TRIDESET godina vam pričaju laži kako su važni zastava, grb i himna. Trideset godina vam ispiru mozak sukobima partizana i ustaša. Trideset godina pijete tu priču o vanjskim simbolima države koji ne znače ništa ako ta država ne može osigurati primjerene plaće radnicima, dignitet umirovljenicima, skrb nemoćnima, školovanje mladima i razvoj poduzetnicima.
Bez standarda, bez gospodarske snage države iza nje, zastava je samo krpa na stupu. A vas su 30 godina uvjeravali da je bitna samo zastava. Iza koje stoje uništena privreda, nemogući uvjeti poslovanja, zaostala znanost, nepostojeća briga za nemoćne i sramotne mirovine. Uvjeravali su vas kako je super raditi za minimalac. Uvjeravali su vas kako je normalno da vam treba nekoliko godina za papire za otvoriti posao. Uvjeravali su vas u velike sportske uspjehe, a preko pola nacije je predebelo.
Trebala je samo jedna promjena da shvatimo koliko smo zaostali standardom
Uvjeravali su vas u bolju budućnost, ali u njoj vas zapravo čekaju sramotne mirovine, nepostojeća skrb za starije te djeca i unuci koje gledate preko mobitela jer su morali napustiti Hrvatsku kako bi se poslovno i privatno ostvarili. Desnica vas i dalje uvjerava o nekoj opasnosti iz Srbije, države koja je opasnost jedino sama sebi, a ljevica o nekoj opasnosti od kapitala, dok Hrvati idu baš tamo gdje ima kapitala.
Trebala je samo jedna promjena, iz kune u euro, da shvatimo koliko smo standardom zaostali i koliko smo s našim prihodima jadni i nikakvi. Ova tablica srodnih zemalja govori sve, ali baš sve.
>> Ovo su mjesečne plaće u Hrvatskoj u usporedbi sa Slovenijom, Italijom i Njemačkom
Siromašni smo i prema susjednoj Sloveniji
Dakle, smiješni smo i siromašni i prema susjednoj, bliskoj i usporednoj Sloveniji. Prema ovima drugima navedenima da i ne spominjemo. Ako radi ičeg (a ima puno razloga zašto je vrijedilo), radi ovoga smo trebali uvesti euro, da točno vidimo koliko smo plaćeni na zajedničkom tržištu.
Kada shvatite ove iznose i razlike, a u usporedbu čak i nisu uključene one najbogatije europske zemlje kao što su Luksemburg, Švicarska ili San Marino, shvatite da su nam deset godina uzeli Milošević i četnici, a onda 20 godina HDZ i SDP.
Slovenija, Češka, Poljska - svi su odskočili u standardu, dok smo se mi brinuli o tome kako podijeliti državu na 500 općina i gradova, kako imati ili nemati dvojezične ploče i za što je u sustavu obrane temeljenom na preko 60 godina starim MiG-ovima nadležan predsjednik, a za što premijer.
Zaista mislite kako je najvažnije kako se vaš omiljeni političar krevelji pred kamerama?
Uzmete tako svog favorita, političara, bilo kojeg, i onda ste sretni kada se on krevelji pred kamerama kao jeftini stand-up komičar u 2 ujutro i mislite da je to super? Da ste postigli nešto time što je ovima drugima nešto rekao?
Da će vam to poboljšati život i plaću, skratiti čekanje kod liječnika ili omogućiti zasluženih deset dana odmora u hotelu? Niste postigli ništa. Jad ste koji radi za njemačku socijalnu pomoć i, ako ovako nastavi, radit će za poljsku socijalnu pomoć. Jad ste koji se oduševljava lošom glumom loših đaka koji voljom Hrvata postadoše vodeći političari.
Nemojte misliti da zbog toga što su vas izdresirali na vanjske, simboličke izraze nacionalnog jedinstva tipa mahanja zastavom, nešto bolji od drugih. Jesu li veći nacionalisti (hajdemo tu riječ uzeti u pozitivnom smislu ljubavi prema domovini) Hrvati koji mašu zastavama i biraju ili glupe ili pokvarene, ili evo, uzmimo kao primjer, Švicarci koji baš tako ne mašu zastavama, nije nešto da su jaki u sportu, ali imaju najbolju finu mehaniku na svijetu i jedan od najviših standarda na planetu?
Švicarci znaju da domoljublje znači kvalitetno raditi, dobro zaraditi i osigurati visok standard u svim sferama - od obrazovne preko opće do zdravstvene. Pa čak i da snaga vojske ovisi upravo o visokom standardu koji omogućuje skupu opremu.
Konačno, je li domoljublje ministara naslikavati se na svakom obilježavanju rata završenog prije više od četvrt stoljeća ili osigurati visok standard građanima? Jesu li današnje Hrvatine oni koji najviše viču po saboru kako su Hrvatine ili oni koji u ovakvim uvjetima vode firme i osiguravaju plaće?
Izdresirali su vas na isprazne forme i mizerne plaće
Naučili su vas na ispraznu državnu simboliku. Na novac koji se u pristojnoj zemlji smatra socijalnom pomoći dok se ne snađete. Na božićne poklone od 50 eura koje su vam prethodno uzeli porezom.
Doslovno su vas izdresirali na male plaće i minijaturne mirovine uz ono "uvijek može gore" i "ako nećeš ti raditi, ima tko želi". Izdresirali su vas da se saginjete pred svakim autoritetom, pred svakim političarem, pred šalterskim službenikom ili šefićem u firmi. Evo vam gore brojčanih rezultata svega toga. Smiješne, patetične plaće i tragedija od mirovina nakon što ste cijeli život uplaćivali u fondove.
Euro nam najbolje pokazuje koliko nas doista plaćaju za naš rad
Zato je euro dobar. Ima svojih sto prednosti, ali najveća je da se možete izravno usporediti s prijateljima i kolegama na zajedničkom europskom tržištu. Da možete usporediti koliko i kako radite vi, koliko oni, i koliko zaradite vi, a koliko oni. Kako provodite mirovinu vi, a kako oni. Kamo putujete vi, kamo oni. Stara je latinska "ubi bene, ibi patria" - gdje je dobro, tu je domovina - a vas su uvjerili da je domovina ondje gdje su stup i zastava, pri čemu je i sama zastava uvoz iz Kine.
Pa da vam kažem jednu stvar - sva državna ikonografija, zastava, grb, himna, pa i nacionalna nogometna vrsta, vrijede točno toliko koliko konkretna zemlja omogućuje dostojan i pristojan život svojih građana. Ako nema pristojnih plaća, ako nema dostojne starosti, ako nema pomoći za nemoćne, ako nema prilika za mlade, onda je nacionalna zastava samo krpa na štapu, s tendencijom da s vremenom ostane samo štap.
Zato nam je trebao euro. Da nas otrijezni. I da većini političara, i vlasti i oporbe, kažemo - nemate pojma, pričate gluposti jer upravo su nas vaše gluposti učinile sirotinjom Europe. Maknite se.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.