KORONAKRIZA

Izvor iz vlade: Ne možemo prihvatiti zahtjeve poduzetnika, nemamo novca

Foto: Patrik Maček, Emica Elvedji/Pixsell,

KOLIKO god bili razumljivi, zahtjevi poduzetnika koje je koronakriza bacila na koljena da im država, po njemačkom uzoru, izdašnije pomogne teško da će se ostvariti. 

Koronakriza je, naime, uzrokovala pravu havariju državnih financija, kako zbog pada prihoda, tako i zbog velikog rasta troškova, pa država jednostavno, poručuju iz vlade, nema novaca za veću pomoć tvrtkama od one koju im sada daje. Podsjetimo, zahtjevi poduzetnika govore o nadoknadi 70 posto izgubljenih prihoda tvrtkama koje su sada zatvorene, poput ugostiteljskih objekata i teretana, ali i onih djelatnosti koje mogu raditi, ali koje zbog koronakrize imaju velik pad prometa, a u koje spadaju event industrija, povremeni prijevoz, turističke agencije i turistički vodiči. Prihvaćanje takvih zahtjeva, poručuje naš izvor iz vladinih krugova, državu bi odveo u ogromne financijske probleme. 

U vladi kažu da nemaju novaca za veće obeštećenje poduzetnika 

"Razumijem poduzetnike, ali doista ne znam čime bi država mogla platiti realizaciju njihovih zahtjeva, naše financijske mogućnosti ipak nisu takve. Ne stoji ni njihovo pozivanje na njemački model jer se tamo nadoknada za izgubljene prihode umanjuje za iznos potpora za očuvanje radnih mjesta, a i Njemačka sada postaje restriktivnija u pogledu pomoći tvrtkama nego što je bila ranije. Osim toga, ako bi se krenulo u takav vid pomoći pojedinim sektorima, uvijek se postavlja pitanje što bi na to rekli u drugim sektorima", kratko nam je kazao izvor iz vladinih krugova. 

U ovom trenutku još nema kalkulacija koliko bi državnu blagajnu koštala primjena modela obeštećenja kakav traže poduzetnici. Te brojke nemaju ni u Glasu poduzetnika, ni u vladi. Ipak, na temelju računica koje je radila Nacionalna udruga ugostitelja, i to samo za sektor ugostiteljstva, realno je očekivati da tako zamišljeno obeštećenje na mjesečnoj razini vjerojatno ne bi bilo manje od milijardu kuna. Nije isključeno i da bi bilo i veće, ovisno o razdoblju godine i prometima koji se u njemu ostvaruju.

Samo za ugostitelje bi trebalo 600 milijuna kuna mjesečno

Kalkulacije Nacionalne udruge ugostitelja, naime, pokazuju da tjedni promet kafića i restorana u zimskom dijelu godine, u normalnim uvjetima poslovanja, iznosi između 170 i 220 milijuna kuna, ovisno o mjesecu. Ako bi se prihvatio zahtjev o nadoknadi 70 posto prihoda, onda bi to značilo da bi samo ugostitelji imali pravo na oko 120 do 150 milijuna kuna nadoknade tjedno, odnosno na 480 do 600 milijuna kuna mjesečno. 

Ugostiteljstvo nije jedina žrtva koronakrize, iako je vjerojatno dosad najveća, s obzirom na to da su ugostiteljski objekti već više od dva mjeseca zatvoreni, a vlasnici lokala bez prihoda. No, za ostale djelatnosti koje traže primjenu njemačkog modela zasad nema računica. Stoga se jedino može zaključiti da bi konačan iznos obeštećenja djelatnosti koje spominje Glas poduzetnika državu koštao znatno više od spomenutih 600 milijuna kuna, koliko bi trebalo izdvojiti za ugostitelje. 

