Bio je to trenutak za koji su Izraelci vjerovali da će otkriti tko su im pravi prijatelji. Kako je 27. listopada u Ujedinjenim narodima počelo glasanje o rezoluciji koja poziva na prekid vatre u Gazi, bilo je jasno da je pred Izraelom, koji se protivio toj mjeri, teška bitka.
Neposredno prije prebrojavanja, zemlje koje je Izrael smatrao svojim najbližim saveznicima, uključujući Njemačku i Kanadu, odustale su, bojeći se reakcije ako odbace rezoluciju, piše Politico.
Dugogodišnji burni odnosi Austrije i Izraela
Stoga je za mnoge u Izraelu bilo veliko iznenađenje otkriti da Austrija, zemlja s kojom su godinama imali relativno burne odnose, stoji rame uz rame sa židovskom državom. Naposljetku, Austrija ne samo da je zemlja Hitlera i Adolfa Eichmanna, već je njezinom politikom posljednjih godina često dominirala desničarska Slobodarska stranka, koju su 50-ih godina osnovali veterani SS-a.
"Pozdravljam Austriju zato što se zalaže za ono u što vjeruje i glasa protiv rezolucije", rekao je nakon toga David Roet, bivši izraelski veleposlanik u UN-u, a sada izaslanik svoje zemlje u Beču.
Izrael je u svakom slučaju izgubio u glasanju, jer je 120 zemalja podržalo rezoluciju, a samo 14, uključujući SAD, skupinu pacifičkih otočnih nacija kao što je Fidži i nekolicinu malih europskih zemalja, glasalo je protiv.
Unatoč tome, odluka Beča da se pridruži skepticima u tako važnom glasanju naglašava dramatičnu, iako slabo primjetnu transformaciju dugotrajnog odnosa, evoluciju koju je pokrenulo dugo odgađano obračunavanje Austrije sa svojom poviješću Drugog svjetskog rata - a i moćnu kombinaciju političke kalkulacije i ekonomskih okolnosti.
Austrija dugo bila neutralna, sad je stala na stranu Izraela
Zajedno s Mađarskom i Češkom, Austrija je sada u središtu proizraelskog srednjoeuropskog bloka za koji izraelski dužnosnici privatno kažu da je ključan za potporu Europske unije dok se rat između Izraela i Hamasa produžava, a palestinske civilne žrtve rastu.
"Ušli smo u strateški, iznimno blizak odnos s Izraelom koji se ne može poništiti", rekao je austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg.
Otvorena potpora Beča Izraelu oštro je odstupanje od zemlje koja je svoj poslijeratni nacionalni identitet izgradila oko neutralnosti na svjetskoj sceni. Ono što je ozbiljno pokrenulo promjenu bila je politička nužnost.
Nakon što je 2017. odlučio formirati vladu sa Slobodarskom strankom, koja ima dugu povijest antisemitizma, tadašnji austrijski kancelar Sebastian Kurz bio je spreman uvjeriti Izrael i međunarodnu zajednicu da se Austrija ne vraća na stare staze. Imao je razloga za zabrinutost. Stvaranje slične koalicije 2000. godine dovelo je do međunarodne izolacije zemlje, a Izrael je opozvao svog veleposlanika.
Prema njegovim bivšim diplomatskim savjetnicima, Kurz, koji je posjetio Izrael kao ministar vanjskih poslova, shvatio je da mora pridobiti vodstvo zemlje kako bi izbjegao sličnu sudbinu. Posjetio je Jeruzalem na početku svog mandata 2018. godine, obećavši da će borba protiv antisemitizma u Europi biti fokus nadolazećeg austrijskog predsjedanja EU.
