Foto: Hina, Index
MARTINA DALIĆ gostovala je sinoć u Dnevniku Nove TV gdje je komentirala aktualne događaje i dodala da ne postoji niti jedan razlog za otkrivanje imena ljudi koji su pisali Lex Agrokor. Transkript intervjua donosimo u cijelosti.
Ono što trebamo učiniti da budemo brži i da prestignemo, u smislu rasta, ostale države članice (EU-a), jest ustrajanje u gospodarskoj politici, ekonomskoj politici, koja je usmjerena na makroekonomsku stabilnost, koja je usmjerena na poboljšanje investicijskog okruženja, koja je usmjerena na promjene koje će Hrvatsku učiniti prihvatljivijom i atraktivnijom investicijskom destinacijom.
Kada možemo očekivati i bolji standard građana?
Ja bih rekla da bolji standard dolazi kao proces. Ove godine plaće su veće nego što je to bio slučaj prošle godine. Plaće će rasti u budućnosti. Isto tako, ove godine, a i u idućoj, i mirovine će biti veće, jer kao što možete vidjeti u proračunu, za indeksaciju mirovina, odnosno za njihovo povećanje, iz proračuna je izdvojeno milijardu i pol kuna. To je način na koji se gospodarski rast i ovi rezultati, koji se ogledaju u ovim makroekonomskim brojkama, prenose na bolji životni standard.
Donijeli ste zakon o strateškim investicijama. Hoćemo li mi te investicije i vidjeti?
Sigurna sam da hoćemo. Ovaj zakon koji smo danas usvojili je unaprjeđenje sličnog, postojećeg zakona, upravo kako bi se još jednostavnije i još djelotvornije pružila podrška investitorima i njihovim projektima.
Možete li do kraja mandata obećati realizaciju neke investicije?
Ne bih se složila da se vrlo malo toga realizira, jer i ovaj gospodarski rast koji imamo i ove prognoze gdje nas neke strane institucije, uključujući i EK, u stvari procjenjuju bolje nego što to činimo sami, pokazuju da gospodarska aktivnost raste, što znači da se realiziraju investicije. Investicije pozitivno pridonose ovom gospodarskom rastu. Ono što želimo, želimo da investicija bude više i da se realiziraju brže nego dosad, kako bismo postigli ovo o čemu smo govorili na početku, a to je da sustignemo i prestignemo druge.
Biste li izdvojili nešto?
Ja bih na ovom mjestu željela reći da ste u pravu. Ne mogu samo zakoni, ne može samo slovo zakona osigurati priljev investicija. Priljev investicija i njihovu provedbu također osigurava i rad mnogobrojnih ljudi u različitim službama, koji je prijateljski orijentiran prema investicijama i koji rezultira time da nam se ne dešavaju negativni primjeri, da ima što manje negativnih primjera gdje investitori razočarani napuštaju Hrvatsku, unatoč tome što je u zakonima sve, recimo, nominalno dobro.
Čuju se kritike da sad u ovim projekcijama proračuna nema reformi.
Ono što bih rekla o projekcijama proračuna jest da je on rezultat cjelokupne ekonomske politike, što znači da projekcije proračuna imaju bitnu makroekonomsku veličinu, a to je da se deficit smanjuje, što znači da država svoje troškove drži pod kontrolom i da oni rastu sporije nego što je očekivani rast prihoda. Rezultat toga jest, naravno, smanjivanje javnog duga, a ono što je za ostale sudionike u ekonomiji bitno jest da takav proračun onda podupire pad kamatnih stopa, znači smanjivanje troškova zaduživanja i za građane i za poduzetnike i na taj način onda njima otvara mogućnost snažnije gospodarske aktivnosti.
Kritizira i Predsjednica. Jeste li njezinu kritiku osobno shvatili s obzirom na to da se velikim dijelom referirala na loše gospodarstvo?
