REZULTATI istrage Ministarstva znanosti i obrazovanja, koji su do sada pokazali da je u hrvatskim školama najmanje 11 nastavnika predavalo s lažnim diplomama, neki i duži niz godina, otvorili su niz etičkih, društvenih i pravnih pitanja.
Primjerice, posljednjih dana u medijima i na društvenim mrežama postavljalo se pitanje zašto su naše društvo i pravosuđe tako tolerantni prema prevarantima koji su svjesno godinama varali državu i građane. Zašto se krivotvorenje i trgovina diplomama te rad s njima ne otkrivaju efikasnije i ne kažnjavaju strože? Zašto ljudi koji njima zarađuju plaće na pozicijama na kojima su kandidatima s pravim diplomama oduzeli zasluženo radno mjesto i kruh ne bi vratili imovinu koju su bespravno stekli? Zašto neki trgovac u čijoj se kasi nađe malo viška ili manjka bude kažnjen drakonskim novčanim kaznama, dok nastavnici s lažnim diplomama uglavnom prolaze bez novčanih ili zatvorskih kazni iako je ono što rade u biti kriminal?
Naime, prema dostupnim podacima, nitko nikada nije bio prisiljen vratiti novac sustavu, a zakon to i ne predviđa. Također, nisu svi varalice s lažnim diplomama završili s kaznenim prijavama za prijevaru, a ako i jesu, većina slučajeva već je otišla u zastaru.
Pritom treba imati na umu da nastavnici ni izdaleka nisu jedini s krivotvorenim diplomama u sustavu. Primjerice, u aferi u Zagrebačkom holdingu u svibnju 2014. otkrivene su 153 osobe s lažnim srednjoškolskim svjedodžbama i fakultetskim diplomama. To znači da je neke poslove važne za Grad obavljalo cijelo mnoštvo ljudi s osnovnom školom te da su neki zaposlenici bili plaćeni kao da imaju spremu koju nisu imali.
Kako bismo dobili neke moguće odgovore na postavljena pitanja, obratili smo se našim pravnicima i etičarima.
Petričušić: Lažni profesori vjerojatno neće snositi baš nikakve posljedice
Antonija Petričušić s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da bi prijevare s diplomama trebalo oštrije kažnjavati kako bi se poslala poruka da se ne može nekažnjeno nanositi šteta društvu. Štoviše, smatra da bi i drugi dijelovi sustava trebali slijediti praksu Ministarstva znanosti kako bi se vratilo povjerenje u sustav.
"U ovakvim slučajevima radi se o kaznenim djelima prijevare i krivotvorenja službene isprave", kaže Petričušić.
"Prevaranti su doveli škole, koje su ih zaposlile, u zabludu podnoseći lažne diplome s ciljem da se one uporabe kao prave i s namjerom da sebi pribave imovinsku korist. No vjerojatno neće snositi ama baš nikakve posljedice. Kao da u ovoj priči uopće nema žrtava i oštećenih", kaže naša pravnica.
Ističe da, prema njezinim saznanjima, postoji sudska praksa iz davnih dana koja je zauzela stav da se počinitelje kaznenoga djela krivotvorenja s prijevarom ne goni po službenoj dužnosti. Iako ovakav izostanak postupanja državnog odvjetništva predstavlja bezrazložno pogodovanje krivcima, stav sudova je da, budući da su prevaranti ipak odradili posao za koji su zaposleni, za što nitko nije prigovorio, nema prijevare.
"Posljedično, prevaranti će imati pravo zadržati dohodak, radni staž i uplate u mirovinski fond", kaže Petričušić.
No smatra da uporaba krivotvorene isprave nikako nije krimen samo onoga tko ju je predočio već i onog tko mu ju je izradio.
"Nadležna tijela trebala bi istražiti i progoniti one koji su izrađivali lažne isprave temeljem kojih su prevaranti zaposleni, kao i same prevarante jer su krivotvoritelje poticali na krivotvorenje", uvjerena je naša pravnica.
"Žrtve ovakvog kriminala nisu samo učenici i nastavnici koji nisu zaposleni zbog lažnih diploma. Žrtva je cjelokupni sustav obrazovanja, kojemu nakon raskrinkavanja afera još manje vjeruju i učenici i roditelji. Izgubilo se zgražanje javnosti i moralna osuda ovakvih pojava jer smo kao društvo oguglali na prijevare zaposlenika javnih ustanova, navikli smo da pogodovanja, nepotizam i korupcija čine dio kulture poslovanja u javnom sektoru. To su toliko duboko ukorijenjene i sveprisutne pojave u hrvatskom društvu, i ne samo hrvatskom, da ih građani pretpostavljaju i očekuju. Nekažnjavanje počinitelja ovih kaznenih djela samo će dodatno pridonijeti rastu nepovjerenja građana, a posebice đaka, u obrazovni sustav i javne institucije općenito“, poručila je Petričušić ističući da je njoj osobno, kao roditelju, stalo da njezina djeca imaju visoko kvalificirane nastavnike.
Garašić: Trebaju nam strože kazne za zaustavljanje negativnog trenda
Za oštrije procesuiranje prevaranata zalaže se i Vesnica Garašić, bivša predsjednica Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu.
"Čovjek koji je lažirao svoju diplomu ne samo da je sam lagao već je također tražio od drugih da lažu za njega, da bi dobio papir. On nikako ne može biti u obrazovnom sustavu i biti uzor djeci", ogorčena je Garašić zbog toga što se aferama s trgovinom ispitima, plagiranjem i lažnim diplomama ne vidi kraja.
"Takav čovjek ne bi smio raditi u javnim službama, osobito ne u obrazovnom sustavu u kojem bi trebao biti uzor mladom čovjeku koji odrasta. Ja sam za strože kažnjavane kako bi se taj trend konačno jednom zaustavio, kako to nikome više ne bi padalo na pamet, ni onome tko želi napraviti prijevaru, ni pomagačima koji mu to omogućuju. Naime, takvu stvar nitko ne može napraviti sam, mora imati neku pomoć iznutra“, pojasnila je Garašić.
Gotovac: Otkaz, javno sramoćenje i uvjetna kazna nisu male kazne
Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da prijevare treba kažnjavati, no ne misli da je postojeći sustav blag.
"Mi živimo u društvu u kojem postoji silna želja za kažnjavanjem. Kao da se veselimo kaznenim postupcima. Nisam siguran da je to pozitivan fenomen. Uzrok tome vjerojatno je činjenica da imamo percepciju da nam pravosudni sustav ne funkcionira dobro", kaže Gotovac.
"No posljedica je da jako želimo kazniti neke ljude koji su u dobroj mjeri već kažnjeni. Naime, danas dobiti otkaz i biti osramoćen kao netko tko je radio s lažnom diplomom, nerijetko i u javnosti, u medijima, to je nešto što na više razina ima negativne posljedice za ugled i za buduće zaposlenje. To ne znači da se zalažem da se takve ljude abolira od odgovornosti, no tim ljudima se već dogodila prilično loša stvar u životu. Oni se više neće moći zaposliti na istim vrstama posla. Osim toga, nakon otkaza čeka ih i neki kazneni postupak, a to znači i dodatna stigma", tumači Gotovac.
Kaže da se postavlja pitanje koliko smisla ima oštro sankcionirati male ljude u Hrvatskoj u kojoj su toliki ljudi, uključujući i neke ministre, napravili neusporedivo teža kaznena djela, a da nisu odgovarali na primjeren način, već su samo ogulili nešto krumpira.
Pritom napominje da oni koji su otkriveni s lažnim diplomama nisu dobili otkaz zato što su loše radili svoj posao.
"Vrlo često nitko nije ni imao prigovora na njihov rad. Prva negativna konotacija pojavila se kada je otkriveno da nisu imali diplomu. Prije toga neki od njih bili su mentori učenicima koji su išli na natjecanja i dobro se plasirali na njima. Neke su učenici jako voljeli. Moglo bi se zaključiti da su svoj posao radili kako se od njih očekivalo, a za to su primali plaću", tumači Gotovac.
Gotovac: Previsoki su zahtjevi za rad u vrtićima i osnovnim školama
Smatra da neprepoznavanje nastavnika s lažnim diplomama otvara dva važna pitanja.
"Prvo je kakvi su sustavi nadzora kvalitete rada u školama ako se ljudi bez diploma ne razlikuju od onih s diplomama? To je pitanje za ravnatelje, inspekcije i resorno Ministarstvo. Moguće je da je nadzor zakazao ili da onaj tko je takvu osobu zaposlio nije ni bio zainteresiran da se njezin rad provjerava", rekao je Gotovac.
"Drugo pitanje je treba li uopće tražiti petogodišnji fakultet da bi se moglo raditi u vrtiću ili u nižim razredima osnovne škole? Mislim da to ne bi trebalo biti uvjet. Mislim da smo mi u Hrvatskoj za određena zanimanja umjetno i iz pogrešnih razloga previsoko podigli letvice. Zamislite da netko da bi predavao djeci u prvim razredima osnovne škole treba završiti pet godina Učiteljskog fakulteta, potom treba položiti još i učiteljski ispit, a usto se još planira uvođenje licenci za nastavnike. Sve to da bi nastavnik u osnovnoj školi radio s djecom za neku početnu plaću od 5.000 kuna! Mislim da smo nekada imali sasvim dobre nastavnike koji su završavali učiteljske više škole. Dobro je imati kvalitetno obrazovanje, no mislim da nije neophodno inzistirati na fakultetskim diplomama samo zato da bi fakulteti imali što raditi. Bilo bi bolje da ljudi, ako su kompetentni, talentirani i ako vole svoj posao, ranije kreću na tržište rada, a ne da propisujemo gomile uvjeta koji nepotrebno povećavaju zahtjeve", kaže Gotovac.
Bracanović: Šire posljedice kazne povratom plaća
Etičar Tomislav Bracanović, član Svjetske komisije za etiku znanosti i tehnologije pri UNESCO-u, kaže da bi, gledano iz moralne perspektive, intuitivna reakcija mnogih bila da bi prevaranti trebali vratiti plaće jer na njih izvorno nisu ni imali pravo.
