Kičasti prikaz bakanalija s možebitnom aluzijom na Posljednju večeru bio je glavna tema nakon otvaranja Olimpijade. Ne kanim ovdje više analizirati samu scenu, nije se ni meni dopala, meni je zanimljiviji taj fenomen uvrijeđenosti, koji je postao jedno od glavnih sredstava katoličke propagande.
Uvreda za katolike?
Nije prvi put da se netko na ovaj ili onaj način poigrao s motivom Da Vincijevog remek-djela. Od slike znamenitog ekspresionista (i uvjerenog nacista) Emila Noldea do internetskih memeova s istaknutim rockerima ili punkerima i sličnim likovima. I ne sjećam se da se itko zbog toga uvrijedio, niti je ičija nakana bila da se ikoga time izruguje. Samo se jedna slika, koja je odavno postala kulturni simbol što nadilazi nekakvu vjersku scenu, koristi da prenese neku poruku.
Ali, sada kad su transrodne osobe napravile nešto što bi moglo sličiti i na Posljednju večeru (plus Papa Štrumpf), uvrijedila se ... Katolička crkva.
Kao da je motiv posljednje Isusove večere čisto katolički specifikum (poput institucije papinstva). Pravoslavci su, valjda, predaleko od Pariza, a protestanti odavno žive u civilizaciji koja dopušta i otvorenu satiru na račun vjere, pa ih ovo nije previše dirnulo. Niti bilo koju drugu kršćansku zajednicu, a sve obredno obilježavaju Isusov posljednji objed.
A onda su se organizatori, isti oni koji su mogli unaprijed znati da bi se neki mogli naljutiti, ispričali samo katolicima. Tko se najviše dere, prvi dobije riječ - otprilike tako glasi jedan od Murphyjevih zakona. I to katolici u zadnje vrijeme jako dobro koriste.
Žrtve Holokausta
Da ne spominjem sada sve one političare koji su u javnost izlazili s unaprijed poznatim stavovima. Ispalo je da nam od raspojasanih transseksualaca prijeti najveća civilizacijska opasnost, od koje nas jedino mogu zaštititi stranke vjerne katoličkom nauku. Rimljani su nekoć nudili narodu kruha i igara, u programima današnjih konzervativca nema ni jednog ni drugog.
U Hrvatskoj se ta taktika patetične uvrijeđenosti koristi puno više nego u Francuskoj. Nedavno je udruga U ime obitelji sebi dopustila i tu zloćudnu nebulozu da kritiku klečavaca usporede s antisemitskim ludilom u nacističkoj Njemačkoj. Kad velite da se subotom na tihim misama okupljaju vjerski fanatici, to vam je kao kad velite da su Židovi bijesni psi koji stoje iza svih nevolja čovječanstva.
U ovoj sadašnjoj Njemačkoj tvorci takve umotvorine morali bi se sučeliti s pravosuđem jer je to zemlja u kojoj se ne dopušta bilo kakvo ponižavanje žrtava Holokausta. U ovoj sadašnjoj Hrvatskoj katolike ne smijete dirati ni kada izvale revizionističku glupost jer onda će oni opet glumiti nevine žrtve.
Balkanski špijun
Uz to sebi dopuštaju čak i to da prozivaju sve novinare i javne osobe koje su na bilo koji način kritizirale Crkvu, što su za njih zapravo ataci i uvrede.
Nedavno su na svom webu objavili cijeli popis svih napada na Crkvu, tu se nabrojilo podosta kriminalnih djela pljačke crkava i župnih dvorova. No, neki njihov Ilija Čvorović vrijedno je popisao i sve članke u kojima se netko usudio reći nešto na račun Crkve. Našlo se tu dosta mojih cijenjenih kolega, a najviše prostora posvetili su Borisu Paveliću, Dragi Pilselu i meni.
Između ostalog, u vrijeđanje su mi ubrojili i to što sam rekao da je strah od smrti glavni pokretač religije (zamislite vi tog bezobrazluka). Kao da sam ja izmislio sve one doskočice tipa "nema ateista u avionu koji pada" ili "molit ćeš se ti kad budeš umirao", kakve se obavezno nađu u forumskim laprdanjima branitelja katoličke vjere.
Pretpostavljam da je taj online index librorum prohibitorum trebao služiti nekakvom pritisku na novinare, u stilu "pratimo što pišete i jako smo ljuti".
Na kraju su, čini mi se, i sami autori popisa shvatili koliko je to bezveze, nema više tog izvješća na internetu. Ili im je web administrator zeznuo link, tko će ga znati. Svejedno, ostaje ta logika - svaka kritika kršćanstva je uvreda. Na koju imaju pravo odgovoriti ponižavanjem žrtava Holokausta, a možda i pokojom tužbom.
Iznenađeni i uvrijeđeni
Na temelju vlastitog iskustva dobro znam što znači biti vjernik kojega se vrijeđa. Pripadnike moje negdašnje zajednice u narodu se posprdno zvalo subotarima, vrijeđalo nas se što ne pijemo alkohol i ne jedemo svinjetinu, izmišljalo se da imamo "zlatne noći" s orgijama.
Nikada me to nije nešto pogodilo, nekome je problem bila moja vjera, a ne ja osobno. Problem kod uvrijeđenih katolika jest što zapravo i nisu neki vjernici te uzimaju u svoje ruke ono što po teologiji spada u izravnu božansku nadležnost. Da ste Bog, biste li odabrali Stephena Nikolu, Johna Vicu i Željku kao svoje branitelje?
A anonimni prokatolički komentatori striktno se drže Isusovih riječi: Ako te tko ošamari, udari ga pesnicom (ne znam jesam li baš točno citirao Novi zavjet). Što mislite, ti bijesni anonimci, vjeruju li uistinu da ih neprestano promatra neko božansko biće?
Maligna agenda
Jasno je da se ne radi ovdje tek o nekontroliranom izljevu emocija, nego o cijeloj agendi. Za početak, treba nametnuti diskurs - ne dirati kršćanstvo (= katoličanstvo), nego ga stalno uzdizati kao neku ključnu nacionalnu stečevinu, bez koje bismo mi bili divljaci.
Ne smijete slučajno na Uskrs raspravljati o tome otkuda uopće kršćanima ideja o uskrsnuću jer je to dan kad je dopušteno samo pozitivno govoriti o vjerskim dogmama, čestitati susjedima blagdan (ako nisu Srbi ili muslimani) i krkati šunku i jaja.
U svrhu nametanja diskursa može se koristiti i cijela paleta već postojećih legalnih sredstava, poput podnošenja raznih prijava i tužbi ili barem pisanja online litanija o novinarskim uvredama i napadima.
Što ako im to upali i prestanu sve kritike, svi prosvjedi protiv klečavaca, svi sekularistički pokreti?
Ako ne znate odgovor na to pitanje, nađite neku knjigu ili video o povijesti srednjega vijeka. I tada je bilo transrodnih osoba, po ulicama brojnih gradova zarađivali su prostitucijom (a mušterije su im bili kršćani). No, možete biti sigurni da ih nisu prikazivali na otvaranju Olimpijade.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
***
Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje.
"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."