"Austrija je danas postala prijatelj židovskog naroda i Države Izrael u Europi"
Taktika je upalila, a premijer Benjamin Netanyahu Kurza je nazvao "pravim prijateljem Izraela i židovskog naroda". Iako je Izrael i dalje odbijao sastati se s ministrima iz Slobodarske stranke, Kurz i njegova Narodna stranka desnog centra razvili su blizak odnos s tom zemljom. Mladi kancelar čak je privatno Netanyahua, dvostruko starijeg od sebe, nazivao "očinskim prijateljem".
Nakon što je Hamas 2021. ispalio rakete na Izrael Kurz je dao istaknuti izraelsku zastavu iznad svog ureda i ministarstva vanjskih poslova. Poboljšanje bilateralnih odnosa potaknulo je gospodarske veze i procvat izraelskog turizma u Austriji. Austrijski izvoz u Izrael porastao je 50 posto samo između 2018. i 2022. godine.
Za mnoge austrijske Židove, promjena je bila nevjerojatna.
"Austrija je danas postala prijatelj židovskog naroda i Države Izrael u Europi. Čini se da je Austrija prepoznala odgovornost da mora zauzeti stav o zaštiti židovskog stanovništva i solidarnosti s Izraelom ne zaboravljajući prava Palestinaca", rekao je Ariel Muzicant, austrijski predsjednik Europskog židovskog kongresa sa sjedištem u Bruxellesu.
Austrija je, dodao je, sada postala "svjetionik" za ostatak Europe. To nije uvijek bio slučaj, što Muzicant, koji je rođen u Izraelu, ali se kao dijete preselio u Beč, zna bolje od drugih.
Austrija - kolijevka političkog antisemitizma
Austrija nije bila samo rodno mjesto mnoštva nacističkih pristaša, bila je i kolijevka političkog antisemitizma koji je inspirirao fašiste u Europi prije Drugog svjetskog rata i koji živi u suvremenom desničarskom populizmu.
Ipak, Austrija je također bila domovina Theodora Herzla, oca cionizma, da ne spominjemo tisuće židovskih emigranata koji su pomogli u izgradnji Izraela nakon njegova osnutka 1948. Ta zamršena povijest pomaže objasniti odnos ljubavi i mržnje koji su dvije zemlje imale nakon rata.
Unatoč dugotrajnom antisemitizmu u Austriji 50-ih i 60-ih godina, da ne spominjemo neuspjeh zemlje da prihvati svoju središnju ulogu u Holokaustu, mnogi su se Austrijanci divili Izraelu, koji je otprilike iste veličine kao njihova alpska nacija, zbog hrabrosti i vojne snage u pobjedi nad arapskim zemljama u ranim izraelskim ratovima.
U 70-im godinama Austrijanci su izabrali židovskog kancelara Brunu Kreiskog, socijaldemokrata koji je preživio rat pobjegavši u Švedsku prije nego što se vratio u Austriju.
Kreisky je pokazao intenzivan interes za sukob na Bliskom istoku i unatoč svom židovskom podrijetlu, često je bio kritičan prema Izraelu.
U to je vrijeme Austrija bila glavna usputna postaja za Židove koji su iz Sovjetskog Saveza emigrirali u Izrael. Krajem rujna 1973. palestinski militanti uzeli su nekoliko židovskih migranata koji su krenuli u Izrael za taoce i zahtijevali od austrijske vlade da zatvori centar kojim je upravljala Židovska agencija.
Kreisky je popustio, što je izazvalo bijesne proteste iz Izraela. Premijerka Golda Meir odletjela je u Beč kako bi uvjerila Kreiskog da ponovno otvori centar. Kreisky je odbio (iako je nekoliko mjeseci kasnije Austrija otvorila novi centar).
Duboko zamrznuti odnosi nakon odlaska Kreiskog
U godinama koje su uslijedile odnos se samo pogoršavao. Kreisky je postao istaknuta figura europske socijaldemokracije, vladajući s apsolutnom većinom 13 godina.
Bio je uvjeren da se napetosti u regiji mogu riješiti samo udovoljavanjem Palestincima. Osporavao je sve tvrđi stav Izraela pod konzervativnim premijerom Menachemom Beginom, nazivajući Izrael 1978. godine "policijskom državom".
