MINISTRICA Vučković, koja je pozvala trgovačke lance da podignu cijenu šećera, začuđuje svojim neznanjem o funkcioniranju tržišta sirovina, stanju poljoprivrede u EU i mehanizmima kojima može pomoći proizvođačima šećera u Hrvatskoj.
Sve da je i istina kako je cijena šećera u Hrvatskoj preniska, apel bilo kojeg visokorangiranog državnog dužnosnika s namjerom da utječe na kretanje cijene nekog proizvoda je teško prekoračenje ovlasti i neodgovorno ponašanje.
U današnjim uvjetima to je ne samo neodgovorno, nego i redikulozno. Davno su prošla vremena kada se cijena šećera, kave, goriva i drugih proizvoda određivala prema naputku nekog birokrata iz partije. Danas se cijene namirnica kao što su šećer određuju na tržištu, a ne u nekom zadimljenom uredu srednjeg državnog činovnika.
Ministrica se sramoti
Šećerom se, kao i brojnim drugim robama, trguje na burzama i svakom proizvođaču ili trgovcu je u bilo kojem trenutku dostupna ne samo informacija o trenutnim cijenama šećera u svijetu, nego i o prognozama kretanja tih cijena preko cijena ročnica (futures), financijskih instrumenata kojima se unaprijed kupuju robe po određenoj cijeni uz odgođenu isporuku. Zbog sezonskog karaktera poljoprivredne proizvodnje oni se koriste na tržištima poljoprivrednih proizvoda i prema kretanju njihove cijene se može prognozirati rast/pad cijene šećera u budućnosti.
Kako su ročnice (futures) standardni oblik trgovanja poljoprivrednim proizvodima u svijetu onda je sramotno da se jedna ministrica poljoprivrede javno sramoti molbama trgovačkim lancima da podignu cijene šećera. Proizvođači i trgovački lanci imaju svoju planiranu maržu i namještaju cijene prema kretanjima tržišne cijene.
Cijene šećera na svjetskim tržištima su padale od početka 2017. godine, ali od druge polovice 2019. ponovno rastu. Ministrica Vučković je umjesto redikulozne zamolbe trgovačkim lancima za podizanjem cijene mogla pripomoći proizvođačima u izvozu navodno jeftinog hrvatskog šećera u države gdje je skup i time bi ne samo pomogla proizvođačima, nego i potakla izvoz Hrvatske.
No ako to proizvođači nisu sami u stanju napraviti, pod pretpostavkom da je cijena šećera u Hrvatskoj stvarno preniska, onda te kompanije nisu sposobne sudjelovati u modernim svjetskim ekonomskim kretanjima i bolje je da propadnu prije nego kasnije.
Ministrica laže o cijenama
Naravno, cijenu samog šećera u trgovinama ne određuje cijena sirovine, nego i mnogi drugi faktori koji ulaze u trošak proizvodnje ali ministrica laže i o tome da su cijene pakiranog šećera niže u Hrvatskoj nego u susjedstvu, čak i ako zanemarimo mogućnost izvoza. Primjerice u Mađarskoj, Bugarskoj i Češkoj je šećer još jeftiniji, kao u još nekoliko zemalja EU. Uostalom EU je otvoreno tržište bez trgovinskih barijera i proizvođači iz Hrvatske mogu lako izvoziti pakirani šećer u države gdje je skuplji.
Sama priznaje da ako gledamo površine zasađene šećernom repom u Hrvatskoj, kojima se opskrbljuju tri šećerane (donedavno) i usporedimo s površinama u zapadnoj Europi, onda Hrvatska ima višak šećerana. Podaci o izvozu to pokazuju, jer je Hrvatska neto izvoznik šećera. Zadnjih desetak godina je cijena šećera jako oscilirala pa je sukladno tome rasla i padala vrijednost izvoza, kao i površine zasađene šećernom repom, koja je jednogodišnja kultura i lako se može odustati od njene sadnje u godinama kada je cijena šećera preniska.
Situacija s tržištem šećera u EU je kaotična
Treba priznati i da je situacija s tržištem šećera u EU kaotična, kao i s većinom poljoprivrednih proizvoda. Pravilo EU poljoprivrede je da istodobno postoje veliki viškovi proizvodnje i subvencije za kulture kojih se previše proizvodi. Time EU narušava slobodnu tržišnu utakmicu i tjera države članice na svojevrsni rat subvencijama. Potiče se proizvodnja poljoprivrednih proizvoda kojih ionako ima previše i time šalje krivi signal poljoprivrednicima da proizvode ono za čim ne postoji realna potreba. To se događa desetljećima, od mesne i mljekarske industrije do šećerne.
EU je veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda, ali ni to nije dovoljno da se riješi svih viškova proizvodnje, pa nastaje začarani krug u kojem se subvencionira proizvodnja jednog poljoprivrednog proizvoda kojeg se ionako previše proizvodi čak i kada se uzme u obzir izvoz iz EU, to dovodi do pada cijene, a pad cijene do nerentabilnosti poljoprivredne proizvodnje i zahtjevima za još jačim subvencijama i cijeli krug počinje iznova.
Zadnjih nekoliko godina su propale brojne šećerane u EU, a krivac je najvećim dijelom upravo besmislena poljoprivredna politika EU i država članica koje izdašnim subvencijama umjetno stvaraju preveliku proizvodnju i ruše cijene. Ne samo to, nego EU zbog svoje veličine takvim politikama ruši i cijenu šećera u svijetu pa tako jedna nezdrava opsesija Europljana subvencioniranjem poljoprivrede narušava svjetsko tržište.
Umjesto da moli, ministrica bi trebala imati prava rješenja
Jedino što ostaje državama članicama u toj situaciji je da se bore oko toga tko će dati veće subvencije svojim proizvođačima, pa se u istom problemu nalazi i Hrvatska. Smiješno je da se godinama morala subvencionirati proizvodnja nečega što se proizvodi i previše, dovoljno i za izvoz, pa su tako kupci šećer u Hrvatskoj plaćali dva puta; prvo indirektno iz proračuna koji se puni njihovim porezima a onda drugi put direktno kada bi ga kupili u trgovini.
Problem besmislenog subvencioniranja poljoprivredne proizvodnje će se morati rješavati na razini cijele EU. Prema dostupnim podacima većinu tih subvencija ionako dobiju velike kompanije a ne mali proizvođači.
Ali ministrica poljoprivrede RH bi trebala imati bolje ideje i rješenja od toga da javno moli trgovačke lance da podignu cijenu šećera. To je jednostavno smiješno i nedostojno pozicije koju obnaša.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala