Foto: Hina
TISUĆE ljudi već mjesecima čeka razrješenje migrantske krize u katastrofalnim uvjetima u prenapučenom logoru Moria na otoku Lezbosu. Grčka vlada napokon poduzima nužne korake, prenosi The Guardian.
Izbjeglice i tražitelji azila smješteni u kontejnerima i šatorima u bivšem vojnom logoru na grčkom Lezbosu strepe pred dolaskom zime.
Prosvjedi unutar i izvan kampa sve su glasniji, a na zidu izbjegličkog centra stoji zloguka poruka: "Dobrodošli u zatvor Moria". Žene, djeca i muškarci smješteni u Moriji svakodnevno se bore za opstanak u uvjetima koje je grčki ministar migracija nazvao "opasnima po život".
"Ovo nije Europa"
Organizacije za ljudska prava već dugo upozoravaju na nehumane i sramotne uvjete u kampu. Vlast u Ateni nedavno se obvezala preseliti 5000 tražitelja azila na grčko kopno.
Stanovništvo Morije prvi put u više od godine dana palo je na ispod 6000 ljudi. Kamp je izgrađen kao privremena mjera na vrhuncu izbjegličke krize 2015. godine za 2000 ljudi. Većina stanovnika živi u tankim šatorima, a jedina zaštita od zime su im drvene palete kojima cerade podižu iznad blata.
Zrak je zagađen dimom goruće plastike, jer izbjeglice u nedostatku drva za ogrjev pale plastične boce. Staze su pune smeća, bljuzge i izmeta jer je sanitarni sustav u kampu predviđen za tri puta manje ljudi. Saleh Alhussein, koji je s obitelji izbjegao iz Sirije, otkriva da su doktori tek nakon nekoliko dana pregledali ranu na glavi njegova sina. "Naš šator pun je rupa. Ovo nije Europa", kaže.
"Nacionalna sramota"
Nakon prošlogodišnjeg sporazuma između EU-a i Turske, kojim se pokušao smanjiti broj izbjeglica u Europi, na grčke otoke pristiglo je 15.000 migranata i izbjeglica. Mnogi ondje čekaju rješenja svojih zahtjeva za azil jer se sustav ne može nositi s tolikim brojem tražitelja azila.
Osim na Lezbosu, slična naselja postoje na otocima Hiju, Lerosu, Samu i Kosu. Na putu su krijumčarske mreže stacionirane na obalama Turske.
No, Moria je najgora. Gradonačelnik Lezbosa Spyros Galinos već mjesecima zahtjeva depopulaciju kampa. Službeno, migranti mogu slobodno dolaziti i odlaziti. Neslužbeno, kamp je pritvor kojim haraju krijumčari droge, zlouporaba alkohola, prostitucija i sukobi suprotstavljenih etničkih skupina, tvrdi Galinos.
"Nemam riječi", kaže Galinos. "Ono što ovdje rade slično je Guantánamu. Koncentracijski logor možda bi bio bolje rješenje".
Krizna situacija
U naporima raseljavanja prenapučenog stanovništva, prednost imaju "osjetljive" skupine, poput trudnica i maloljetnika bez pratnje. Grčka ljevičarska vlada u početku se protivila raseljavanju. Smatrali su da to pogoduje trgovcima ljudima.
Galinos je suočen s kritikama sa svih strana političkog spektra. Grčka se još oporavlja od ekonomske krize, a frustracija na Lezbosu trenutačno je na vrhuncu. Izbjeglice postaju sve bjesnije, a lokalno stanovništvo za njih ima sve manje sluha. Kroz Lezbos je u jeku krize prošlo više od 800.000 ljudi.
Stranci sada čine trećinu populacije Mitilinija, glavnog grada Lezbosa. Mnogi stanovnici boje se noću izaći iz svojih kuća, tvrdi Galinos. "Ovo je krizna situacija".
Najbolje što Europa može ponuditi
Vlada je prošlog tjedna na otok isporučila kontejnere dovoljne za smještaj 200 do 300 izbjeglica.
Članice EU-a još pregovaraju o svojoj dužnosti prihvaćanja obveznih kvota izbjeglica. Na Lezbos još uvijek pristiže znatan broj izbjeglica, posebice iz Sirije i Iraka.
Na otoku je došlo do epidemije šuge, no nema prostora za karantenu. Sukobi su učestali noću, pa mnoge žene nose pelene jer se boje izaći iz šatora. Said Asidi, 45-godišnji Afganistanac koji djeluje kao posrednik između svoje zajednice i vlasti, na razrješenje svog zahtjeva za azil čeka već dvije godine. Smatra da je uzavrela atmosfera rezultat sporosti sustava.
"Ako je ovo najbolje što Europa može ponuditi, u šoku sam", kaže američki volonter u Moriji.
"2015. godine bilo se teško nositi s priljevom izbjeglica, no danas, nakon dvije godine, stvari bi trebale biti bolje".
Oteta nada
Grčke vlasti nadaju se da će Turska početi prihvaćati veći broj izbjeglica nakon posjeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Ateni u prosincu. No, diplomatske igrice ne znače puno onima u Moriji.
"Još uvijek se radi o kontroli štete, a nevladine udruge iz petnih žila se trude ispuniti potrebe koje su daleko iznad njihovih mogućnosti", kaže jedan irski volonter.
"Morija potkopava sve ono čime se Europa ponosi. Ako ljude izložite ovakvim uvjetima, ako im otmete nadu i osudite ih na patnju, od toga se ne može izroditi ništa dobro", zaključuje volonter, prenosi Guardian.