Istodobno je Kreisky postao prvi zapadni čelnik koji se susreo s Yasserom Arafatom, čelnikom Palestinske oslobodilačke organizacije, koju Izrael smatra terorističkom skupinom. Godine 1979. Kreisky je otišao korak dalje, priznavši PLO kao službenog predstavnika palestinskog naroda. Arapski svijet mu je klicao.
"Kreisky je bio jedini koji se mogao izvući s tim, ali ponekad bi pretjerao", rekao je Wolfgang Petritsch, bivši savjetnik i autor biografije o Kreiskom.
Nakon Kreiskog odnosi između dviju zemalja ostali su duboko zamrznuti, posebice nakon izbora Kurta Waldheima za predsjednika Austrije 1986. godine, kojeg su židovske organizacije optuživale za prikrivanje prave naravi njegove službe u njemačkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu. Izrael je odgovorio opozivom svog veleposlanika.
Pitanje je hoće li ovo potrajati
Austrijski odnos s Izraelom počeo se poboljšavati tek nakon Waldheimova odlaska. Socijaldemokratski kancelar Franz Vranitzky otputovao je 1993. u Jeruzalem i održao značajan govor, u kojem je priznao ulogu Austrije u Holokaustu i zamolio Izraelce za oprost.
Izrael je pozdravio "mea culpa" istup Vranitzkog, ali otopljavanje između dviju zemalja nije dugo trajalo.
Odluka Narodne stranke da formira koaliciju s otvoreno antisemitskom Slobodarskom strankom početkom 2000. otvorila je stare rane koje su tek počele zacjeljivati s Kurzovim približavanjem. Kurz je bio prisiljen napustiti dužnost krajem 2021. zbog istrage o korupciji, ali je i dalje blizak Netanyahuu.
Kao i mnoge zemlje u Europi, Austrija je doživjela nagli porast antisemitskih incidenata nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada. Unatoč snažnom suosjećanju s položajem Palestinaca u migrantskim zajednicama u Austriji, službena Austrija nije ostavila nedoumice o tome gdje leži lojalnost te zemlje. Nakon što su propalestinski prosvjednici nedavno spalili izraelske zastave na nekoliko prosvjeda, Karl Nehammer, sadašnji kancelar desnog centra, predložio je da se to proglasi nezakonitim.
"U 55 godina, koliko sam politički aktivan, nikada nisam doživio toliko simpatija prema Državi Izrael i židovskoj zajednici. Imam osjećaj da sam konačno shvaćen", rekao je Muzicant.
Pitanje je samo hoće li to potrajati.
Kao dugogodišnji čelnik austrijskog Središnjeg vijeća za Židove, Muzicant je bio omiljena meta austrijske Slobodarske stranke. Tadašnji čelnik Slobodarske stranke Jörg Haider, pionir ekstremno desnog populizma u Europi, rekao je 2001. u govoru da ne može razumjeti "kako se netko tako prljav može zvati Ariel", što je antisemitska dosjetka oko Muzicantova hebrejskog imena, ujedno popularne marke deterdženta.
Čovjek koji je napisao Heideru tu rečenicu, Herbert Kickl, sada je vođa Slobodarske stranke, koja trenutno vodi u nacionalnim anketama s više od 30 posto, stavljajući ovu antiimigrantsku stranku u dobru poziciju za pobjedu na nacionalnim izborima koji se očekuju sljedeće jeseni. Iako je FPÖ ublažio svoje stavove o Izraelu od Haiderovih dana, stranačka rasistička ideologija i autoritarne tendencije i dalje uznemiruju malu židovsku zajednicu u Austriji.
Upitan što bi Kicklova pobjeda značila za odnose Austrije s Izraelom i židovskom zajednicom, Muzicant nije oklijevao: "Bila bi to katastrofa."