KOLINDA Grabar-Kitarović opet priča gluposti. Ovaj put zabilježili smo priče o Jugoslaviji kao državi iza Željezne zavjese i poniženjima koja su po granicama doživljavali vlasnici crvene putovnice.
Primajući nagradu Fulbright za životno djelo u Washingtonu, požalila se da je rođena "s krive strane Željezne zavjese". Nakon što su se hrvatski mediji zabavili tom izjavom, pokušavajući predsjednici objasniti elementarne pojmove, oglasila se iz Splita nudeći nešto nalik objašnjenju: "Moj govor je imao toliko sadržajnih poruka da je fokusiranje na ovu jednu stvar, oprostite, ali vrlo, vrlo površno. I to nije dobro za ovo društvo. Churchill je rekao da se Željezna zavjesa spustila od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru i da su iza nje ostale sve prijestolnice srednjoeuropske kulture u koju je tada uključio i Beograd", rekla je na premijeri filma o bivšem Hajdukovu igraču Ivanu Gudelju.
Opet je tako otvorila temu o Jugoslaviji, državi o čijim bi demokratskim deficitima, ako već nema pametnijih i aktualnijih tema, predsjednica mogla govoriti istinu, ali njoj je istina, očito, nedovoljno efektna.
Puhovski: Izgubila je iz vida da to što kaže u Americi može znati cijeli svijet, pa i Hrvatska
Otkud ova količina besmislica kod hrvatske predsjednice? Potražili smo objašnjenje od političkog analitičara Žarka Puhovskog.
"Ona se želi svidjeti, to je njezin osnovni motiv. Ona tako govori, ima taj tekst bez sadržaja, pun fraza. Vjerovala je da se publici kojoj govori tamo u Washingtonu može svidjeti i naprosto je, kako se to ljudima i dalje događa, izgubila iz vida da to što ona tamo kaže u roku od dva sata može znati cijeli svijet, pa onda i Hrvatska", veli Puhovski.
Naš sugovornik, dakle, vjeruje da je predsjednica ponajprije htjela zadovoljiti američke uši.
"Statistike pokazuju da ona ima značajan udio starijeg stanovništva među biračkim tijelom. Ti ljudi su iz brojnih gastarbajterskih familija, stotine tisuća ljudi radile su u inozemstvu, svake godine su dva puta dolazili u Jugoslaviju, pola Jugoslavije živjelo je od njihovih deviznih doznaka, moglo se ići k njima u Njemačku, Francusku, Švedsku... ako ste imali novca i dobre volje, bez poteškoća. Dakle, ona govori direktno protiv iskustva i koliko god ljudi bili orijentirani na ideologiju i koliko god njezino biračko tijelo bilo slabije obrazovano, osobna iskustva ipak ne možete tek tako lako zaboraviti. Tako da vjerujem da je ona neoprezno vjerovala da to neće doći do Hrvatske. Vidite i njezinu reakciju u kojoj kaže da je to žalosno, površno interpretiranje njezinog govora jer je, navodno, u njemu bilo nekih dubljih sadržaja koje ja, uz najbolju volju, nisam našao. Imala je govora u kojima su se mogle naći neke teze, sviđale nam se ili ne, ali ovdje nema ničega, samo te fraze o obitelji, o naciji i ta Željezna zavjesa kao simbol koji Amerikancima nešto znači. Amerikanci, naravno, pojma nemaju gdje su te granice u Europi točno bile. To je jedna vrsta hladnoratovske interpretacije svijeta koju je ona očito dobrim dijelom pokupila za vrijeme svog rada u NATO-u koji je upravo u to vrijeme kad je ona bila tamo počeo novu fazu obnavljanja hladnog rata kad se vidjelo da Putin jača“, smatra Puhovski.
Puhovski: I dalje vas na ulasku u Ameriku pitaju ista pitanja kao u sedamdesetima
Pa dolazimo do teme o crvenoj putovnici i putovanju te zaključujemo kako se, primjerice, unatoč iznimnoj hrvatskoj privrženosti SAD-u, u tu državu i dalje može putovati samo s vizom.
"Naravno. I ne samo to nego vas pitaju jeste li terorist, komunist, homoseksualac i tako dalje. I dalje su ostala ista pitanja koja su bila u sedamdesetima. Danas nije ništa lakše putovati u SAD nego u jugoslavensko vrijeme, a u inozemstvo se tada putovalo puno lakše nego danas. Ne zbog Jugoslavije, nego jer je bilo puno manje kontrole na granicama. Da nas je 1970. godine netko počeo svlačiti na aerodromu, mislim da bi pola ljudi dobilo srčani udar. Izuvanje cipela, skidanje remenja... naprosto nije postojalo jer su tek sredinom sedamdesetih, nakon vala terorizma, jako postrožene mjere kontrole na granicama. Ona je tu doista uletjela u nebrano grožđe", zaključuje Puhovski o aktualnoj predsjednici.
Klasić Kad je Grabar-Kitarović rođena, Jugoslavija nije bila iza Željezne zavjese
A povjesničar Hrvoje Klasić daje joj malo materijala za edukaciju.
"Predsjedničina je izjava, nažalost, produkt pristupa prošlosti u Hrvatskoj u zadnjih 30 godina koji je crno-bijel pa sve što se događalo od 1945. do 1990. ocjenjuje crnim, a sve se što je bilo u Hrvatskoj od 1991. godine ocjenjuje bijelim, a ni u jednom ni u drugom slučaju nije bilo tako. Kada je Churchill izgovorio riječi o Željeznoj zavjesi, Jugoslavija zbilja jest iza Željezne zavjese. Međutim, već sljedećih nekoliko godina, nakon sukoba Tita i Staljina, Jugoslavija dobiva specifičnu poziciju između istoka i zapada. Nekad je bila istok, nekad zapad, nekad je u isto vrijeme bila istok i zapad", rekao nam je Klasić.
Klasić: Za razliku od vršnjaka iz Poljske ili Bugarske, ona je mogla putovati sa svojom putovnicom
"U trenutku kada se Kolinda Graba-Kitarović rađa i odrasta, Jugoslavija sigurno nije iza Željezne zavjese, o čemu upravo svjedoči činjenica da je, za razliku od vršnjaka iz Poljske ili Bugarske, ona mogla putovati s tom putovnicom. I, što je još zanimljivije, mogla je putovati bez vize, zbog čega je ta putovnica bila itekako na cijeni i vjerojatno je jedna od najfalsificiranijih putovnica na svijetu. Ne moram govoriti da je u Jugoslaviji holivudska elita snimala filmove, što je samo jedan od dokaza da se nije radilo o životu iza Željezne zavjese, što ne znači da se nije radilo o životu u socijalističkoj zemlji", govori Klasić.
A mi čekamo nove predsjedničine bisere.