ZAJEDNO S ubojitim novim koronavirusom, koji je dosad pobio više od dvije tisuće ljudi, svijetom se proširio i val predrasuda i straha od Kineza - ili naprosto onih koji izgledaju kao Kinezi, iako to nisu.
Kad je Sammi Yang u siječnju došla pred ordinaciju svog liječnika u Berlinu, shvatila je da nešto nije u redu kad su joj odmah zabranili ulazak u zgradu. Dok se druge pacijente puštalo kroz vrata ambulante, ona je morala čekati vani na hladnoći. Na kraju je liječnik izašao i rekao joj: "Ovo nije osobno, ali..."
"Onda je rekao: 'Ne uzimamo kineske pacijente zbog koronavirusa'", prepričala je Yang BBC-ju: "Nisam imala šanse objasniti da sam zdrava." Dodala je da nije nedavno ni putovala u Kinu.
Diskriminacija Kineza, naravno, nije nešto novo - sinofobija, kako se obično naziva taj fenomen, dobro je dokumentirana već stoljećima. No stvari nisu tako jednostavne. Načini na koje se strah i zazor od Kineza manifestiraju uslijed ove epidemije otkrivaju kompleksan odnos koji Kina i njeni državljani imaju s ostatkom svijeta.
Kineze na Zapadu zovu "virus"
Tamo gdje su Kinezi ili Azijati manjina, kao što je slučaj diljem Europe, u Sjevernoj Americi i Australiji, sinofobija se uglavnom bazira na stereotipima o Kinezima kao prljavim i neciviliziranim.
A sada su, zbog koronavirusa koji je izbio u Kini, gdje je i dalje koncentriran najveći dio zaraženih i umrlih, kineski imigranti na Zapadu postali meta novog rasističkog naziva: "virus". Yang kaže da je jedna Kineskinja pretučena na ulici kada je uzvratila na dobacivanje da je "virus". Njemačka policija prijavila je napad kao rasistički.
Parlamentarni zastupnik u australskoj saveznoj državi Zapadnoj Australiji Pierre Yang objavio je na Facebooku 7. veljače fotografije automobila američko-azijatske obitelji koji je vandaliziran, a na parkiralištu ispred njega napisan je grafit: "Virusi, gubite se."
"U ovom teškom periodu trebamo se podsjetiti da naša nacionalna briga treba biti virus, ne Australci određenog porijekla. Ovi kukavički napadi na ljude zbog njihovog rasnog porijekla ne čine ništa osim što siju podjele u vrijeme kad bismo se trebali ujediniti", napisao je Yang.
U isto vrijeme, piše BBC, u tabloidima u Francuskoj i Italiji mogli su se vidjeti neumjesni naslovi poput "Žuta opasnost", "Panda-monium zbog kineskog virusa" i "Kineska djeco, ostanite kod kuće".
>>Što su točno kineske "mokre tržnice" i zašto su izvor ubojitih virusa?
Gađenje, ismijavanje i lažne vijesti
Naravno, antagonizmu prema Kinezima pridonijele su i vijesti da su životinjski prijenosnik virusa, po svemu sudeći, šišmiš i još nepoznati posrednik (prema nekim teorijama, zmija ili ljuskavac) i da je izvorište zaraze najvjerojatnije bila takozvana "mokra tržnica" u kineskom gradu Wuhanu, na kakvima se inače prodaju živi primjerci i meso najrazličitijih vrsta životinja, često svježe zaklanih - od peradi do divljih ptica, zečeva, štakora, cibetki, zmija, lisica, magaraca i drugih. Uslijedile su uobičajene šale i memovi o tome da Kinezi jedu sve što hoda i tako šire zarazu.
U Australiji se na Instagramu proširila lažna vijest da su kolačići za sreću, riža i "kineski Red Bull" kontaminirani.
Slična lažna vijest koja se proširila je snimka medicinskog osoblja koje provjerava oboljelog od koronavirusa na otvorenom, pri čemu se, tvrdi tviteraš koji je podijelio ovu snimku, čuje kako kineska policija puca na one koji pokušavaju pobjeći iz karantene. Ustvari se radilo o vatrometu za kinesku Novu godinu.
>>Sve je više lažnih vijesti i teorija urote o koronavirusu, ovo su najraširenije
Uz to su vezane i lažne vijesti, poput one da su se Kinezi zarazili koronavirusom jedući juhu od šišmiša - na temelju snimke koja je napravljena 2016., i to ne u Kini, već je kineska blogerica iz snimke bila u arhipelagu Palau. No da su kineske "mokre tržnice", nazvane tako zbog krvi koja se prolijeva klanjem životinja na njima, itekako stvaran sanitarni i zdravstveni problem, potvrđuje i kineska privremena zabrana njihovog rada i veliki pretres posljednjih tjedana u kojem je zaplijenjeno 40 tisuća divljih životinja, a uhićeno gotovo 700 ljudi.
U međuvremenu se na Twitteru proširio hešteg "Je ne suis pas un virus" (fra. "Ja nisam virus"), po uzoru na poznati hešteg "Je suis Charlie", koji kineski imigranti u Francuskoj dijele kako bi ukazali na rasizam kojem su izloženi.
Strah od epidemije i strah od kineske dominacije
Podsjetimo, iako kod nas nije još zabilježen nijedan slučaj koronavirusa, osoblje kineskih restorana u Splitu požalilo se na pad prometa, ali i uznemiravanje i prijetnje preko telefona. A turisti iz Tajvana čak su počeli nositi natpis "nismo Kinezi" kako ih ljudi ne bi izbjegavali.
