NA SUĐENJU za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića danas je svjedočio kontroverzi crnogorski poduzetnik Ratko Knežević koji je optuživao crnogorskog premijera Milu Đukanovića da je sa Stankom Subotićem Canetom švercao cigarete te je "duhansku mafiju" optužio za ubojstvo bivšeg vlasnika Nacionala. Rasprava je počela u 9 sati.
Kontroverzni poduzetnik Ratko Knežević ostao je pri svojem iskazu iz istrage u kojemu povezuje crnogorskog premijera Milu Đukanovića i kontroverznog poduzetnika Stanka Subotića Caneta s bombaškim napadom na Ivu Pukanića, a zbog pisanja tog novinskog izdavača o duhanskoj mafiji.
"2001. godine u listu Republika počelo se s prvim tekstovima o duhanskoj mafiji, a nastavljeno je u Nacionalu sa serijom tekstova o akterima o kojima se do tada nije ništa znalo", kazao je na početku svjedočenja Ratko Knežević. U svjedočenju je ustvrdio i da su nekoliko pokušaja likvidacije Pukanića spriječile tajne službe.
"Pukanića nisu uspjeli uplašiti i potkupiti pa su ga ubili"
"Već nakon prvog teksta ljudi bliski duhanskoj mafiji pomislili su da sam ja izvor informacija Ivi Pukaniću s obzirom na to da ga poznajem od 18 godine, a da smo se sredinom 90-tih godina počeli i intenzivnije družiti. Prijetnje su upućene iz krugova Stanka Subotića i Mile Đukanovića. Nakon što nisu upalile prijetnje, pokušavalo se potkupiti Pukanića s velikim novčanim iznosima no u tom se nije uspjelo", kazao je Knežević navodeći da se radi o standardnom obrascu te mafije koja prvo prijeti pa potkupljuje pa ukoliko ništa ne upali poseže za ubojstvom.
"Počeli su zatim planirati ubojstvo Pukanića. U dva razgovora telefonska Stanko Subotić mi je zaprijetio izričito i to u drugom razgovoru ovim riječima: Ubio sam mnoge, ubit ću tebe i Pukanića ako bude trebalo, dok je prvi razgovor bio više uljuđen prilikom čega je tražio susret u šest očiju, odnosno između mene, Đukanovića i njega. Međutim, nisam na to pristao. Uostalom Subotića mimo Đukanovića nisam ni znao."
"U petom šestom i sedmom mjesecu 2001. izašli su vrlo precizni članci u Nacionalu o hobotnici koja se tada na tim prostorima širila. Članci su bili vrlo detaljni, u njima su se iznosila imena firmi, brojevi računa, avioni i slični podaci vezani za djelovanje duhanske mafije", kaže Knežević te navodi kako su on i Pukanić 2001. godine dobili policijsku zaštitu. Naime, službe sigurnosti Slovenije presrela su poziv Miše Vujačića upućen nekim ljudima u Crnoj Gori u kojemu se razgovaralo o likvidaciji Kneževića i Pukanića.
"Vujačić je ubijen nekoliko godina kasnije. Planiranje druge likvidacije osujetile su pak sigurnosne službe Republike Hrvatske", ispričao je Knežević te se nadovezao na Pukanićevo svjedočenje na sudu u Bariju koje je on napravio neovisno o Kneževiću. Tužiteljstvo u Italiji profitiralo od saznanja Pukanića, kazao je Knežević, te se krenulo s opsežnom istragom koja je rezultirala optužnicom protiv Caneta i Đukanovića.
"Nagovještaj planiranja likvidacije prenio mi je i Srđan Miranović koji je meni i Pukaniću u jesen 2001. kazao da ćemo biti ubijeni. Rekao nam je tada da je u vezi s jednim moćnim čovjekom u Parizu. Kasnije se ispostavilo da je to Slobodan Đurović. Međutim mi smo njegova upozorenja shvatili tek kao provokaciju. Odnosno mislili smo da nam želi biti blizak kako bi prenosio informacije Crnoj Gori. Kasnije je ubijen u Podgorici."
