NAKON što smo objavili priču o 11-godišnjem dječaku Petru koji je bolovao od aplastične anemije i preminuo 22. siječnja na Rebru, gdje mu je transplantirana koštana srž te je pritom, prema riječima majke, dobio i opasnu bolničku bakteriju, cijeli dan smo čekali reakciju ministra zdravstva Milana Kujundžića.
Ministarstvo zdravstva nam je napokon poslalo odgovor koji je nevjerojatan.
KBC Zagreb je osnovao Povjerenstvo da sami sebi provedu nadzor.
"Ministarstvo zdravstva je slijedom zaprimljenog upita majke vezano uz liječenje njenog pokojnog sina, zatražilo očitovanje KBC-a Zagreb.
KBC Zagreb imenovao je Povjerenstvo za unutarnji nadzor ovog slučaja, koje će izvršiti analizu svih navoda vezano uz ovaj slučaj, te o istome izvijestiti. Po završetku analize, javnost će biti obaviještena", stoji u odgovoru Ministarstva zdravstva.
>>Petar (11) je na Rebru trgao nokte od bolova, a doktor se derao na njega. Umro je
Podsjetimo, dječakova majka Mihaela Bedić je za Index detaljno ispričala kakvu je noćnu moru njen sin proživljavao na liječenju u najvećoj hrvatskoj bolnici, gdje si je, kako kaže, na odjelu čupao nokte od bolova, bio izoliran u maloj sobi, nije ga obilazila vizita, medicinske sestre su ga ponižavale, a liječnik se derao na njega. U intenzivnoj, u posljednjim tjednima kad je Petar bio u polusvjesnom stanju, intubiran i vezanih ruku, majka ga je u kratkim posjetima (jer nije smjela biti s njim) na krevetu nalazila ispovraćanog, jednom sa špricom u ruci.
"Da smo mi znali i 10 posto ovog kako su vodili liječenje našeg sina i ophodili se prema njemu, kao i da smo znali za neodgovornost vodećeg i jedinog liječnika koji je vodio njegovo liječenje, ne bismo krenuli ovim putem liječenja koje je naše dijete odvelo u smrt, a da ne govorimo o preteškoj patnji koju je dijete prošlo u 21. stoljeću", rekla nam je Mihaela Bedić, čiji bi sin Petar 8. ožujka navršio 12 godina.
Čekamo reakciju ministra Kujundžića
> Kada će se oglasiti ministar? Zasad šuti
17:12 Napokon je stigao odgovor Ministarstva zdravstva.
16:00 Kujundžić još uvijek nije komentirao ovaj slučaj. Iz Ministarstva zdravstva nitko nije odgovorio na mail. Zvali smo više brojeva u više navrata, ali nitko nam se nije javio. Kujundžić se kratko obratio novinarima, ali ne o ovoj temi. Novinarka N1 pitala ga je o moliteljima, a on joj je poručio da i ona može moliti. O smrti dječaka na Rebru nije kazao ništa.
14:07 h Opet smo zvali Ministarstvo zdravstva. I dalje se nitko ne javlja.
12:49 h Zvali smo Ministarstvo zdravstva. U Odjelu odnosa s javnošću nitko ne odgovara na poziv.
12:41 h Opet smo zvali ministra Kujundžića. Nije se javio na mobitel.
12:40 h Ponovno smo zvali Kujundžićevog pomoćnika Beroša, ovaj put nam se nije javio.
11:10 h Zvali smo ministrovog pomoćnika Vilija Beroša. Rekao je da će provjeriti jesu li dobili odgovor s Rebra i javiti se.
11:08 h Zvali smo ministra zdravstva Milana Kujundžića na mobitel. Nije nam se javio.
09:10 h Poslali smo upit Ministarstvu zdravstva.
Index je od Ministarstva zdravstva zatražio žurnu reakciju i komentar na ovaj slučaj. Pitali smo ih hoće li provesti nadzor u KBC-u Zagreb te kako komentiraju odnos liječnika i medicinskih sestara prema dječaku. Budući da nam je dječakova majka rekla da će slučaj proslijediti DORH-u, no još uvijek nije dobila svu medicinsku dokumentaciju s Rebra, zatražila je pomoć Ministarstva zdravstva.
Ministarstvo je, što pokazuje dopis kojeg objavljujemo, isto učinilo te su zatražili očitovanje Rebra oko Petrovog liječenja. Index je sad pitao Ministarstvo jesu li im iz KBC-a Zagreb dostavili dokumentaciju. Čekamo odgovore Ministarstva koje ćemo odmah objaviti.
Zvali smo ministra Kujundžića koji nam ne odgovara na pozive, potom smo dobili njegovog pomoćnika Vilija Beroša koji je rekao da su oni od KBC Zagreba tražili očitovanje vezano uz slučaj liječenja Petra i da će nam provjeriti jesu li dobili odgovor. Još čekamo odgovor.
Čekamo reakciju i odgovor Hrvatske liječničke komore
Osim Ministarstvu, upit smo poslali i Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK) te Komori medicinskih sestara. Pitali smo ih hoće li provesti nadzor na Rebru te kako komentiraju odnos liječnika, odnosno medicinskih sestara prema dječaku.
Stigao nam je odgovor Hrvatske komore medicinskih sestara koji glasi: "O problemu smo saznali danas iz Vašeg članka. Vezano uz Vaš upit koji glasi: "Kako komentirate odnos medicinskih sestara prema dječaku?" u ovom trenutku možemo se očitovati načelno. Ponašanje kakvo je opisano u članku nije u skladu s etičkim normama. Međutim, bez ostalih saznanja i uvida u dokumentaciju preminulog dječaka te utvrđivanja svih okolnosti ovog slučaja nije moguće konkretnije se očitovati na Vaše pitanje". Odgovor HLK još čekamo.
Čekamo odgovor Klaićeve
Odgovore čekamo i od Klinike za dječje bolesti Zagreb gdje se dječak liječio prije nego što je prebačen na Rebro. Dječakova majka Indexu je rekla da ima samo riječi hvale za Klaićevu te nam ispričala što su im rekli prije odlaska na Rebro.
"Sjećam se riječi docentice kad joj je Petar izrazio svoj strah od transplantacije, rekla mu je: 'Nemaš se čega bojati. Bit ćeš oko mjesec dana u bolnici, mama će biti s tobom i nakon toga ćeš biti potpuno zdrav, bez ijednog lijeka''', rekla nam je Mihaela.
Klaićevoj smo poslali upit o tome u kakvom se stanju dječak nalazio kad je bio kod njih, a odgovor čekamo.
Sve je počelo 8. kolovoza
Podsjetimo, dječakova agonija počela je nakon dolaska na Rebro gdje mu je 8. kolovoza 2018. transplantirana koštana srž, ali mu je već u tim danima otkrivena opasna bolnička bakterija, što im se isprva tajilo.
"Petar je uslijed komplikacija imao užasne grčeve, bolove, proljev, povraćanja, temperaturu. Prijavljivala bih sestrama, ali one su se žalile što stalno zovem zvonom (na hodnik nisam smjela, a drugačije nisam mogla prijaviti da mi dijete nije dobro). Sestre su pred Petrom negodovale zašto ima toliko terapije, da mu ne stignu sve davati, neka si nas Petrov liječnik uzme gore na intenzivnu, što Petar glumi da nije dobro, da nek više se oporavi i izađe van bolnice. Petar je od bolova trgao nokte, a one nisu dale lijek. Na odjelu je liječnik samo do 15 h, a dežurni je rijetko bio s odjela, a i općenito se nitko nije htio miješati u transplantirane. O svemu sam obavještavala Petrovog liječnika i vapila za pomoć", rekla nam je Mihaela Bedić.
