24-GODIŠNJA Mirjana Lučić u posljednje je dvije dvije godine odigrala samo jedan turnir. Nekadašnja mlada nada i juniorska prvakinja svijeta bori se s tužbama i s nedostatkom novca.
Iako se u javnosti već dulje vrijeme nije pisalo o hrvatskoj tenisačići, New York Daily objavio je opširnu priču o njenoj kratkoj karijeri i neslavnom završetku.
Bila je fenomen, a tada je napustila Hrvatsku bježeći od svog nasilnog oca Marinka Lučića. Ona nije bila samo tenisačica koja obećava. Bila je oličenje otpornosti i umijeća preživljavanja, i to je ono o čemu ponovo sanja, piše autor teksta u NY Daily-u koji se pita: "Što je najteže s čim se sada mora nositi? S financijskim teškoćama zbog kojih je u posljednje dvije godine odigrala samo jedan turnir? Ili s kojim kilogramom viška? Ili tužba protiv bivše menadžerske kompanije IMG koju optužuje da su ju natjerali da pije lijekove, igrali se s njenim mozgom i namjerno sabotirali njenu karijeru? Ili je jednostavno najteže nositi se s jalovom prošlošću razrušenog obiteljskog života i spoznajom da je i prije nego što je postala punoljetna morala brinuti se za svoju obitelj?"
Bez obzira na ishod tužbe protiv IMG-a, koji je zapravo prvi tužio nju, teško je zamisliti bilo kojeg sportaša u takvom slijedu događaja, a Mirjana Lučić umjesto da postane zvijezda kakvu su kasnije menadžeri IMG-a napravili od Marije Sharapove, počela je tonuti sve dublje.
Prestala je pobjeđivati, počela je tešku bitku za život, a nekoć 32- tenisačica na svijetu pred kojom je bila svijetla budućnost danas više uz svoje ime na WTA ljestvici nema ni jedan broj.
"Nesreću kroz sam prošla ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju" - kazala je Mirjana Lučić za NY Daily News netom nakon što je završila dvosatni trening sa svojim 18-godišnjim bratom Ivanom.
"Nije ništa gore nego znati da možeš igrati i da si zdrav, ali turnire gledaš samo iz gledališta jer nemaš novaca platiti putovanje i trenera" - kazala je Mirjana.
"Ivanišević mi je spasio život"
Nitko nije bolje upoznat od onoga kroz što je Mirjana prošla od Gorana Ivaniševića, koji joj je pomogao za vrijeme Wimbledona 1998. godine, kada se skrivala od oca.
Ivanišević nikada nije vidio kako Marinko Lučić udara Mirjanu, no tvrdi kako je bio svjedok mnogim verbalnim napadima.
"Bez obzira je li pobjeđivala ili gubila, on nikad nije bio sretan. Vidio sam kako je razgovarao s njom. Ja bih poludio da je to meni netko radio. Moje mišljenje je kako joj je uništio život. Udariti je? Sada je 21. stoljeće, ne 19." - izjavio je Goran.
"Mislio sam kako će biti u Top 10 dugo vremena." - dodao je Ivanišević.
Mirjana je osvojila dva juniorska Grand Slama, U.S. Open i Australian Open te postala prva juniorka svijeta sa samo 15 godina. Sa Martinom Hingis je osvojila Australian Open 1998. godine, te su godinu dana kasnije obranile titulu. Pred njom je bio idiličan život, da nije živjela u strahu kada će ponovo biti pretučena, navodi NY Daily.
Mirjana tvrdi kako ju je otac prvi puta udario kada je imala pet godina i izgubila turnir od djevojčice koja je bila pet godina starija.
"Udario me u nos, krvarila sam po cijeloj kući. Nisam znala što se događa, bila sam u šoku. Nakon toga sve se ponavljalo, cijelo vrijeme." . izjavila je Mirjana.
Makaranka tvrdi kako bi je njezin otac obično izudarao teškom čizmom po glavi, sve dok se nisu pojavile masnice.
"Ponekad me je glava toliko boljela da nisam četkala kosu tjedan dana." - kazala je Mirjana.
Kao 14-godišnjakinju, tvrdi Mirjana u ispovjesti NY Dailyu, nakon što je ispala u polufinalu turnira, otac doveo u zagrebački dom, gurnuo u kadu i 40 minuta udarao cipelom. Kad je završio dao joj je novac.
"Rekao je da izađem i kupim si sladoled." - prisjeća se Mirjana.