Deset dana nakon što je Đukanović vidio talijansku optužnicu pokušan je prvi atentat na Pukanića
Đukanović se 2006. povlači iz politike, međutim zbog težina dokaza i iskaza Pukanića i Kneževića odvjetnik iz Barija sugerirao mu je povratak u politiku kako bi bio pod imunitetom. Đukanović se vraća u politiku i nekoliko tjedana nakon toga svjedoči u Bariju, bilo je to 2008. Tada je, navodi Knežević, Đukanović imao priliku vidjeti optužnicu sastavljenu na 650 stranica u kojoj je među ostalim mogao pročitati njegovo i Pukanićevo svjedočenje. Samo deset dana nakon toga pokušan je prvi atentat na Pukanića. "Tog ljeta Pukanić mi je pričao o detaljima atentata i bilo mu je jako bitno da baš ja saznam svaku sitnicu vezanu uz pokušaj atentata."
Knežević kaže da Đukanovića poznaje od mladih dana međutim do 1994. nisu imali kontakte. No nakon toga Đukanović ga poziva i govori mu kako je Crna Gora ugrožena od Miloševića te ga moli da potegne svoje zapadnjačke veze. Crna Gora se nakon tog razdoblja zbog sankcija financirala iz nelegalnih poslova, odnosno cijela država je bila organizirana na švercu i podržavala je šverc, a pod kontrolom Mile Đukanovića, kazao je Knežević navodeći da nakon što je Crna Gora počela primati pomoć iz Amerike dobila nalog da prekine s nelegalnim poslovima. Međutim Đukanović s tim nije prestao. Knežević navodi da su u Crnoj Gori postojali paralelni budžeti, jednim su se kupovali glasovi, a iz drugog se plaćalo skupo održavanje Mile Đukanovića. S Đukanovićem je, kaže, bio dobar sve do studenog 1999. godine. Tada je već djelovala mafija u Crnoj Gori. Nakon toga je, kaže, otišao u London.
"Nakon prestanka šverca cigareta, mreža je jednostavno zamijenila robu, odnosno duhan je zamijenjen za kokain, a u čemu je sudjelovala ista mreža ljudi koja je koristila iste kanale za šverc kokaina prema zemljama u regiji i Europskoj uniji", tvrdi Knežević.
Pukanić strahovao za svoj život na Mitrovićevoj jahti?
U svom iskazu spomenuo je i Željka Mitrovića, vlasnika Pinka, za kojega mu je Pukanić pričao da ga je u kolovozu pozvao na jahtu želeći ga pomiriti s Đukanovićem. Dva-tri tjedna prije ubojstva Pukanić je to ispričao Kneževiću govoreći mu kako nije išao na jahtu zbog straha za svoj život.
Objašnjavajući puteve novca Knežević je kazao da je gotovina dolazila u Crnu Goru avionom, a zatim je avionima Stanka Subotića Caneta, vlade Crne Gore i iznajmljenim avionima prevezena na Cipar. "Znalo se točno tko su bili kapetani, a tko kuriri u tom djelovanju. Na Cipru su se novci pohranjivali u jednoj privatnoj banci, a zatim su se otvarale off shore tvrtke u kojima se taj novac prao. I zatim se ponovno vraćao u Crnu Goru te se investirao u različita poslovanja", rekao je Knežević.
"O Jociću znam mnogo iz novina, nikad se nismo sreli, pretpostavljam da je on tražio prilaz švercu prema Bariju", rekao je svjedok. Spomenuo je i borbu za tržište kokaina u Nizozemskoj Nizozemskoj 2003. i 2004. godine, tzv. kokainski rat, prilikom čega je naveo da je tada ubijeno nekoliko ljudi te da je Jocić bio "spiritus movens" tog rata, a Đurović je upravljao strategijom rata. Zato je, tvrdi Knežević, Đurović i dobio nadimak General.
"Pukaniću sam rekao - to je došlo iz Crne Gore"
"Jeste li prije ubojstva razgovarali sa Ivom Pukanićem", upitao je svjedoka Slobodan Šašić, zamjenik ravnatelja Uskoka. "Pukanić me zvao u nekoliko navrata. Prolazio je kroz tešku životnu situaciju te mi je pričao o detaljima atentata. Kazao mi je da mu u Hrvatskoj nitko ne vjeruje. Ja sam mu kazao da mu ja vjerujem te da je to došlo iz Crne Gore", posvjedočio je Knežević.
