KOLINDA Grabar-Kitarović održala je prije dva dana na predizbornom skupu govor o kojem će se sasvim sigurno pričati godinama. U nizu neobičnih izjava posebnu pažnju privukla je ona o “otvaranju radnih mjesta”. Prema njenom planu, ljudi iz Hrvatske bit će poslani na obuku u inozemstvo, nakon čega će “preko interneta” raditi za strane kompanije, i to za plaću od osam tisuća eura.
Ova njena izjava mnoge je ostavila s upitnicima iznad glave. U prvi mah nije bilo jasno o kakvim točno poslovima se radi, a s obzirom na vrlo atraktivne plaće i rad preko interneta, javnost je zaključila da se radi ili o pornoindustriji ili o IT sektoru. Kasnije je njen PR tim pokušao sanirati štetu pa su pustili priču o nekakvim dogovorima s Izraelom. Podršku toj priči dao je i ministar gospodarstva Darko Horvat koji je u prošlosti također znao zabavljati javnost pričama o investicijama, otvaranjima tvornica auto divova u Hrvatskoj i, naravno, “otvaranju radnih mjesta”.
>> IT-jevka s Grobnika pisala Kolindi: Preklinjem te, prestani nam vrijeđati razum
"Tvrdim da se to može jer već imam dogovore s nekim državama, da nam Hrvati odu na obuku negdje drugdje i da se vrate u Hrvatsku, da rade preko interneta u nekoj drugoj državi, a u Hrvatskoj zarađuju osam tisuća eura. Zamislite što to znači za naše mlade", rekla je Kolinda na skupu u Osijeku, a mi smo ljude iz IT sektora pitali što misle o toj njenoj izjavi.
"Ne mogu u Izraelu na brdu Sinaj u vas upuhnuti znanje o informatičkoj sigurnosti"
Lucijan Carić, suvlasnik tvrtke DefenseCode specijalizirane za sigurnost aplikacija, vrlo je kritičan prema Kolindi, ali i općenito političarima kada govore o informatici.
"Naši političari jako vole prodavati ‘pamet’ (čitaj: demagogiju) oko informatike, famozne ‘digitalizacije’, pa se tako javno diče posvemašnjim neznanjem, nerazumijevanjem, neupućenošću i – na koncu – glupošću. Prije svega, oni ne razumiju ni neke osnovne svakodnevne pojmove, kao što su razlika između neto i bruto plaće ili da tzv. neoporezivi dodaci nisu plaća (kako ih je svojevremeno nazvao ministar Marić), već samo neoporeziva isplata (dodatak) koju poslodavac može, ali i ne mora isplatiti radniku.
Dakle, prvo pitanje kada se spominje plaća od 8000 eura je – radi li se o bruto ili neto plaći? Tako plaća od 8000 eura koju je naciji 'dogovorila' predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pod uvjetom da se radi o bruto iznosu, u netu iznosi oko 4600 eura. To je bez obračunatog tzv. bruto 2, što znači da zaposlenik s 8000 eura ugovorene bruto plaće poslodavca ukupno košta 9320 eura. U stvarnosti, poslodavac za radnika mora izdvojiti ukupan iznos plaće zajedno sa svim davanjima, pa ako poslodavac za radnika može ukupno izdvojiti 8000 eura, onda će radnik u konačnici dobiti oko 3950 eura. Davanja na plaću (bruto 2) obaveza su poslodavca, ali ta mu razlika (iako tako misle mnogi naši političari) neće pasti s neba", govori nam Carić.
"Sljedeće pitanje je koliko je "obećana" plaća od 8000 eura realna. Takvu plaću, ako govorimo o razvijenim zemljama Europske Unije, teško mogu dobiti početnici, pa čak ni oni s određenim iskustvom, već je ona u pravilu rezervirane za seniore. Ako govorimo o informatičkoj sigurnosti, može se dobiti takva plaća, ali ljudi koji bi dobili toliku plaću ima jako malo, u Hrvatskoj govorimo o desecima. Čak i ako bismo u razmatranje uzeli sve seniore u raznim IT specijalizacijama, i dalje bi se radilo o stotinama ljudi, možda tisuću.
Naime, ne mogu u Izraelu na brdu Sinaj u vas upuhnuti znanje o informatičkoj sigurnosti niti o ijednoj drugoj informatičkoj specijalizaciji. Takvi ljudi se kale godinama, ako ne i desetljećima, iza njih su stotine složenih projekata, znanje više programskih jezika ili tehnologija na visokim razinama. Takvi ozbiljni stručnjaci u pravilu, pogotovo u inozemstvu, mogu dobiti plaće kolike traže, ali – ponavljam – radi se o manjini”, kaže Carić.
"Zaista je uvredljivo slušati gluposti i bezobrazluk naših političara kada bulazne o informatici"
Carić kaže i da je većina aranžmana koji se sklapaju, između tvrtki ili između tvrtki i pojedinaca, a da su poslovi u kojima sudjeluju države vrlo rijetki.
