HOĆE li predsjednik Donald Trump biti zapamćen kao najgori predsjednik u američkoj povijesti? Ovo pitanje stalno postavljaju znanstvenici i kolumnisti, a kao rezultat toga pažnja je ponovno usmjerena na 15. američkog predsjednika Jamesa Buchanana, koji je smatran najgorim tijekom posljednjih 159 godina, otkako je napustio dužnost u predvečerje Građanskog rata, za The Washington Post piše Ted Widmer.
Zašto je Buchanan uvijek tako blizu dna ljestvice? U čemu je točno pogriješio? Ovakvi popisi obično ne idu u detalje, osim nekoliko nejasnih rečenica o tome da nije uspio spriječiti rat. Ali ta pasivna formulacija zapravo ne opisuje njegovu spektakularnu grozotu.
Buchanan donosio strašne odluke, vladu napunio robovlasnicima
Više puta je donio strašne odluke i kad su mu se pružale razne mogućnosti, on je slijedio ekstremni stav koji je odgovarao robovlasnicima (iako je dolazio iz Pennsylvanije). Odabrao je vladu u kojoj su dominirali korumpirani robovlasnici koji su punili vlastite džepove i krali vladinu imovinu. Kad su došle krize, nije imao odgovore jer nije smatrao da bi federalna vlada trebala intervenirati. Budući da je sve više ljudi preispitivalo njegove odluke, ljutito je odbacivao njihovu kritiku. Sve ove manjkavosti trajno su ga stavile na dno ili vrlo blizu dna na ljestvici predsjednika.
Tijekom svoje karijere Buchananu nisu bile strane male moralne predaje. Newyorški kroničar George Templeton Strong nazvao ga je "starim mekušcem", odnosno osobom bez kralježnice. Ni drugi nadimci nisu bili ništa bolji. Za šestog predsjednika Johna Quincyja Adamsa on je bio "potajni prepisivač", a za 11. predsjednika Jamesa Polka "stara sluškinja". Na početku karijere prešao je iz sve slabijih federalista među demokrate, koji su se okupljali oko Andrewa Jacksona. Demokrati su kasnije postali značajna nacionalna stranka, koja je okupljala mnoge sjevernjake i neke južnjake koji su se protivili ropstvu.
Želio osvojiti Kubu
No pohlepa i paranoja počele su mijenjati demokrate 50-ih godina 19. stoljeća, a južnjački robovlasnici započeli su s agresivnom politkom, razmećući se svojim bogatstvom, pozivajući na osnivanje novih robovlasničkih saveznih država na Kubi i u sjevernom Meksiku, tvrdeći da je ropstvo dobro za Ameriku. Buchanan se prešutno složio s njima te se aktivno uključio u napore da se Kuba anektira, ako treba i silom. Zbog svoje odanosti uspio je izboriti predsjedničku nominaciju 1856. godine.
Uvjerljivo je pobijedio na izborima, unatoč rastućoj prijetnji od nove stranke republikanaca, koji su se organizirali kako bi se oduprli rastućem zagrljaju ropstva. No činilo se da njegove inauguracijske svečanosti ukazuju kako dolazi oluja. Dan je bio "srdačan i svijetao", pisao je tada The New York Times, sve do samog trenutka inauguracije, kad su se "oblaci znakovito spustili iznad glava novog predsjednika i okupljenog mnoštva". Taj mračni trenutak zabilježen je i na prvoj fotografiji jedne predsjedničke inauguracije. Buchanan se također mučio s dizenterijom nakon što se otrovao hranom u jednom od gradskih hotela.
Podržao najgoru presudu Vrhovnog suda u povijesti
Bio je to početak dugog niza pehova zbog kojih se Buchanan uvijek nalazio na pogrešnoj strani povijesti. Tijekom svoje inauguracije viđen je kako nešto šapće predsjedniku Vrhovnog suda SAD-a Rogeru Taneyju, koji je dva dana ranije donio zloglasnu presudu Dredu Scottu. Tom presudom zaključuje se kako Afroamerikanci nemaju nikakva prava i nikad neće postati državljani SAD-a. Buchanan se nadao da će presuda zaustaviti rasprave o ropstvu. Umjesto toga, dogodilo se upravo suprotno jer su sjevernjaci to prihvatili kao dokaz da robovlasnici neće odustati sve dok ropstvo ne ustoliče kao nacionalnu instituciju. Iako se to danas smatra najgorom odlukom Vrhovnog suda u povijesti, u tome su složni i konzervativci i liberali, Buchanana je žestoko lobirao za takvu presudu, neprimjereno se obraćajući sucima prije svoje inauguracije, obećavajući javnosti da će "radosno" prihvatiti njihovu odluku.
U to vrijeme raspadao se Kansas, koji je tada još bio samo teritorij, a ne savezna država. Kansas se razdvojio na frakcije suprotstavljene po pitanju ropstva, koje su se nasilno obračunavale. Buchanan je pokušao zaštititi interese robovlasnika, čineći sve što je mogao, uključujući podmićivanje, iznude i suzbijanje glasanja na izborima. Njegove akcije potaknule su Kongres da pokrene formalnu istragu o korupciji u njegovoj vladi.
Također je zastrašivao članove vlastite stranke koji nisu slijedili njegovu liniju. Demokrate na sjeveru je maltretirao i uklanjao s njihovih dužnosti, dok je zagovornicima ropstva davao sve što je mogao. Buchanan je stavio veto na zakone koje su podržavali sjevernjaci, među ostalima i na zakon kojim se omogućava osnivanje visokoškolskih ustanova uz federalno financiranje (što je kasnije prihvaćeno Morrillovim zakonom iz 1862.).