Obranu je, pak, najviše zanimalo odakle sve te informacije kojima Knežević raspolaže. "Saznanja imam preko funkcija koje sam obnašao. Bio sam savjetnik Đukanoviću pa šef misije Crne Gore u Americi. Bio sam direktno umiješan u politička zbivanja u Crnoj Gori", kazao je Knežević.
"Je li istina da ste vi imali svoju malu kontraobavještajnu službu?", uslijedilo je još jedno pitanje iz obrane. "Nije to bila kontraobavještajna služba, već se radilo o grupi ljudi koja me stalno izvještavala o novim informacijama s obzirom na to da je moj život bio ugrožen", kazao je Knežević te dodao kako se on ne bavi politikom te da se nikada nije bavio švercom duhana. "Moja postupanja motivirana su patrotskom željom da Crna Gora postane normalna zemlja", ustvrdio je. Svjedok je kazao kako se nakon Pukanićeva ubojstva stavio na raspolaganje službama u Hrvatskoj, no, kaže, kontaktirao ga je tek jedan agent SOA-e. Nije mu, kaže, spominjao ime Slobodana Đurovića jer tada nije znao da je upleten u atentat.
"A kako sada to znate", pitala ga je obrana. "Očigledno je iz procesa onako kako ga ja čitam, a čitam ga zdravorazumski, da je Đurović upleten. I to duboko", ustvrdio je te odgovarajući na potpitanje dodao kako saznanja o tome iz drugih izvora nema te da je njegov zaključak zdravorazumski".
"TDR je bio najveći Subotićev klijent"
Knežević je o Stanku Subotiću Canetu, osim da mu je otvoreno prijetio smrću, kazao i kako je nakon što je za njim raspisana tjeralica u Srbiji pobjegao u Švicarsku. No, tvrdi Knežević, Subotić često pod pratnjom dolazi u Crnu Goru te da ga je dosta ljudi tamo vidjelo. "Stanko Subotić uživa zaštitu Đukanovića. On je to javno u intervjuima i pred parlamentom Crne Gore priznao", izjavio je Knežević te ustvrdio kako je najveći klijent Subotića na Balkanu bila Tvornica duhana Rovinj. "A to znam iz uplata koje je Subotić vršio na račun TDR-a preko banke u Cipru", dodao je.
Đurović vikao na Kneževića
Nakon polusatne pauze Ratko Knežević odgovarao je na pitanja optuženika što je dovelo do podizanja tenzija unutar sudnice. Naime, kada je Đurović dobio priliku za ispitivanje Kneževića povisio mu se ton, te je vidno uzrujan gotovo vikao na svjedoka.
Većinu pitanja mu je sutkinja zabranila jer su se odnosila na ono što je Knežević već kazao u svom petosatnom iskazu, a zbog čega ga je Đurović uzrujano zapitao: "Jeste li došli ovdje gaziti preko mrtvih da bi promovirali svoje pamflete?". "Srce me boli za Pukanića i sve žrtve srpsko-crnogorske mafije. Ja neću stati. Samo me vaš metak i vaši prijatelji mogu zaustaviti", poručio mu je Đuroviću.
Đurovića je najviše zanimalo zašto Knežević njega upliće u tu priču s obzirom da je kazao da od 2001. do 2008 nije čuo za njega, a onda opet kaže da je za njega čuo 2003. i 2004. i to u kontekstu priče sa Srđanom Mironovićem koji im je prenosio prijetnje smrću. Knežević mu je odgovorio kako je on tek kasnije povezao te stvari. Đuroviću to nije bio dobar odgovor pa je inzistirao na daljnjim pitanjima pri čemu je došlo do polemike između optuženika i svjedoka koju je u više navrata prekidala sutkinja.
"Po čemu vi zaključujete da sam ja naručitelj ubojstva", pita Đurović.
"Ja mislim da vi niste naručitelj, već suučesnik", odgovara Knežević.
"A po čemu zaključujete da sam suučenik?"
