ratu, kao i u međunarodnoj diplomaciji.
>> Svjetski mediji opsjednuti Hrvatskom: Nitko ne može objasniti ovakav uspjeh
>> Stručnjak o euforiji koja vlada Hrvatskom: "Teško je to objasniti bez spominjanja Tuđmana"
A nogomet je, od vremena Franje Tuđmana do danas, bio i ostao daleko najuspješniji vid promocije koji smo imali. Od brončane reprezentacije s SP-a u Francuskoj 1998., kada je u polufinalu ispala upravo od domaćina, hrvatski reprezentativci bili su naši neslužbeni ambasadori - od Šukera i Bobana tada do Modrića i Rakitića sada. Danas im za ostvarenje gotovo nezamislivog sna o tome da postanu prvaci svijeta na putu stoji ista ta Francuska.
Ne treba posebno napominjati da se ta zemlja nema potrebu dokazivati u smislu u kojem to čini Hrvatska. Francuska je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, bivša kolonijalna velesila, zemlja u kojoj se odigrala revolucija koja je obilježila moderno doba, koja je dokinula feudalizam i udarila temelje demokracije, zemlja Versaillesa, Louvrea, Notre-Damea i Eiffelovog tornja, čuvenih vina i sireva, najvećih modnih marki na svijetu, festivala u Cannesu, zemlja nebrojenih filozofa, pisaca, slikara i drugih umjetnika i intelektualaca čiji su radovi i djela postali dio europske i svjetske kulturne baštine. Uza sve naše velikane i znamenitosti, Hrvatska se s time jednostavno ne može mjeriti. No hrvatski nogometaši mogu.
Francuska ima 17 puta više stanovnika - i 52 puta veći BDP
Teško je uopće nabrojiti sve po čemu Francuska prednjači u svijetu: članica G7, kluba vodećih svjetskih industrijaliziranih zemalja, druga najveća europska i deveta svjetska ekonomija, trajna članica Vijeća sigurnosti UN-a, jedna od vodećih članica EU-a, kao i jedna od devet svjetskih nuklearnih sila.
Po nominalnom bruto društvenom proizvodu (BDP) ova je europska sila sedma na svijetu, s 2 bilijuna i 583 milijarde dolara 2017. - Hrvatski je BDP te godine iznosio 54 milijarde dolara. Dakle, iako Francuska ima oko 17 puta više stanovnika, ima gotovo 53 puta veći BDP. Po glavi stanovnika Francuska ima gotovo 37 tisuća dolara BDP-a, dok Hrvatska ima 12 tisuća dolara. Po paritetu kupovne moći Francuska je deveta na svijetu, a po ukupnom bogatstvu kućanstava četvrta. Na popisu Fortune Global 500 je četvrta, s 31 od 500 najvećih svjetskih tvrtki - i to ispred Njemačke i Velike Britanije. Francuska je i sedmi najveći izvoznik i četvrti najveći uvoznik dobara na svijetu, prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i World Factbooku.
Turistička destinacija broj 1 i najbolje zdravstvo na svijetu
Francuska je među vodećim zemljama u svijetu po Indeksu ljudskog razvoja (HDI): 21. na svijetu prema rang-ljestvici iz 2016., dok je Hrvatska 47. Po očekivanom životnom vijeku, prema rang-ljestvici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2015. dijeli sa Švedskom 9. mjesto s 82,4 godine - Hrvatska je na 36. mjestu sa 78 godina. A prema izvještaju WHO-a iz 2000. Francuska ima najbolju zdravstvenu skrb na svijetu - Hrvatska je ovdje na 43. mjestu.
Po izravnim stranim ulaganjima na svijetu Francuska je treća, iza Luksemburga - poznatog bankarsko-poreznog utočišta - i SAD-a. U isto vrijeme je drugi najveći izravni ulagač - francuske su tvrtke 2008. u inozemstvu uložile 220 milijardi dolara. Francuski AXA je najveće osiguravajuće društvo na svijetu, a francuska banka BNP Paribas je 2008. bila najveća banka na svijetu, dok su Credit Agricole i Societe Generale bile šesta i osma najveća banka.
