Franjo Trenk bio je pruski vojnik koji se proslavio kao vođa Trenkovih pandura, grupe dobrovoljaca koja se istaknula u ratovima za vrijeme Marije Terezije. Bio je Prus porijeklom, rodio se u južnoj Italiji, a većinu života proveo je u Slavoniji. Umro je u zatvoru s 38 godina nakon što je osuđen za ratne zločine.
Razvratni vojnik miljenik carice
Franjo Trenk rodio se 1711. godine kao treće dijete pruskog vojnika koji je postao katolik kako bi izgradio bolje veze s bečkim dvorom. Oženio se već u ranim dvadesetima kada je napustio vojnički poziv i počeo se baviti upravom svog imanja u Brestovcu. Međutim njegova žena umrla je od kuge, kao i četvero njihove djece. Mladi udovac od 26 godina ponovo se vraća vojsci i počinje živjeti život pravog ratnika.
Na njegovu sreću upravo se bližila 1740. godina, u kojoj umire svetorimski car Karlo VI., a plemstvo cijele srednje Europe iskorištava tu priliku kako bi dobilo neku novu povlasticu ili privilegiju. Naime, mnogi od njih nisu htjeli priznati Pragmatičku sankciju preminulog kralja po kojoj njegovu vlast može naslijediti i ženski pripadnik njegove loze.
Marija Terezija uključuje se u politički svijet 1740. i odmah se suočava s Ratom za austrijsko nasljeđe. Trenk je ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj. Njegovi dragovoljci, uglavnom Hrvati iz Slavonije te poneki Srbi, stekli su reputaciju vrsnih boraca i pobjeđivali bitke za Mariju.
Austrijska kraljica darovala je Trenku dodatne posjede u Slavoniji kao znak zahvalnosti za njegovu lojalnost. Do kraja rata 1748. godine posjedovao je ne samo Brestovac već i Pakrac, Pleternicu, Veliku i Nuštar. Za sebe je govorio da je Slavonac.
Oduzeti su mu posjedi, umro je u zatvoru
Međutim njegove ratne avanture bile su daleko od plemenitih. Često je bio optuživan za silovanja žena i djevojaka u ratu, za okrutno postupanje s vojnicima te krađu. Problem je bio što su ga za to optuživali vrlo utjecajni časnici i plemići pa je 1747. godine osuđen na gubitak čina i doživotnu tamnicu.
Njegovi panduri su u nekim dijelovima Češke i Njemačke bili zapamćeni kao okrutni vojnici koji podsjećaju na Turke u svojim posebnim uniformama i sa svojom vojnom glazbom. Kasnije su kružile priče kako neke mame prijete svojoj djeci da će po njih doći Hrvati Trenkovci ako ih ne slušaju.
Posjedi su mu zaplijenjeni i njegovi Panduri su raspušteni. Posljednje dvije godine života proveo je u tamnici u Moravskoj gdje je pisao memoare. Umro je u zatvoru, no ostao je popularan u narodu. Ta popularnost preživjela je stoljeća promjena pa i danas postoje alkoholna pića, taverne, oružja i festivali organizirani u njegovo ime.