Nije se znao snaći u krizi
Drukčija katastrofa dogodila se u jesen 1857. godine, kad se prenapregnuto gospodarstvo urušilo pa su tisuće Amerikanaca ostale bez posla. Nemajući povjerenja u vladina rješenja, Buchanan je bio škrt u potporama. Tisuće lokalnih poduzeća i banaka su propale, a federalni deficit je rastao.
Na kraju je kombinacija osvetoljubivosti, korupcije i lošeg vodstva tijekom ekonomske krize podijelila Demokratsku stranku, koja je već bila podijeljena po pitanju ropstva na sjevernu i južnu frakciju. Obje su frakcije na izborima 1860. godine imale svog predsjedničkog kandidata (Stephen Douglas i John C. Breckinridge). To je omogućilo da za predsjednika bude izabran Abraham Lincoln, a utjecaja je imao i rastući osjećaj, čak i među demokratima na sjeveru, da se robovlasnici otimaju kontroli. Buchanan nije znao prepoznati ove znakove i podržao je južnjačku frakciju (Breckinridge je bio njegov dopredsjednik).
Ogromne korupcijske afere
Stvari su se pogoršavale u posljednjim mjesecima te godine. Ne samo da su se južnjačke savezne države počele odcjepljivati od Unije nakon Lincolnova izbora u studenom nego Bijela kuća jedva da je reagirala. Bilo je i novih zapanjujućih otkrića o korupciji. Ministar financija Howell Cobb ostavio je praznu blagajnu i podnio ostavku. Ministar obrane John Floyd dao je ostavku nakon što su otkriveni dokazi njegove prevare (dobio je nadimak "čovjek od šest milijuna dolara", zbog iznosa koji je pronevjerio). Ministar unutarnjih poslova Jacob Thompson putovao je južnim državama, dajući potporu secesiji i odajući informacije secesionistima. Sva trojica dobit će visoke dužnosti u Konfederaciji. Buchananova je vlada prišla veleizdaji bliže nego ijedna druga u povijesti.
Kako se secesijska kriza produbljivala tijekom zime 1860./1861., Buchanan se pokazao nesposobnim uhvatiti se s njome u koštac. Vodeći republikanac William Seward sarkastično je primijetio da je Buchananova politika bila da nijedna južnjačka država nema pravo na odcjepljenje, osim ako to baš ne želi. Kad su novine objavile da je poludio, burza je zapravo porasla. Buchanan je izgledao sve gore, kosa mu je stajala sve čudnije, ten mu postao bljeđi, a iz začepljenih nosnica izlazio je neobičan zvuk poput trubljenja.
Buchanana naslijedio Lincoln, zemlju zatekao u katastrofalnom stanju
Takvu situaciju naslijedio je Lincoln i pravo je malo čudo da su Sjedinjene Američke Države preživjele ono što je Henry Adams nazvao "velikom secesijskom zimom". Ova fraza ponovno je postala aktualna kad je javnozdravstveni stručnjak dr. Rick Bright predvidio da bi "2020. mogla donijeti najmračniju zimu u modernoj povijesti",te se povećali izgledi da se predsjednik Trump pridruži Buchananu na dnu ljestvice.
Jedini predsjednik iz Pennsylvanije stekao je kroz godine i svoje branitelje. I sam je napisao guste i nečitke memoare svoje administracije koji su objavljeni 1866. godine, dugo nakon što je itko prestao mariti za njega. No najčudniji pokušaj djelo je Johna Updikea, također rodom iz Pennsylvanije, koji je napisao dramu o Buchananu i dopunio ju s 89 stranica pogovora u kojem zagovara bolji tretman nekadašnjeg predsjednika. Ni to nije uspjelo. Nije pomoglo ni to što je Updike svoje djelo objavio 1974. godine, dok su Amerikanci bili zalijepljeni za televizore, promatrajući izgaranje Richarda Nixona. Nisu se željeli podsjećati na prethodne predsjedničke katastrofe.
Ipak dobio spomenik u Washingtonu
Ipak, Buchanan nije sasvim zaboravljen. U gradu prenatrpanom spomenicima svima i svakome, on je dobio veliki sjedeći kip u Washingtonu, na jugoistočnom uglu Meridian Hill Parka. Prigodno, uz njega je spomenik Danteu, koji se specijalizirao za definiranje krugova pakla.
Kakvo je današnje nasljeđe loših predsjednika? Trebaju li nam da nas podsjete na rizike njihove dužnosti? Najgori predsjednici u američkoj povijesti bili su neuspješni iz različitih razloga. Andrew Johnson tvrdoglavo je odbijao surađivati s Kongresom; Herbert Hoover nije se znao nositi s Velikom depresijom; Nixon je smatrao da je iznad zakona. Buchanan je imao ponešto od svakoga od njih, što je dosta teška kvalifikacija.
Ipak, njegova kratka karijera u Bijeloj kući bila je važna zbog jednog razloga. Uvjerila je birače da su promjene očajnički potrebne. To je, pak, do predsjedničke dužnosti dovelo opskurnog kongresnika iz Illinoisa, koji je u svom poznatom govoru Amerikance podsjetio na "bolje anđele", odnosno pozvao ih da ne budu neprijatelji jedni drugima. Zbog toga je nacija ipak pomalo zahvalna Buchananu, zaključuje Ted Widmer za The Washington Post.