PITKA voda je najvažniji prirodni resurs svake države. Nužna je za život pa su joj sve ostale ljudske potrebe podređene. Čovjek može tjednima preživjeti bez hrane, a samo par dana bez vode. Loše upravljanje vodom, loša infrastruktura i dostupnost pitke vode obilježje je najsiromašnijih država na svijetu. Iz toga proizlazi da je izgradnja i održavanje vodovodne mreže temelj zdravlja i razvoja.
Na sreću, Hrvatska obiluje pitkom vodom, ali njom katastrofalno loše upravlja. Ulaganja su minimalna i svode se na krpanje postojeće infrastrukture, umjesto temeljite rekonstrukcije i izgradnje nove. Gubici vode u vodovodnoj mreži su ogromni i time se ona doslovno baca. Točnije, 40 posto pitke vode se u cjevovodima "izgubi" putem do krajnjih korisnika, građana i kompanija.
Dio vodovoda u Hrvatskoj potječe iz Austro-Ugarske Monarhije
Šokantno za 21. stoljeće, ali vodovodna infrastruktura u Hrvatskoj još uvijek sadrži cijevi proizvedene u doba Austro-Ugarske Monarhije. Primjerice, 2022. je u Rijeci nakon puknuća zamijenjena vodovodna cijev ispred Guvernerove palače na kojoj je stajao naziv Hisnyoviz.
To mjesto se u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije nalazilo na području današnje Slovačke, a danas se zove Chyžné. Ljevaonica koja je proizvela te cijevi odavno više ne radi.
Cijev napravljena prije Prvog svjetskog rata je zamijenjena i 2019. u Dubrovniku ispred tvrđave Minčete, a kako to inače biva, nije se mijenjao cijeli vodovod na tom području, nego samo jedna puknuta cijev.
Slične situacije s puknućem više od sto godina starih cijevi su se zadnjih godina događale i u drugim gradovima, pa čak i u Zagrebu. Nasljeđe Franje Josipa I., cara Austrije, kralja Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, i Slavonije još uvijek živi, materijalno i doslovno.
Hrvatska među najgorima u EU po gubicima vode u vodovodnoj mreži
Slijedom navedenog, ne čudi da je Hrvatska po pitanju gubitaka vode u vodovodnoj mreži jedna od najgorih država u EU. U prosjeku se 40 posto pitke vode izgubi u vodovodnoj mreži, prema procjeni EU. Gore je stanje samo u Bugarskoj (gubitak 60 posto vode), Rumunjskoj (gubitak 55 posto), Irskoj (gubitak 41 posto) i Latviji (gubitak 40 posto).
Najbolja je situacija u Luksemburgu (1 posto gubitak), Njemačkoj i Danskoj (7 posto gubitak), Nizozemskoj (8 posto gubitak) i Austriji (11 posto gubitak). Ne radi se o problemu razvijenosti jer države slične razine razvoja poput Hrvatske imaju daleko manje gubitke vode u vodovodnoj mreži.
I male pukotine su dovoljne za velike gubitke
Interreg Central Europe, program suradnje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini između država kojeg financira EU, procjenjuje da se na rupi od 5 mm u cijevi s tlakom 5 bara dnevno gubi i do 32 tisuće litara pitke vode, što odgovara prosječnoj dnevnoj potrošnji 266 osoba.
Gubici vode su najmanji zimi jer je potrošnja manja, a time tlak u cijevima veći. Posebno to vrijedi za turistička područja. Velik dio curenja ne izbija na površinu pa su građanima nevidljivi i ne prijavljuju se.
U državama s niskim gubicima u vodovodu radnici komunalnih tvrtku sami obilaze vodovodne smjerove i uređajima provjeravaju mjesta curenja. Na taj način se gubici mogu smanjiti ispod 10 posto, ali uz preduvjet dobre infrastrukture.
Hrvatska obiluje vodom, ali je rasipa
Prema Eurostatu, Hrvatska najviše od svih država EU obiluje vodnim resursima. U prosjeku na svaku osobu u Hrvatskoj dolazi 27.330 metara kubnih vodnih resursa. Sljedeće su Finska i Švedska s oko 20.000 metara kubnih po stanovniku.
UN procjenjuje da je za normalnu sigurnost opskrbe vodom potrebno da država ima 1700 metara kubnih po stanovniku, što znači da u Hrvatskoj ima dovoljno vode za više od dodatnih 50 milijuna ljudi, a bez opasnosti za sigurnost opskrbe.
Ali Hrvatska jako loše upravlja svojim vodnim bogatstvom. Osim što se zbog stare i dotrajale vodovodne infrastrukture godišnje doslovno izgubi nekoliko stotina tisuća kubnih metara pitke vode, ni poljoprivredne površine se ne navodnjavaju. Ne samo da Hrvatska ne iskorištava svoje vodno bogatstvo nego ga i aktivno rasipa.
Situacija najbolja u Istri, najgora u Splitu, Zadru i Ogulinu
Prosječna potrošnja vode u Hrvatskoj iznosi oko 135 litara dnevno po osobi, odnosno oko 11.5 kubnih metara po kućanstvu. Da bi se po osobi dnevno isporučilo tih 135 litara vode, javni vodovodi moraju ispumpati između 225 litara (pod pretpostavkom gubitka 40 posto) i 270 litara vode (pretpostavka gubitaka 50 posto). To su ogromni gubici, povećavaju troškove vodoopskrbe i u konačnici cijenu koju plaćaju građani.
U području Splita i okolice, tj. djelokrugu nadležnosti Vodovod i kanalizacija Split d.o.o., razlika između zahvaćene i isporučene pitke vode pokazuje da se gubi blizu 60 posto tijekom transporta vodoopskrbnom mrežom. Doslovno više vode iscuri u zemlju, nego što dođe do potrošača.
U nekim područjima Hrvatske razlika između zahvaćene vode i isporučene pokazuje gubitke u vodoopskrbi preko 60 posto, pa čak i 70 posto. Osim Splita i Zagreba, najgora situacija je u Zadru i Ogulinu. Svijetla točka je Istra, gdje su gubici u vodovodnoj mreži smanjeni ispod 20 posto u nekim gradovima.
Gubitke u vodovodnoj mreži u konačnici plaćaju građani
Država je 2020. donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o naknadi za korištenje voda, po kojoj se od 2023. vodovodnim poduzećima naplaćuje naknada za svu vodu koju zahvate, a ne samo isporuče.
Prema Uredbi postoje dva modela za obračun naknade za korištenje voda. Višu plaćaju isporučitelji koji imaju više od 25 posto gubitka zahvaćene vode, a nižu isporučitelji kojima do potrošača iscuri manje od 25 posto vode.
Kako se dodatni porezi uvijek prebace na kupca, isto se dogodilo s navedenom naknadom. Tako je voda u Zagrebu poskupjela početkom prošle godine, od kolovoza prošle godine u Rijeci, u Splitu i okolici od početka ove godine, od 1. srpnja ove godine u Krapinsko-zagorskoj županiji itd.
Razbacivanje pitkom vodom zbog manjka ulaganja u vodovodnu infrastrukturu plaćaju građani i kompanije, dok im voda stiže cijevima iz vremena cara Franje Josipa I., uz toliko velika curenja da u nekim područjima više vode završi u zemlji, nego kod krajnjih korisnika.