SNIMKA nastala prekjučer, na kojoj vidimo sedmoricu muslimanskih vjernika – vrlo vjerojatno turista iz Velike Britanije na proputovanju kroz Split - kako se mole na parkiralištu u Tolstojevoj ulici, pretvorila se u internetsku temu pod kojom se pjene komentari i nižu psovke, gotovo kao u raspravama o Drugom svjetskom ratu.
Jesu li muslimani koji klanjaju zaista konačan signal za punu aktivaciju identitetsko-sigurnosnih strahova, kako sugerira poslovično-paranoičniji dio javnosti u čijem je sustavu vrijednosti musliman odavno postao drugi naziv za terorista, ili je riječ o nečem uobičajenom u multikulturnom društvu?
Je li molitva na javnom mjestu neprimjeren čin, isti ili sličan onome što rade skupine katolika pred bolnicama kada maltretiraju žene koje idu na pobačaj?
Evo stava Islamske zajednice u Hrvatskoj:
„Uopće govoreći, vjernicima je obaveza obavljati molitvu, međutim, uzimajući u obzir da je od Tolstojeve u Splitu, gdje je nastala snimka, do obližnjeg molitvenog prostora svega nekoliko stotina metara, onda ovakav potez nema nikakvog opravdanja, tim više što danas svi imaju informaciju o vremenu obavljanja molitve (putem raznih aplikacija i sl.), mjestu gdje se nalaze molitveni prostori (vjernici koji vjeru razumiju i prakticiraju o tome se na vrijeme informiraju i prije putovanja), a i počelo je ljetno računanje vremena kada između dnevnih molitvi imate minimalno nekoliko sati razmaka (što je i više nego dovoljno vremena da se organizirate, posebno ako ste turist kao osobe na snimci i obavite molitvu na adekvatnom mjestu). Sve u svemu, vjerski propis je da je molitva obavezna, tu nema spora, ali uvijek birate da to bude na mjestu koje će omogućiti da je obavite u što mirnijem okruženju i gdje ne uznemirujete druge, a ni drugi vas, što parkiralište definitivno nije“, stoji u odgovoru Mešihata Islamske vjerske zajednice na Indexov upit.
Ispada, dakle, da su sedmorica molitelja iz Tolstojeve, pokušavajući slijediti vjerničke imperative, prekršili nekoliko njih.
Zakon kaže da prekršaja nema
Sa zakonske strane, u njihovu činu nema baš ničeg spornog. Ovaj put građani čak nisu ni zivkali policiju, kao što su uradili nedavno, kad su im se od grupe turista u Žrnovnici pričinili migranti:
„U odnosu na javno objavljene fotografije, obavještavamo vas da u protekla dva dana nismo zaprimili pozive građana koji bi tražili postupanje policije u opisanom slučaju. Jutros oko 2:15 sati, putem aplikacije MUP – Sigurnost i povjerenje, zaprimili smo fotografiju građanina snimljenu 23. ili 24. travnja, a iz koje ne proizlazi da su osobe na fotografiji počinile prometni ili neki drugi prekršaj. Nadalje vas izvješćujemo da smo slijedom objavljenih fotografija samoinicijativno obavili provjere i utvrdili da osobe, tijekom zadržavanja na navedenom mjestu, svojim ponašanjem nisu ostvarile obilježja prekršaja, niti kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti te u tom smislu nije bilo potrebe za policijskim postupanjem“, poručili su iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske.
O motivima fotografirane sedmorice ne možemo suditi jer ih nismo sreli ni razgovarali s njima. U kvartu u kojem su se molili nisu viđani ni prije, ni poslije. Najvjerojatnije su bili u prolazu i, u odgovarajućem terminu, odlučili se obratiti svom bogu.
Parkiralište je za automobile, a ne za molitve
Da im je bio cilj provocirati, kako tvrdi lokalna desnica kojoj ne smeta molitva na javnom prostoru, nego muslimanska molitva na javnom prostoru, mogli su klanjati malo dalje, uz rub vrlo prometnog Mažuranićeva šetališta. Ili se sami snimiti i objaviti, a ne brigu o publicitetu svoga čina prepustiti slučajnim promatračima.
Od crkvenih molitelja pred bolnicama razlikuje ih činjenica što svojim vjerovanjem i obredom nisu uvjetovali tuđe postupke, a kako vidimo i, barem u Hrvatskoj, razumniji stav njihove vjerske zajednice prema javnom upražnjavanju vjerskih obreda.
Ipak, teško se ne složiti sa stavom Islamske zajednice da parkiralište nije primjereno mjesto za molitvu. Ako ne zbog kršćanske većine koja također voli paradirati sa svojim bogom, onda barem zbog onih koji imaju krajnje praktična vjerovanja: da parkirališta služe za parkiranje auta, a bolnička predvorja za ispraćaj ili doček pacijenata.