"Rekli bismo: ako radno mjesto, poput profesora u školi, osoba nije zaslužila, štoviše, ako je do njega došla prijevarom, primljeni novac treba vratiti", kaže Bracanović.
No ističe da takva reakcija može izazvati određene probleme.
"Naime, ako bismo tražili vraćanje plaća, čini se da bi elementarna konzistentnost zahtijevala da se ponište i svi ostali učinci rada takvih nastavnika, poput svih ocjena koje su učenici dobili od takvog profesora ili mentorstava. Možda bi trebalo napraviti i korak dalje te poništiti i upise na fakultete takvih učenika jer su možda, od lažnih profesora, dobivali nezasluženo visoke ocjene i time izgurali druge kandidate na prijemnom ispitu", tumači Bracanović.
"Takvo što očigledno bi bilo neizvedivo, a vrlo vjerojatno i neprihvatljivo – pogotovo iz perspektive onih učenika koji su svoje ocjene, unatoč lažnome profesoru, doista bili zaslužili. Naime, činjenica da je netko radio kao srednjoškolski profesor na temelju lažne diplome ne implicira da je svaki njegov postupak na radnom mjestu bio pogrešan ili da je svaku nastavnu jedinicu održao potpuno pogrešno i tako učenike zauvijek intelektualno osakatio. Štoviše, moguće je da je rad dotičnog bio sasvim zadovoljavajući, a možda i izvrstan. Naime, netko s lažnom diplomom možda je studirao i položio sve predmete na studiju, a jedino nikada nije obranio diplomski rad. Takva osoba vjerojatno ne bi napravila preveliku stručnu štetu kao profesor u školi. No što ako netko nije studirao ni dana, a zaposlio se u srednjoj školi kao profesor predmeta koji zahtijeva određeni sveučilišni studij? Takva bi osoba mogla napraviti znatnu štetu u svome radu, npr. neadekvatnim prenošenjem znanja, neobjektivnim ocjenjivanjem i sl. Ovaj drugi slučaj otvara i neka šira pitanja: Može li netko, bez adekvatnog sveučilišnog studija, raditi kao profesor u školi, a da to nitko ne primijeti? Ako može, ima li dotična struka doista relevantne kriterije za razlikovanje stručnjaka od nestručnjaka te kakav je to sustav koji ne uspijeva na vrijeme prepoznati takve navodne stručnjake", kaže Bracanović.
Jolić: Treba provjeriti i druge dijelove sustava, ne samo obrazovanje
Tvrtko Jolić, profesor filozofije i hrvatske kulture na Hrvatskim studijima ističe da je jedna od najvažnijih vrlina u svakom društvu da se svačije postignuće temelji na vlastitom radu u skladu s moralnim i zakonskim standardima.
"Odluku Ministarstva znanosti i obrazovanja da provede provjeru vjerodostojnosti diploma zaposlenih u sustavu znanosti i obrazovanja možemo shvatiti kao znak da se nepoštenje u postizanju obrazovnih kvalifikacija neće i ne može tolerirati. Time se svakako šalje pozitivna poruka, no taj potez, da bi ga se ispravno vrednovalo, treba staviti u širi kontekst", kaže Jolić.
Smatra da provjere vjerodostojnosti obrazovnih kvalifikacija ne bi trebalo provoditi samo u sustavu znanosti i obrazovanja.
"Koliko mi je poznato, ne postoji nikakvo istraživanje ili podaci koji pokazuju da je krivotvorenje obrazovnih kvalifikacija ograničeno na sustav znanosti i obrazovanja ili da je tu više rašireno nego u drugim područjima. Ovakva izolirana akcija Ministarstva znanosti i obrazovanja stoga može polučiti neželjeni učinak stigmatizacije zaposlenih u području znanosti i obrazovanja kao onih čijim obrazovnim kvalifikacijama treba pristupati sa sumnjom", tumači Jolić.
U 21. stoljeću mi nemamo informatizirane registre diploma ni programe za otkrivanje plagijata
Iznenađuje ga izostanak mjera koje bi ispitale i popravile postojeći sustav dodjele, izdavanja i provjere diploma kada je već Ministarstvo procijenilo da je stanje tako ozbiljno da je opravdano ići u provjeru preko 90.000 diploma zaposlenih u sustavu.
"Nevjerojatno je da u današnjem informatiziranom svijetu još uvijek nemamo registar u kojemu poslodavci mogu na jednostavan način provjeriti vjerodostojnost kvalifikacija budućih zaposlenika", poručuje naš filozof.
Upozorava da treba imati na umu da krivotvorenje diploma nije jedini oblik nepoštenja kojim pojedinci dolaze do pozicija i radnih mjesta za koja nisu kvalificirani.
"Plagiranje seminarskih i diplomskih radova vjerojatno je još raširenija praksa od krivotvorenja isprava, a žalosna je činjenica da tek mali broj sveučilišta, fakulteta i visokih škola u Hrvatskoj posjeduje informatičke sustave koji pomažu otkrivanju ovog oblika akademskog nepoštenja", zaključio je Jolić.