Petrova se agonija nastavila kad je 28. rujna 2018. dobio temperaturu i prebačen je na intenzivnu gdje majka više nije mogla boraviti s njim nego je samo smjela dolaziti u posjete koji su bile dozvoljeni od 12 do 18, ali nikad nije bilo moguće iskoristiti cijelo vrijeme zbog zaprimanja druge djece, zahvata i sl. Nekad je vrijeme posjeta bilo i samo pola sata dnevno. A Petru je bilo sve gore.
"Molili smo ih da nam omoguće da budemo što više uz naše dijete. Molili smo ih da mu pomognu i daju više lijekova za bolove jer bolovi su bili neizdrživi. Petar je nekad u 24 sata spavao samo 15 minuta. To je bilo nesporno, svaka bi sestra prenijela da Petar uopće nije spavao. Ujutro bi ga maltretirali pretragama, a popodne bi čekao da bar malo vidi svoju mamu. I ako mislite da smo se lijepo mogli podružiti i popričati, nismo. Držala sam mu bubrežastu ispred usta, drugom rukom čelo, slagala položaj da grčevi budu što manji i podnošljiviji i objašnjavala da doktori nažalost još ne daju lijek, da mora izdržati. Vapili smo da mu pomognu da ne pati. Rekli su: 'Dajemo mu sve, možemo ga još samo uspavati, jasno vam je to?' Sjećam se jednog razgovora kad sam jednom liječniku rekla da mi dijete pati još više, da mu je bol neizdrživa. Ne pregledavši ga, rekao mi je: 'Dajemo mu sve što možemo, zar mislite da ako išta postoji drugo da mu ne bi dali?' Odgovorila sam mu da neka razumije, da ga kao majka ne mogu gledati kako tako trpi. Odgovorio mi je: 'To je vaš problem, s tim se vi morate nositi'", ispričala nam je Mihaela Bedić.
Majku nagovarali na obdukciju i citirali joj Bibliju
Na Novu godinu je dobio visoku temperaturu i tad je, kaže, posljednji put pričala s njim.
"Sav se tresao, molio me da ostanem s njim, a nisam više smjela biti tamo, doktori su mi rekli da ne brinem, no kasnije sam doznala da je Petar prestao mokriti tu noć, da je skroz imao temperaturu koju su teško skidali, a pod jutro mu je padao tlak. Sve je to dovelo do uznapredovalog septičkog šoka", rekla nam je Mihaela Bedić.
Njegov liječnik je majci rekao da mu je stanje jako loše i da će ga intubirati. Kaže kako su ga stavili u "relaksirajuće stanje".
Preminuo je 22. siječnja.
Navodi i kako su liječnici još sporne noći kad je preminuo, a i ujutro kad su inzistirali da dođe i nagovarali je za obdukciju, opet citirali Bibliju.
"Citirali su Bibliju da je to samo tijelo, a duša gore, da nek tajna Petrove bolesti ne ode u grob, da saznaju što je ipak na kraju bilo s Petrovim crijevima, jetrom, plućima i td. Pitala sam: 'Sad znate to, a do sad ste me uvjeravali u dijagnoze?' Pokazala sam im sliku Petra kojeg sam dovela u bolnicu, a kakvo su mi tijelo oni vratili? I pitala bi li oni dopustili da im još nadalje netko rezucka i bode dijete, makar mrtvo... Šutjeli su. I tijelo je taj dan u mrtvačnici kad su nas patolozi opet pustili k njemu nakon što smo mu donijeli odjeću, bilo skroz mekano, još smo dodirivali ručice i ugrijali ih. Petrov liječnik se poigravao dijagnozama, na jednom papiru iz odjela imamo upisanu dijagnozu gvhd jetre. Ta je dijagnoza trajala tjedan dana (njihove pretpostavke) i najednom je nestala. Rekli su: 'Ipak mislimo da nema gvhd jetre.' Liječnik mu je uvodio lijekove koji su mu pali na pamet, isprobane i neisprobane u svijetu, terapije su bile primjenjivane cca 20 dana, pa se krenulo na drugo", ispričala nam je tešku i mučnu priču Petrova majka.