Ni na koji način nisam shvatila Predsjedničin govor da bi išao na mene. Osobno nisam shvatila Predsjedničin govor kao neku dramatičnu ili posebnu kritiku rada vlade, na kojoj se čini se u medijima dosta inzistira. Shvatila sam to kao opredjeljenje i poticaj Predsjednice za promjene, promjene koje će nam donijeti svima ono što želimo, bolji životni standard. Međutim, kad govorimo o reformama, željela bih još jednom istaknuti da se trenutno u Hrvatskoj događa jedna od najvećih reformi, a događa se kroz proces restrukturiranja Agrokora, gdje će se uklanjanjem brojnih anomalija, koje su očigledno postojale u poslovanju Agrokora, omogućiti i efikasnije funkcioniranje tržišnog mehanizma, odnosno uvjeti za poslovanje ne samo Agrokorovih tvrtki, nego i njihovih dobavljača, koji su puno kvalitetniji, nego što je to dosad bio slučaj. Govorim o rokovima plaćanja, govorim o uspostavljanju odnosa koji se ne temelje na dogovorima, već na realnim tržišnim odnosima. Stoga očekujem da će uspješan završetak tog procesa biti ne samo dobar za održanje poslovanja Agrokora, nego da će dati svoje ekonomske efekte u efikasnijem funkcioniranju cijele ekonomije, a to znači nove prilike i više prilika za cijelu ekonomiju.
Unatoč odluci u Londonu, Sberbank neće odustati od potraživanja. Koliki je strah od gubitka u arbitražnim postupcima?
Više puta sam o tome govorila. Svatko ima pravo pa tako i Sberbank kao jedan od vjerovnika Agrokora koristiti i raspoložive mogućnosti kroz sud da istjeraju ono što oni misle da je ispravno. Što će sud u konačnici odlučiti, to je naravno pitanje suda. Ovo što smo danas vidjeli jest da je sud u Engleskoj odlučio u suštini da Zakon o postupku izvanredne uprave ima osobine stečajnog zakona i da se zbog toga u odnosu na Englesku, Sberbanka ne može naplaćivati izvan postupka nagodbe. Ono što je osnova, ono što je okvir postupka zakona o postupku izvanredne uprave jest da se u procesu toga postigne nagodba među vjerovnicima i to dogovorom o nagodbi. S obzirom da, ponavljam još jednom, poslovanje Agrokora i njegovi poslovni rezultati su u suštini jedina njegova stvarna vrijednost iz koje se vjerovnici mogu naplatiti.
Zašto uporno odbijate reći tko je pisao Lex Agrokor?
Zato što smo mi to više puta rekli i više puta objasnili. Zakon je resorno zakon Ministarstva gospodarstva.
Ne otkrivate imena, ne otkrivate ljude. Ostavlja se uvijek neki dojam da štitite ljude.
Niti u jednom zakonu dosad, koliko god ih ima u hrvatskom pravnom sustavu, nije se govorilo o imenima ljudi koji su radili na njegovoj pripremi, zbog toga što ovaj zakon, kao i svaki drugi zakon, prolazi proceduru. Nakon što se napiše prvi tekst, mišljenja ministarstava kojih se to tiče, prolazi proceduru vlade i na kraju, usvojen je u saboru i ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi se u slučaju ovog zakona postupalo na drugačiji način.
Ne bi li Vam bilo jednostavnije da date popis imena pa da zatvorite tu priču?
Znate što ja osobno mislim? Ja osobno mislim da je važno da svi oni ljudi, kao i u slučaju ovog zakona, tako i u slučaju svih drugih zakona, koji su konzultirani, koji daju svoje mišljenje da ostanu u istom onom položaju, u kojem su takve osobe kod pisanja drugih zakona. Vi znate da mi sve zakone radimo i pišemo na način da se konzultira sa strukom, da se konzultira s ljudima koji poznaju tu temu i to je sastavni dio pripreme svakog zakona. Prema tome ne postoji niti jedan razlog da se u ovom slučaju, ovog zakona, postupa na drugačiji način.
Je li se Agrokor mogao riješiti kroz predstečaj ili stečaj? Biste li mijenjali nešto?
