Jučerašnje azerbajdžansko pokretanje vojne operacije i intenziviranje topničke paljbe u regiji Nagorno-Karabah je potaknulo strahove da je krenuo jedan veliki sukob s Armenijom i manje od tri godine nakon rata u kojem je poginulo više od 6000 ljudi.
Nagorno-Karabah, u kojem živi oko 120.000 ljudi, etnički je armenska regija u Azerbajdžanu koja je bila žarište od raspada Sovjetskog Saveza. Regija i veliki okolni teritoriji došli su pod kontrolu etničkih armenskih snaga uz potporu armenske vojske na kraju separatističkog rata. Azerbajdžan je povratio teritorije i dijelove samog Nagorno-Karabaha u borbama 2020. godine.
Kako je završio rat prije tri godine?
Potonji rat završio je sporazumom o raspoređivanju ruskih mirovnih snaga u regiji, ali napetosti su porasle od prosinca kada je Azerbajdžan počeo blokirati cestu koja povezuje Nagorno-Karabah s Armenijom. Topnička paljba koju Azerbajdžan naziva "antiterorističkom operacijom" započela je nekoliko sati nakon što je rečeno da su četiri vojnika i dva civila ubijena nagaznim minama za koje se tvrdi da su ih postavili armenski saboteri.
"Čini se da bi to, nažalost, moglo biti strašno - rat broj tri, nešto čega su se ljudi bojali, ali su se nadali izbjeći diplomacijom u posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci", rekao je za AP Thomas de Waal, regionalni stručnjak u zakladi Carnegie Europe.
O kakvoj se to regiji radi?
Planinski Nagorno-Karabah ima značajnu kulturnu važnost i za Armence i za Azere. Imao je značajan stupanj autonomije unutar Azerbajdžana u vrijeme kad je ta država bila dio Sovjetskog Saveza. Kako se situacija u SSSR-u pogoršavala, izbili su armenski separatistički nemiri, koji su se kasnije pretvorili u pravi rat nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Većina azerbejdžanskog stanovništva protjerana je do kraja borbi 1994. Zatim je usred borbi 2020. oko 90.000 etničkih Armenaca raseljeno, a neki od njih su zapalili svoje domove prije nego što su se Azeri uspjeli preseliti.
Ruske mirovne snage imale su zadatak osigurati da cesta koja vodi prema Armeniji, nazvana Lačinski koridor, ostane otvorena. No koridor je uglavnom blokiran od prosinca jer Azerbajdžan navodno tvrdi da Armenci krijumčare oružje i nedopušteno eksploatiraju resurse. To je donijelo ozbiljne nestašice hrane u Nagorno-Karabahu i armenske pritužbe da Azerbajdžan pokušava provesti genocid izgladnjivanjem.
Što se sada događa?
Nakon mjeseci sporova i pregovora Međunarodni odbor Crvenog križa dogovorio je pošiljku od oko 20 tona brašna u Nagorno-Karabah ovaj tjedan iz Armenije, kao i medicinskih potrepština drugom cestom koja vodi s teritorija pod kontrolom Azerbajdžana.
Dužnosnici Nagorno-Karabaha prethodno su se opirali pomoći koja je dolazila potonjim putem, govoreći da je to strategija Azerbajdžana da apsorbira regiju.
Iako su pošiljke sugerirale da bi kriza mogla polako popuštati, jučerašnje azerbajdžansko izvješće o vojnim i civilnim smrtnim slučajevima od mina eskaliralo je napetosti i Azerbajdžan je tada pokrenuo topničku operaciju.
Kakva je uloga Rusije?
Armenija je u više navrata kritizirala ruske mirovne snage jer nisu uspjele održati Lačinski koridor otvorenim i što su zanemarivale sporadične manje sukobe duž granice.
Iako je Armenija dugogodišnji saveznik Moskve, uključujući i mjesto gdje se nalazi ruska vojna baza, odnosi su se znatno pogoršali prošle godine. Osim spora oko cesta, Armenija je ove godine razljutila Rusiju odbijanjem dopuštanja vježbi bloka Organizacije kolektivnog ugovora o sigurnosti predvođenog Moskvom na svom teritoriju i održavanjem zajedničkih vježbi ovog mjeseca s američkim trupama. Osim toga, Moskva je bila uvrijeđena što Armenija pruža humanitarnu pomoć Ukrajini.
Uključivanje Rusije u okončanje rata 2020. smatralo se značajnim postignućem koje je ojačalo njezin utjecaj u regiji. No, poštivanje tog utjecaja ozbiljno je opalo tijekom prošle godine. Utjecaj koji je Rusija stekla mogao bi biti izgubljen ako ne poduzme snažnije mjere za otvaranje ceste.
Rusija ne želi ući u novi sukob
Čini se da Rusija ne želi ući u novi sukob. Komentirajući armenski zahtjev da ruske mirovne snage prekinu borbe, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je: "A što je s time da Armenija prizna Nagorno-Karabah kao dio Azerbajdžana?"
Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, ljutit zbog distanciranja Armenije od Rusije, rekao je za armenskog premijera Nikola Pašinjana: "Pogodite kakva ga sudbina čeka."
Kakve bi mogle biti posljedice?
Pašinjanov pristanak na sporazum postignut uz posredovanje Rusije o okončanju borbi 2020. bio je itekako nepopularan u Armeniji. Protivnici su ga optuživali da je izdajica i na velikim prosvjedima tražili njegovu ostavku.
Nova neprijateljstva vjerojatno će potaknuti novi val prosvjeda, a Pašinjan je svjestan potencijalne snage takvih prosvjeda, budući da je i sam postao premijer nakon velikih prosvjeda 2018.