TKO RADI, a tko zabušava? Google Scholar je baza podataka koja nam omogućava uvid u neke statistike znanstvenika. Može se vidjeti ukupan broj citata, h-index i i10 index, no nikako se ne radi o savršenom mjerilu nečije produktivnosti i ima niz poznatih nedostataka.
Također, vrijedi napomenuti da mnogi znanstvenici nemaju svoje profile te da se neka sveučilišta ne mogu analizirati. No, Google Scholar pruža opću sliku i okvirni pregled trenutačnog stanja onima koji nisu previše izbirljivi u detaljima, na platformi medium.com piše Aco Momčilović.
U ovom kratkom izvještaju autor uspoređuje sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Dubrovniku na temelju njihovih podataka na Google Scholaru te podataka njihovih zaposlenika. Za njihovu relativnu usporedbu nekoliko će podataka biti korisno mjerilo.
Od 10 najvećih fakulteta prema broju studenata šest je u Zagrebu, dva u Splitu te po jedan u Osijeku i Varaždinu. Na međunarodnim ljestvicama imaju različite rezultate.
Prema posljednjem izvještaju CWRU-a, Sveučilište u Zagrebu je na 517. mjestu, a Sveučilište u Splitu na 763. poziciji. Prema The Times Higher Education University Rankingu, splitsko sveučilište je u kategoriji od 601. do 800. mjesta, a zagrebačko od 801. do 1000. mjesta.
Neki izvještaji iz 2019. godine kažu da su znanstvenici splitskog sveučilišta pet puta citiraniji od svojih zagrebačkih kolega (100.000 puta u usporedbi s 20.000, prema WoS-u), piše Momčilović.
Što se tiče ukupnog broja znanstvenika u Hrvatskoj, procjenjuje se da ih ima oko 11.500. U ovom je izvještaju analizirano nešto manje od 5000 znanstvenika sa spomenutih pet sveučilišta. Ona se značajno razlikuju prema prihodima i troškovima. Zagrebačko sveučilište prijavilo je 2019. godine 2.4 milijarde kuna troškova.
Pa tko su onda najcitiraniji znanstvenici i kakve su razlike između sveučilišta? Pogledajmo prvo popis desetorice najboljih znanstvenika na temelju citata prema Google Scholaru.
TABLICA 10 NAJCITIRANIJIH
Čak i među njima postoje značajne razlike. Vodeća dvojica, Ivica Puljak i Nikola Godinović, imaju znatno više citata od ostalih. Među najboljih deset znanstvenika petero je iz Splita, četvorica iz Zagreba i jedan iz Rijeke. Pogledamo li širu sliku, brojke se značajno mijenjaju.
Među 5000 znanstvenika koji imaju bilo koji citat oko 4000 ih ima više od 20 citata, što se koristi kao kriterij za daljnju analizu. Među njima najveći broj dolazi sa zagrebačkog sveučilišta (69 posto ili 2743 znanstvenika). Iz Rijeke je 19 posto (771) znanstvenik, a samo po pet posto iz Splita (214) i Zadra (198). Dubrovačko sveučilište sudjeluje s jedan posto (53 znanstvenika).
Također, postoje neke razlike između sveučilištu u smislu udjela njihovih znanstvenika iznad i ispod odabrane razine produktivnosti. Četiri sveučilišta imaju najmanje 80 posto istraživača koji stvaraju znanstvene radove s najmanje 20 citata, a jedino Sveučilište u Zadru ima prilično niskih 63 posto.
Posljednja usporedba u ovom izvještaju je između skupina znanstvenika prema njihovim citatima. Spomenuta skupina vodećih 10 znanstvenika pridonosi s 25 posto u ukupnom broju citata. Njih desetero ima bitno više citata nego posljednjih 3000 istraživača (od ukupno 4000 u ovoj analizi).
Vodećih 50 znanstvenika ima ukupno 40 posto citata, a oni plasirani od 11. do 50. mjesta pridonose vodećoj desetorki s dodatnih 15 posto od ukupnog broja citata. Sljedeća skupina od 250 znanstvenika (zaključno do 300. mjesta) ima još 22 posto citata, a idućih 750 istraživača ima 21 posto od ukupnog broja citata.
Ukupno, vodećih 1000 znanstvenika s pet sveučilišta ima 83 posto svih citata, što znači da preostalih 3000 istraživača ima samo 17 posto. Ujedno to još jednom dokazuje Paretovo pravilo.
Pitanja koja bi mogla dati važan kontekst spomenutim brojkama su ukupni troškovi svakog sveučilišta te broj zaposlenika i broj znanstvenika/profesora na svakom sveučilištu, zaključuje Momčilović.