“Također, većina angažmana su komercijalni angažmani između tvrtki ili između tvrtki i pojedinaca. Države vrlo rijetko u tome sudjeluju, osim u posebnim projektima. Dakle, neka tvrtka treba imati komercijalni interes da vas prvo obuči u određenoj specijalizaciji kako biste potom mogli za nju raditi. No, kad steknete specijalistička znanja, onda možete raditi za bilo koga, bilo gdje. Osim toga, ako tvrtka već ima 8000 eura za bruto plaću, onda ona u EU ulazi u vrh ponude, i možda joj je logičnije i isplativije potražiti već gotove stručnjake, a ne trošiti godine kako bi takve stručnjake stvorila. Tim više, što jako teško – pogotovo s obzirom na složenost međunarodnih pravnih odnosa – može računati lojalnost tih stručnjaka koje je nemalim ulaganjima, u duljem vremenskom razdoblju, stvorila", tumači Carić.
"Zaista je uvredljivo slušati gluposti i bezobrazluk naših političara kada bulazne o informatici. Umjesto što obećavaju plaće od 8000 eura u inozemstvu, trebali bi smanjiti namete na plaće u Hrvatskoj kako bi našim tvrtkama dali mogućnost da se većim plaćama bore za kvalitetne ljude i pokušaju ih zadržati u Hrvatskoj. No to nikome od njih nije ni u primisli, jer se prvenstveno brinu o tome kako nahraniti stotine tisuća proračunskih parazita, a ne kako razviti informatičku tehnologiju ili bilo koji drugi sektor industrije.
Isto, smatram da je tragično i skandalozno što osobe koje su se u politici pokazale kao patološki lažovi u konačnici ne stiže nikakva kazna, bilo moralna, bilo na izborima. Još se na kraju raspravlja koliko su gluposti koje su izvalili realne, a radi se o notornim budalaštinama”, kaže Carić.
Kaže da su si i do sada poslove osiguravali sami i da mu je uvredljivo slušati ovakva “fantazmagorična naklapanja”.
“Zgodno je i to kako se predsjednica, koja je u svojoj karijeri prije petogodišnjeg predsjedničkog mandata bila i ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u Sjedinjenim Državama, tek u sunovratu svoje predizborne kampanje sjetila dohvatiti informatike. Pa što je dosad radila u više od desetljeća svoje političke karijere, zar dosad nije ni jednom informatičaru osigurala 8000 eura plaće? Na kraju, hrvatskim informatičarima i hrvatskim informatičkim tvrtkama, onima koji žive na tržištu, a ne od državnih sinekura i liferacija, u nalaženju poslova na inozemnim tržištima nisu pomogli ni Kolinda, ni Milanović, ni Škoro, ni Plenković, ni Horvat, ni HGK. Poslove i status izborili su sami, bez ičije, a pogotovo bez pomoći države.
Osobno, meni je odvratno i uvredljivo slušati ovakve gluposti i nebuloze, fantazmagorična naklapanja o boljoj (informatičkoj) budućnosti koja u Hrvatsku u pravilu stiže isključivo i jedino u praznim predizbornim naklapanjima političara”, zaključuje Carić.
"Kolindina izjava je puna nelogičnosti"
Marko Barić, direktor Typeqasta, IT firme koja svaki mjesec zapošljava pet do 10 novih stručnjaka, za Index je komentirao izjavu Kolinde Grabar-Kitarović za koju kaže da je puna nelogičnosti.
“Zanima me odnosi li se ta njena izjava na neto ili na bruto plaće. Ako se radi o neto plaći, znam pouzdano da takvi iznosi nisu uobičajeni u IT sektoru čak ni u zapadnoj Europi, tako da pretpostavljam da je mislila na bruto iznos. U njenoj izjavi ima više stvari koje su po meni krive. Na primjer, država ne može ugovarati kolika će kome biti plaća, nego je to stvar tržišta i onda kad predsjednica kaže koliku će netko imati plaću - to je potpuno krivo. Te njene izjave imaju toliko nelogičnosti. Sama činjenica da se predsjednica u kampanji razbacuje takvim izjavama je kriva, ali prosječan Hrvat koji je ekonomski nepismen to vrlo lako može ‘popiti’”, kaže Barić.
Pitali smo ga i kakva je situacija sa zapošljavanjem u IT sektoru u Hrvatskoj. Barić kaže da se sve manje ljudi želi klasično zaposliti, već rade preko firmi ili paušalnih obrta. Njihovo iskustvo je da svaki drugi kandidat ne želi klasično zaposlenje.
“U IT-ju je postalo prominentno da se ljudi više ne žele zaposliti na klasičan način. Svaki mjesec zapošljavamo pet do 10 ljudi i otprilike pola kandidata koje intervjuiramo ne želi klasičan radni odnos, već žele otvoriti firmu ili paušalni obrt, u Hrvatskoj, a neki i u inozemstvu i tako pružati svoje usluge na tržištu. Paušalni obrtnik u Hrvatskoj ima minimalna davanja i to im je vrlo isplativo. Postoje dva raširena modela rada. Jedan je da rade kao paušalci za hrvatske firme koje ih onda ‘preprodaju’ u inozemstvo, a drugi je da sami rade direktno za strane firme. U slučaju da rade za hrvatske firme mogu zaraditi neto i do tri tisuće eura, a ako se direktno prodaju u inozemstvo, onda se iznosi kreću do četiri ili u nekom slučajevima do pet tisuća eura. Nisam još čuo da netko radi u Hrvatskoj za osam tisuća eura”, kaže Barić.