Ne, nije se mogao riješiti niti kroz predstečaj niti kroz stečaj i to iz više razloga. Jedan bitan razlog jest da je ovo kompanija, zajedno s drugim kompanijama za koje smo procijenili da su od sistemskog značaja, koja je sastavljena od više desetaka, konkretno Agrokor od više desetaka poduzeća, znači provođenje predstečajne nagodbe u slučaju takve kompanije znači odvojene postupke na gotovo svim trgovačkim sudovima u Hrvatskoj. Postojeće i tada postojeće zakonodavstvo nije moglo osigurati da ovaj postupak ne završi na način obustave poslovanja, a u slučaju obustave poslovanja, nema vrijednosti niti za radnike niti za Hrvatsku. Istina je da se radi o vrlo kompliciranom problemu.
Hoće li izvanredna uprava do kraja mandata uspjeti završiti posao?
Izvanredna uprava ima posao izvršiti zadaću u ovom roku. Naravno, moram reći, to ne ovisi u potpunosti o izvanrednoj upravi, zbog toga što se nagodba može postići isključivo dogovorom vjerovnika. Izvanredna uprava ima zadaću pružiti svu pomoć, podršku vjerovnicima, i stručnu, i svaku drugu da do nagodbe dođe, ali želim i ovom prilikom istaknuti da izvanredna uprava ne može nametnuti nagodbu. Ne može nametnuti ništa volji vjerovnika.
Koliko je izgledno da se i nastavi rad izvanredne uprave?
U ovom trenutku nema potrebe spekulirati za tim, zato što je zakon jasan. Nagodba se treba postići do 10. travnja, uz mogućnost produljenja za tri mjeseca, do 10. srpnja. To je rok u kojem i izvanredni upravitelj i svi savjetnici usmjeravaju svoje aktivnosti da se to na taj način i dogodi.
Nakon nagodbe i svega, što će ostati? Hoće li se prodati sve tvrtke?
Nakon nagodbe će ostati na onakav način kako to utvrde novi vlasnici. A jedno od pitanja na koje će se odgovoriti u toj nagodbi jest tko će biti ti novi vlasnici. To su nesporno vjerovnici, ali o detaljima u ovom trenutku ne treba spekulirati, jer Agrokorom i danas upravljaju vjerovnici i to je to.
Zašto smatrate da ste Vi meta za optužbe Todoriću?
Meni je o tome teško govoriti i spekulirati i ne bih. Mislim, nije mi to niti posebno važno. Ono što je meni važno da smo vlada i ja kao potpredsjednica vlade učinili ono što je trebalo. Opazili smo veličinu problema koja može nastati zbog brzog sloma Agrokora, reagirali smo i mi danas imamo proces, evo i od stranog suda potvrđen, kao predstečajni proces koji je stabilizirao i spriječio rizike za hrvatsku ekonomiju, očuvao vrijednost za vjerovnike. To je ono što je meni važno.
Gospodin Todorić kaže da je to politički progon.
Nitko u Hrvatskoj nije politički progonjen, ali evo, razmislite logički, s jedne strane u saboru postoji Povjerenstvo i to Povjerenstvo na neki način radi u jednom političkom kontekstu u kojem oporba silno želi dokazati da se proteklih 25 godina pogodovalo gospodinu Todoriću. S druge strane, gospodin Todorić se poziva na neki politički progon. Nikakav politički progon niti protiv koga ne postoji, jer kao što znate u vrijeme dok je nastala kriza, dok je Agrokor šutio, dok je gospodin Todorić šutio, vlada RH je jasno ponavljala da je problem takav u privatnoj kompaniji, da ga treba riješiti vlasnik, da ga treba riješiti Uprava. Mi smo pokušali svojom komunikacijom smiriti atmosferu, vrlo nepovoljnu za kompaniju, koja je tad očigledno rasla, ali tada naravno opažajući rizike, radili smo. Upravo načinom i komunikacijom koju smo tad imali pokušavali smo, koliko je to moguće, stvoriti okvir da to riješi vlasnik i Uprava. Međutim, vlasnik je sam, po svojoj volji, zajedno sa svim članovima Uprave podnio zahtjev za aktiviranje zakona. Bez njegovog zahtjeva, aktiviranja zakona ne bi bilo.