I u Italiji su Kinezi navodno izloženi maltretiranju, uključujući djecu u školama, a mnogi kineski restorani su zatvoreni zbog pada prometa. Jedan talijanski Kinez reagirao je na to svojevrsnim performansom, stojeći na ulici u Firenzi s natpisima "Io non sono un virus" (Nisam virus) i "Hug a Chinese" (Zagrli Kineza).
S druge strane, antikineska retorika prisutna je i u Aziji, no strahovi su u ovom dijelu svijeta još dublji, zahvaljujući specifičnim povijesnim i geopolitičkim okolnostima u tom dijelu svijeta. Lajtmotiv koji se proteže kroz reakciju na epidemiju je strah od Kineza koji preplavljuju manje susjedne zemlje i šire zarazu u njima. Strah od epidemije miješa se s mnogo starijim strahom od kineske dominacije.
Tako su u Singapuru i Maleziji stotine tisuća ljudi potpisale peticiju kojom traže potpunu zabranu ulaska u ove zemlje. Obje zemlje su zaista uvele neki oblik zabrane ulaska. U Japanu neki na društvenim mrežama nazivaju Kineze "prljavima" i "bioteroristima". I tu se paranoja zbog epidemije nadovezala na iritaciju neuljudnim ponašanjem dijela kineskih turista.
U Indoneziji se pak širi teorija zavjere da Kinezi žele zaraziti muslimane, što se pak nadovezuje na bijes zbog zatvaranja više od milijun muslimanskih Ujgura, kineskih državljana, u "kampove za reedukaciju" u zapadnoj kineskoj provinciji Xinjiang.
Teorije zavjere o virusu kao oružju koje je procurilo ili pušteno iz biolaboratorija u Wuhanu još su zastupljenije u Aziji pa je tako u Južnoj Koreji video na YouTubeu koji propagira tu teoriju postao viralan.
"Na Zapadu se Kinu vidi kao daleku i izoliranu pa sinofobija tamo uglavnom proizlazi iz nepoznavanja. Ali u Aziji, i posebno u jugoistočnoj Aziji, ona proizlazi iz predobre upoznatosti", komentirao je za BBC profesor Donald Low iz Hong Konga, specijalist za kinesku politiku.
Sjena Kine koja pada na susjedne zemlje seže od stoljeća sukoba, teritorijalnih razmirica i valova kineske imigracije. U novije vrijeme agresivno kinesko investiranje u regiji i diljem svijeta u isti mah se pozdravlja i izaziva strah od ekonomskog iskorištavanja i dominacije. Antikineski sentimenti sve su jači čak i u Singapuru i Hong Kongu, gdje mjesecima traju prosvjedi za veću autonomiju od Pekinga, iako je i tu stanovništvo etnički kinesko.
>>Je li kineski predsjednik Xi znao za epidemiju puno prije nego što se mislilo?
Strahopoštovanje i prezir
Ustvari, stav prema Kini najbolje se može opisati kao mješavina "strahopoštovanja i prezira", smatra prof. Low. U isto vrijeme "postoji nevjerojatno divljenje prema onome što Kinezi mogu napraviti, kao što je izgradnja bolnice u nekoliko dana", ali i "prezir prema njihovoj nemogućnosti da zaustave stvari kao što su trgovina divljim životinjama ili da budu funkcionalno transparentni".
>>Kineske laži o smrti hrabrog liječnika neugodno podsjećaju na Ruse i Černobil
Kineski dužnosnici, barem oni lokalni, već su priznali da su bili prespori u reagiranju na početne slučajeve zaraze, a posebnu ogorčenost u Kini i izvan nje izazvao je tretman liječnika koji je umro od koronavirusa. Dr. Li Wenliang je među prvima upozorio na zarazu koja nalikuje na SARS, da bi ga policija upozorila da će biti kažnjen ako nastavi širiti "dezinformacije".
Mnoge kineske aktivnosti, od gospodarske špijunaže i krađe intelektualnog vlasništva preko teritorijalnog posezanja u Južnom kineskom moru do masovnog nadgledanja i online-cenzure vlastitih građana, itekako daju povoda.
"Oni žele biti voljeni, ali u isto vrijeme žele da ih se boje", zaključuje prof. Low. Pa ipak, ne treba zaboraviti da i kineski rivali često potiču sinofobiju - prije svega SAD, koji ima dugu povijest s retorikom o "žutoj opasnosti".
"Sad kad se Kinu vidi kao izazivača američkoj hegemoniji, gotovo svaki aspekt onoga što kineska vlada radi snažno se kritizira. A posljedica je što mnogi ljudi diljem svijeta to pokupe i to se nadovezuje na povijesno ukorijenjenu sinofobiju", smatra profesor sociologije iz Hong Konga Barry Sautman.
Kineski mediji žestoko su reagirali na primjetni trend sinofobije. Istaknuti voditelj Liu Xin s državne televizije CGTN opisao je takav odnos kao "udaranje Kine dok je na tlu". Peking je čak službeno kritizirao SAD zbog "stvaranja i širenja straha" kroz "nepotrebnu" zabranu ulaska kineskim državljanima. A dok epidemija ne posustane, teško da će nestati i netrpeljivost prema Kinezima.