Francuska je i treći najveći poljoprivredni izvoznik na svijetu, a njena poljoprivreda iznosi 20 % ukupne poljoprivredne proizvodnje EU-a. Čuvena francuska vina Roset, Bordeaux i Champagne cijenjena su diljem svijeta, ali ova zemlja naveliko izvozi i žito, piletinu, svinjetinu, govedinu i mliječne proizvode. Pri tome joj svakako nisu naodmet velike subvencije EU-a, koje su 2007. iznosile 8 milijardi dolara.
Louvre i Versailles, Voltaire i Camus, Le Corbusier i Edith Piaf
Zemlja s kojom ćemo se suočiti u finalu Svjetskog prvenstva je i turistička destinacija broj jedan u svijetu, s 83 milijuna stranih turista 2012. Najpopularnije su destinacije, naravno, Pariz i Francuska rivijera. Ipak, zbog prosječno kratkog trajanja posjeta, po prihodima od turizma je tek treća na svijetu. Eiffelov toranj, Palača Versailles, Muzej Louvre, Muzej Orsay, Nacionalni prirodoslovni muzej, Arc de Triomphe (Slavoluk pobjede) i Pont du Gard (Most preko rijeke Gard) neke su od najatraktivnijih znamenitosti koje svake godine posjećuju milijuni turista, a tu valja dodati i Disneyland Paris, ranije poznat kao Euro Disney.
Na Svjetskom popisu baštine UNESCO-a nalazi se čak 41 mjesto iz Francuske, po čemu je treća u Europi. A kako tek nabrojati sve Francuze koji su čovječanstvo zadužili svojim znanstvenim, umjetničkim, intelektualnim radom? Francuze možda bije glas da su arogantni i uvjereni u svoju jedinstvenost, ali narod koji je svijetu dao Enciklopediju i Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina, Descartesa, Pascala, Voltairea, Comtea, Durkheima i Foucaulta u filozofiji i sociologiji, Rabelaisa, Racinea, Molierea, Diderota, Baudelairea, Verlainea, Mallarmea, Hugoa, Dumasa, Vernea, Balzaca, Maupassanta, Stendhala, Prousta, Celinea, Alberta Camusa i Jean-Paula Sartrea u književnosti, Berlioza, Bizeta, Satiea, Ravela, Debussyja, Edith Piaf, Aznavoura, Serga Gainsbourga i Jean-Michel Jarrea u glazbi, Delacroixa, Courbeta, Moneta, Maneta, Degasa, Renoira, Cezannea, Gauguina, Toulouse-Lautreca i Matissea u slikarstvu, Le Corbusiera i mnoge druge u arhitekturi, Lumierea, Goddarda, Truffauta, Alaina Delona i Brigitte Bardot u filmu... E taj narod možda na to i ima pravo.
Deklaracija o pravima čovjeka i građanina i dalje putokaz za čovječanstvo
Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina, koja je izglasana u Nacionalnoj ustavotvornoj skupštini 1789., sastavili su francuski revolucionari general Lafayette i Honore Mirabeau te američki revolucionar i drugi predsjednik SAD-a Thomas Jefferson, inspirirani misliocima Prosvjetiteljstva. Prema doktrini "prirodnog prava", ljudska prava se u deklaraciji drže univerzalno vrijedećima i vezanima za samu ljudsku prirodu. Ovaj dokument, ključna objava ideala Francuske revolucije - slobode, jednakosti i bratstva - zajamčio je uspostavu nacionalne države slobodnih pojedinaca jednako zaštićenih zakonom.
"Načela svakog suvereniteta nalaze se jedino u Narodu. Nitko, nijedna osoba ne može vršiti autoritet koji ne proistječe iz Naroda", stoji u članku 3 deklaracije. Ovi su principi, naravno, daleko nadišli granice Francuske i period revolucije. Principi izraženi u Francuskoj Deklaraciji, kao i u američkoj Deklaraciji neovisnosti, urodili su povijesnim širenjem slobode i demokracije diljem svijeta, ali i dalje predstavljaju putokaz za sve one narode i pojedince koji žive u neslobodi i tiraniji ili u zemljama u kojima su te vrijednosti ugrožene s raznih strana.
Naravno da sve to ne znači da Francuska nema svojih nedostataka i da je savršena u svakom pogledu. Daleko od toga. No neovisno o rezultatu finala Svjetskog prvenstva, Hrvatska bi se po mnogo čemu mogla i trebala ugledati na svoju današnju suparnicu.