Rat u Ukrajini promijenio se 2024. godine u odnosu na 2023., koja je bila godina pozicijskih bitaka. U 2024., nakon zauzimanja Avdijivke, ruska vojska započela je polagano, ali postupno napredovanje, koje je podsjetilo na ofenzivu u Donbasu 2022., nakon povlačenja iz okolice Kijeva i sjevera Ukrajine.
Manjak kadra
Ukrajina se na tom području teško nosila s manjkom kadra i opreme, a ruska strana uspjela je uništiti i zaobići sustave utvrda i rovova koji su građeni deset godina. Rusija je u tim bitkama izgubila ogroman broj ljudi, što je s obzirom na kontekst rata nešto što se i očekivalo. Uspjela je zauzeti važna područja izvan zapadnog predgrađa Donjecka i stvoriti tampon-zonu.
S druge strane, jedini ukrajinski vojni uspjeh u prošloj godini je ofenziva u Kurskoj oblasti. Početni uspjeh izazvao je preraspodjelu ruskih trupa na ovo područje. Osim toga, zadao je politički udarac Rusiji prebacivši rat na područje Ruske Federacije.
Ipak, nakon početnog udara ukrajinske su snage stale te su se akcije u Kurskoj oblasti uglavnom svodile na očuvanje osvojenog područja. Jedina svrha takvog vođenja akcije je političke prirode jer u vojnom smislu to je postalo kontinuirano crpljenje resursa, koji bi vjerojatno bili korisni u obuzdavanju ruskog proboja u Donbasu.
Što očekivati u 2025. godini?
Iz ove perspektive čini se kao da se od novog predsjednika SAD-a očekuje da pomiri dvije strane i uspostavi mir. Ako se to ne ostvari, sasvim je izgledna daljnja eskalacija. Dolazak Trumpa na mjesto predsjednika mogao bi pokrenuti pregovarački proces, međutim, o Rusiji i Ukrajini ovisi hoće li pristati na još uvijek samo hipotetsku ponudu za pregovore.
Zasad se čini kao da će u 2025. godini Rusija nastaviti s operacijama u Donbasu s ciljem da zauzme što veći dio teritorija. Vrlo je izvjesno da će se zatvoriti krug oko grada Pokrovska, te da će to biti iduća važna bitka u Donbasu.
Grad Pokrovsk iznimno je strateški važan za Ukrajinu. Iako grad nije velik ni sam po sebi previše bitan, u njegovoj okolici su rudnici iz kojih se izvlači ugljen za koksiranje. Takvo nalazište ugljena krucijalno je za cjelokupnu metaluršku industriju Ukrajine. Gubitkom Pokrovska ukrajinska metalurška industrija pretrpjela bi drastičan udarac.
S vojne strane, ideja ruske vojske je da preko Pokrovska, Torecka i Časiv Jara dođe na zadnju utvrđenu liniju u Donbasu Kramatorsk-Slavjansk. Uz to, žele preko Pokrovska doći do administrativne granice Dnjepropetrovske oblasti i započeti proces okruženja Zaporižje. Koliko je takav scenarij izvjestan, nisam siguran, ali sigurno je to ideja.
Nastavak bitke za Donbas
Više je puta i sam predsjednik Putin isticao zauzimanje Donbasa kao jedan od glavnih ciljeva rata, a grad Zaporižja je glavni grad Zaporiške oblasti, koju Kremlj u pravnom smislu u cijelosti smatra teritorijem Ruske Federacije.
Također, eventualni gubitak Zaporižje za Ukrajinu bi bio puno veći problem od, primjerice, gubitka Harkiva iako je Harkiv veći grad. Zaporižja je, uz grad Dnjipro, "srce" Ukrajine, odnosno središte ukrajinske metalurške, vojne, avionske i automobilske industrije. Tako da bi čak i mogućnost da se grad nađe u okruženju bila velik problem za Ukrajinu.
Unutarnji problemi
S druge strane, iako ruska vojska napreduje u Donbasu, Rusija ima sve većih unutarnjih, sigurnosnih i ekonomskih problema i izazova. Od samog početka rata narativ u zapadnoj javnosti bio je da će Ruska Federacija ekonomski propasti i bankrotirati u kratkom roku, no to se nije dogodilo. I sada nije izvjesno da je Rusija na korak do ekonomske propasti, ali je činjenica da unutar Rusije postoje sve veći problemi ekonomske prirode.
Rubalj je drastično pao, strane valute (euro i dolar) gotovo je nemoguće kupiti, a izglasani su i novi porezi u ovoj godini koji će dodatno otežati život građana Rusije. Osim toga, rat stalno rađa "crne labudove", kao što je nedavni pad azerbajdžanskog zrakoplova nakon udara ruske protuzračne obrane, i može stvoriti cijeli niz problema.
Primjerice, zbog toga su mnoge kompanije iz zemalja Srednje Azije zabranile letove u Rusiju. Na prvi pogled to ne izgleda kao značajan problem, ali Rusija sada živi od radne imigracije iz tog područja. Smanjivanjem sigurnosti i otkazivanjem letova prema Rusiji dodatno se komplicira problem nedostatka radne snage.
Uvlačenje Sjeverne Koreje u rat
To je tek posljednji problem, koji i nije toliko značajan. Puno su veći problemi bili na relaciji Kremlj-Kadirov, već skoro zaboravljena pobuna Prigožina, kao i teroristički napadi diljem zemlje. Zasad ruski državni aparat relativno brzo zaustavlja sve pokušaje destabilizacije.
No dovođenje sjevernokorejskih trupa u Rusiju i praktički uključivanje Sjeverne Koreje u rat pokazuje da je sigurnosna situacija u Rusiji daleko od idealne. I u tom kontekstu nije isključena ni opcija nove ukrajinske operacije u nekom drugom pograničnom području.
Sve u svemu, iako je nezahvalno išta prognozirati, gotovo je sigurno da rat neće završiti ove godine čak i ako se najave pregovora pokažu točnima. Rat ulazi u četvrtu godinu, koja će vjerojatno najaviti posljednju dionicu, a koliko će ona trajati - nije izvjesno.
U toj dionici svaka će strana svoje uspjehe ili neuspjehe na terenu pokušati u javnosti prikazati kao pobjedu. U svemu tome jasno je vidljivo da obje strane pripremaju teren u javnosti nuđenjem "kompromisnih" rješenja drugoj strani.
Jasno je da je sada teško popustiti, a još teže dogovoriti bilo što nakon toliko prolivene krvi. No što rat dulje traje, to se sve više sužava prostor za diplomatsko rješenje.