Mirjana i njezina sestra Ana tvrde kako policija nikada nije dolazila jer je njihov otac moćan čovjek u Hrvatskoj s dobrim vezama. Dodaju kako susjedi i prijatelji nikada nisu intervenirali, vjerojatno jer nisu znali za razmjere zlostavljanja.
Mirjani je početkom ljeta 1998. godine bilo dosta. Nekoliko dana prije početka Wimbledona Mirjana tvrdi kako je njezin otac zaprijetio da će ubiti njihovu majku.
Mirjana i njezina majka pobjegle su iz stana te srele Ivaniševića. Objasnile su mu što se događa, a on je inzistirao da ostanu zajedno.
"Goran mi je spasio život." - tvrdi Mirjana.
Lučićka je dospjela do trećeg kola na Wimbledonu te do finala mješovitih parova, no događaj koji će pamtiti dogodio se 4. srpnja 1998. godine, kada je majka Anđelka s petoro djece pobjegla iz hotelske sobe u Zagrebu oko 2:30 ujutro te pronašla utočište izvan grada. Tamo su ostali 19 dana, čekajući politički azil. Mirjana se nije pojavila na važnom Fed Cup susretu, a nestanak je bio udarna vijest.
23. srpnja došle su na zagrebački aerodrom, praćene s šestoricom naoružanih muškaraca te odletjele za New York.
"Izgledalo je kao u filmovima o Jamesu Bondu, osim što se radilo o našim životima." - prisjeća se Mirjana.
Tvrdi kako je otac uzeo sve, osim 23 tisuće dolara, što je zaradila u svojoj karijeri. Kaže kako je otac ponavljao da će joj uništiti karijeru i natjerati je da dopuže natrak k njemu. Nakon dolaska u SAD, Mirjana je posjetila doktore, koji su joj dijagnosticirali post-traumatski stres (PTSP).
"Morala sam piti lijekove protiv svoje volje"
Bankar Aaron Webster, bivši tenisač, razmišljao je kako bi godišnje investirao 50 tisuća dolara u Mirjanu, te bi od nje potraživao postotak zarade, no petogodišnji ugovor nikada nije potpisan. Odustao je nakon što je Ana Lučić, Mirjanina sestra, istaknula kako bi se radilo o pozajmici, a ne investiciji.
Harold Solomon, trener Jennifer Capriatti, koji je s Mirjanom radio 2000. godine, tvrdi kako mu Lučić nije plaćao da putuje s njom.
"Uvijek je igrala dobro, no borila se s konzistentnošću. Bilo je teško natjerati je da kontinuirano igra na visokom nivou, Nikad nisam uspio postići da bude toliko spremna koliko je trebalo. Moralo se to dogoditi. Bila je to jedna od stvari koja se čekala." - kazao je Solomon.
Od 32. pozicije koju je imala 1999. godine, 2000. godine bila je 202, pa 191, te na 2003. 335. Zbog ozljede je propustila veći dio sezone 2000. godine, a nije pomoglo niti to što se udebljala, stres je utjecao na nju. Posljednji puta pobijedila je prije više od tri godine Čehinju Olgu Blahotovu u drugom kolu Wimbledona.
Posljednje tri godine bile su za Mirjanu pitanje egzistencije. Nepoželjna je u IMG-u, a čak nema niti automobil. Bez 100 tisuća dolara, koliko bi joj bilo potrebno za putovanja i trenera, Mirjana ostaje kod kuće, trenira i nada se da će pronaći sponzora.
Najviše od svega na televiziji voli gledati tenis, a radilo se o velikom ili malom turniru Mirjana gleda. Majka i sestre pokušavale su sakriti daljinski upravljač, no neuspješno.
Njezin odvjetnik Ambler tvrdi kako postoji potencijalni sponzor koji bi potpisao ugovor s Mirjanom. Tvrdi kako bi nakon toga odmah nabavio trenera i krenuo na put, počevši od malih turnira pa sve do povratka na WTA Tour. Slično misli i Mirjana.
"Moje vrijeme će doći. Obećajem vam to. Mogu govoriti kako sam predugo izvan igre, no nitko ne postavlja limite, osim nas samih." - zaključila je Mirjana, a slično misli i Harold Solomon, trener koji je s njom svojedobno radio.
"Ima talenta. Pitanje je hoće li se posvetiti na duže vrijeme. Draga je djevojka, oduvijek mi se sviđala. Bilo bi prekrasno kada bi se vratila i uspjela." - smatra Solomon.
Goran Ivanišević također bi je rado vidio na terenu.
"Treba imati sreće i pomoć "odozgo", no ako bilo tko zaslužuje, onda je to ona." - dodao je naš najbolji tenisač.
S.H./D.R.