Medak: Sadašnje vladine potpore puno su manje od onih u Njemačkoj i nisu dovoljne za opstanak tvrtki

Donedavni predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak kaže da potpore koje im sada daje država nisu dovoljne za opstanak ugostitelja. Ugostitelji su za prosinac prošle godine imali pravo, prema sadašnjim mjerama koje pokrivaju minimalac za radnike u iznosu od 4000 kuna i režijske troškove, na oko 270 milijuna kuna pomoći, što je zapravo samo manji dio prometa koji su ostvarili u prosincu 2019. godine, uoči izbijanja koronakrize. Najveći dio tog iznosa ionako odlazi na plaće radnicima, potpore koje kasne, a samo mali dio na nadoknadu za režije. 

"To je znatno manje od onoga što dobivaju tvrtke u Njemačkoj i ne pokriva nam ni blizu prihode koje smo imali u prosincu 2019. godine", poručuje za Index Medak. 

Smatra i da država može podnijeti trošak obeštećenja poduzetnika jer joj na raspolaganju stoji velik novac iz fondova EU. Ako sve ostane samo na sadašnjim mjerama, upozorava naš sugovornik, puno će tvrtki propasti i doći će do eksplozije nezaposlenosti pa je pitanje i kako ćemo izgurati ovogodišnju turističku sezonu za koju se ipak očekuje da će biti bolja od lanjske. 

"Država treba dati taj novac kako bi spasila tvrtke i izbjegla društvene konflikte. Mi smo dosad u državni proračun uplatili ogromne iznose, a sada smo zatvoreni ne zbog tržišnih razloga, nego zato što je država tako odlučila zbog zaštite zdravlja ljudi", ocjenjuje Medak.

Bujas: Hrvatska nije smanjila ni poreze ni parafiskalne namete, a i potpore koje je dala kasne

I u Glasu poduzetnika traže da država izdašnije pomogne poduzetnicima koje je koronakriza dovela na sam rub opstanka. Suosnivač i predsjednik Glasa poduzetnika Hrvoje Bujas pritom podsjeća da su poduzetnici heterogena skupina i da je ideja o obeštećenju u iznosu od 60 do čak 80 posto jedna od ideja koje već mjesecima kolaju u poduzetničkim krugovima, pri čemu se najčešće spominje brojka od 70 posto. Vladi zamjera i sporost u isplatama pomoći koju je sama propisala za poduzetnike, kao i neprovođenje reformi. 

"Modaliteti pomoći poduzetnicima u koronakrizi razlikuju se od države do države. Neke zemlje, poput Njemačke i Austrije, odlučile su se na obeštećenje poduzetnika za izgubljeni promet, druge su smanjile PDV za ugostitelje ili druge poreze i namete. Međutim, Hrvatska nije smanjila ni PDV niti je srezala druge poreze i parafiskalne namete, već samo prelijeva iz šupljeg u prazno, a i isplata potpora koje je usvojila kasni", pojašnjava za Index Bujas. 

Alternativni plan za preživljavanje

U Glasu poduzetnika imaju, čini se, i alternativni plan. Osim što se nadaju relaksaciji epidemioloških mjera od sredine veljače, naravno, uz poštivanje epidemioloških mjera, smatraju da bi država svima koji imaju pad prometa od 60 ili više posto trebala pokriti fiksne troškove poslovanja te dati jednokratnu bespovratnu pomoć od 100.000 do 200.000 kuna, ovisno o broju zaposlenih.

"To bi tvrtkama pomoglo da prežive i dočekaju sezonu", napominje Bujas. 

I on vjeruje da država ima novaca za takvo nešto. Na raspolaganju su joj, kaže, i sredstva iz fondova EU. 

U vladi kažu da Bruxelles neće spašavati kafiće u Hrvatskoj

No, u vladi kažu da takva očekivanja nisu realna. Najveći dio potpora tvrtkama u prošloj godini, pojašnjava naš izvor iz vladinih krugova, došao je iz samih proračunskih prihoda, a samo manji dio iz fondova EU. U ovoj se godini, doduše, očekuje više europskog novca i za pomoć gospodarstvu, no i dalje će u cijeloj priči morati sudjelovati i hrvatski proračun. Kaže i da je teško očekivati da bi EU, odnosno porezni obveznici u Uniji, sudjelovali u akciji spašavanja kafića i restorana u Hrvatskoj: takve mjere ipak se provode vlastitim novcem, a njega Hrvatska nema dovoljno. 

Korona udar na hrvatske javne financije pokazao se razornim. U državnu blagajnu lani se, prema podacima iz rebalansa proračuna, trebalo sliti 131.1 milijardu kuna, ili gotovo devet milijardi kuna manje nego u 2019. godini, kada su ukupni proračunski prihodi dosegli gotovo 140 milijardi kuna. Istodobno, proračunski su se rashodi povećali za preko 16 milijardi kuna, s nešto manje od 140 milijardi kuna, koliko su iznosili 2019., na očekivanih gotovo 156 milijardi kuna u prošloj godini. Rezultat toga je ogroman proračunski manjak u kojeg je Hrvatska lani potonula, a koji je u središnjem državnom proračunu iznosio oko 25 milijardi kuna, a kada se tome pridodaju i izvanproračunski fondovi i lokalna samouprava, dosegao je gotovo 29.5 milijardi kuna, ili osam posto hrvatskog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Samo godinu ranije, na kraju 2019., hrvatski je proračun još bio u plusu. 

Imamo ogroman minus u proračunu i eksploziju javnoga duga

Posljedica toga je i velik rast javnoga duga kojim se krpaju proračunske rupe. Prema podacima Ministarstva financija, ukupan javni dug Hrvatske krajem 2019. iznosio je nešto manje od 293 milijarde kuna, ili 72.8 posto BDP-a. Rebalansom prošlogodišnjeg proračuna javni je dug u 2020. postavljen na nešto manje od 323 milijarde kuna, ili čak 87.3 posto BDP-a, odnosno porastao je u prošloj godini za oko 30 milijardi kuna. 

Takve brojke, upozoravaju ekonomisti, teško su održive za ekonomiju kakvu ima Hrvatska, a ugrožavaju i njen put prema eurozoni. Ne čudi stoga što su oprezni u komentiranju zahtjeva poduzetnika za povećanjem potpora. 

Lovrinčević: Razina pomoći tvrtkama ovisi o mogućnostima svake zemlje

"Razina potpora tvrtkama razlikuje se od zemlje do zemlje i ovisi o snazi njene ekonomije i fiskalnim kapacitetima. Naše sadašnje gospodarsko stanje ne dopušta veće potpore. Neke zemlje odlučile su se na izdašniju pomoć tvrtkama, čak i po cijenu povećanja javnoga duga", upozorava za Index Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, ukazujući na primjer Slovenije koja je izdala obveznicu na 60 godina uz povoljne uvjete.  

Dodaje, međutim, kako Hrvatska nije u poziciji da može računati na tako povoljne uvjete na financijskim tržištima. Osim toga, hrvatski je javni dug već sada prevelik. Stoga bi se eventualno novac za dodatnu potporu tvrtkama mogao namaknuti provedbom reformi, odnosno snažnijim zadiranjem u rashodnu stranu proračuna. No, za tako nešto, zaključuje Lovrinčević, nedostaju politička volja i društvena klima koja bi prihvatila značajnije zadiranje u postojeća prava. 

Država će morati naći balans između svojih mogućnosti i zahtjeva poduzetnika

U takvoj situaciji, vlada će morati tražiti balans između financijskih mogućnosti i pomoći tvrtkama kako bi gospodarstvo održala iznad vode. Poduzećima će morati nastaviti pomagati, kako u vrijeme pandemije koronavirusa, koja još traje, tako i nakon nje, u razdoblju oporavka. Novac iz blagajne EU u tome će uvelike pomoći, ali sam po sebi neće biti dovoljan.

Stoga će se država morati posvetiti reformama kako bi smanjila proračunski manjak i razinu javnoga duga. To je, uostalom, i hrvatska obveza prema EU i eurozoni. 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.