"Vi i vaša obitelj usko ste povezani sa crnogorskom mafijom. Odlično poznajte sve njene aktere. Vaš brat je jedan od vodećih investitora u Baru", ustvrdio je.
Đurovića je zanimalo zašto 2008. godine s obzirom na tako veliko prijateljtsvo nije posjetio Pukanića kojega je, kako tvrdi, posljednji put vidio 2006. u Londonu, na što mu je Knežević odgovorio da zbog svoje velike zauzetosti poslovnim projektom na kojemu mu je Pukanić po završetku čestitao, niti obitelj nije uspio vidjeti te da je s Pukanićem kontaktirao putem poruka i e-mailova. Međutim, Đuroviću to nije opet bio dovoljno dobar odgovor pa je inzistao na dodatnim pitanjima od kojh mu je neke sutkinja zabranila.
Slično se dogodilo i s pitanjima provoptuženog Roberta Matanića za koje je sutkinja utvrdila da je na njih već dat odgovor. Matanić je kazao da određene odgovore ne razumije na što mu je sutkinja rekla da mu za to nije kriv sud. Naime, Matanića je posebno zanimalo na koje je još patriotske načine Knežević iskazao svoje djelovanje.
Obrana je na kraju zaključila da se iskaz Ratka Kneževića ne temelji na činjenicama već na njegovim zaključcima, analizama i mišljenjima. Nastavak rasprave je 3. ožujka.
Knežević je bio bivši savjetnik crnogorskog premijera i šef misije Crne Gore, a svoju karijeru je počeo kao novinar nekih beogradskih listova, televizije Titograd i zagrebačkog Danasa. Sredinom 90-ih godina 20. stoljeća postaje šef Trgovačke misije Crne Gore u SAD-u. Zanimljive su njegove izjave u kojima je tvrdio kako je za Amerikance tada Crna Gora bila "vrsta cigara, planina u Latinskoj Americi ili provincija u Italiji", a tri godine su Crnogorci uz Izraelce od SAD-a dobivali najveću financijsku pomoć po glavi stanovnika.
"Duhanska mafija ubila Pukanića i urednika crnogorskog Dana Duška Jovanovića"
Do 1997. godine je bio na istoj strani kao i Milo Đukanović te se tada razdvajaju zato što je glasao za Slobodana Miloševića kao novog predsjednika Jugoslavije. Sam kaže kako je za svoju državu obavio dva međunarodna posla. Na početku burnih 90-ih je, uz posrednika Bernija Ecclestona, kupio zrakoplov te je četiri godine kasnije nabavio američke uniforme za crnogorsku policiju.
Knežević ima državljanstvo Velike Britanije i Hrvatske, a za sebe kaže "da se dobro brani i u svemu ide do kraja". U svojim intervjuima je Milu Đukanovića i Stanka Subotića Caneta optužio da su kao vrh "duhanske mafije" likvidirali Pukanića, ali i glavnog urednika crnogorskog lista Dan, Duška Jovanovića. Ranije je Knežević upozoravao kako njemu i bivšem vlasniku Nacionala prijeti likvidacija. Navodno je obojci Nikšićanin Vesko Vukotić javio da je od Subotića i Đukanovića dobio ponudu za njihove likvidacije.
Knežević je tvrdio u intervjuima da je Subotić upravljao poslom, dok su mu Jovica Stanišić i Milo Đukanović to omogućili. "Glavni ljudi, koji su devedesetih organizirali šverc cigareta preko Crne Gore naručili su ubojstvo, dok je Joca Amsterdam i uhićena ekipa za novac pratila, organizirala i 23. listopada ubila Pukanića", kazao je u jednom od intervjua Knežević.
"Pukanić je ubijen kao žrtva svog zanata"
Uz ubojstvo Pukanića, Knežević je Caneta optužio i za još devet ubojstava počinjenih od 1997. godine u Srbiji i Crnoj Gori. U intervjuu za podgoričke Vijesti je kazao kako je Pukanić ubijen kao žrtva svog zanata, jer je pisao da je Đukanović uz sa Stankom Subotićem organizirao šverc cigareta. Te tekstove je izravno doveo u vezu s ubojstvom Pukanića.