PRVI dan ljeta donio nam je vrućinu, prometne gužve prema moru i još jedan raskol u oporbi – prvo je saborska zastupnica Dalija Orešković preko Fejsa žestoko kritizirala svog stranačkog šefa Ivicu Puljka, koji joj je odgovorio opet putem društvenih mreža.
Što god mislili o političkom aktivizmu njih dvoje, jedno je jasno – Centar je ovime napravio korak unatrag u mogućnosti razvoja stranke na nacionalnoj razini te ostaje lokalna priča Splita. A lokalna priča Splita nije dovoljno za biti nacionalno relevantna stranka, koliko god Splićani voljeli isticati vlastitu važnost.
Što je s ostalima u oporbi? Stranka Možemo se opet bavi uglavnom Zagrebom, imaju, istina, par vijećnika i drugdje, no ni oni ne pokazuju snagu i želju za neku priču na državnoj razini. O desnici smo već pričali – skoro se tamo više ne zna tko je gdje, jedino Most ima neku prepoznatljivost, no premalu da bi postao neki bitniji politički faktor u Hrvatskoj. Može nekome biti manji koalicijski partner.
Ljevica je s druge strane konstanta – imamo SDP koji je hrpu poznatih članova izbacio iz stranke, no ima neki svoj rejting unatoč tome što rade malo ili ništa. Štoviše, čini se da im ne baš prepoznatljiva aktivnost čak i godi što se rejtinga tiče. Najveća oporbena stranka u saboru Socijaldemokrati (ekipa koja se odvojila od SDP-a) potpuno su pogubljeni i nemaju šanse uopće proći izborni prag.
Plenković se svako jutro može smijati oporbi
Andrej Plenković može biti zadovoljan. Iako se stalno pojavljuju nove afere i nesposobnosti HDZ-a, Plenković svako jutro može otvoriti tablet, pogledati vijesti i nasmijati se oporbi koja se i dalje urušava, oporbi koja nema nikakvih novih ideja i oporbi koja je zamislila da će aktivnost na terenu zamijeniti ipak ugodnijom aktivnošću na društvenim mrežama.
Pri tome su naši oporbenjaci zaboravili osnovnu stvar – između lajka na Fejsu i srca na Instagramu te glasa na izborima, a posebno dovoljno glasova za prijeći prag, velik je put. To da će vas birači prepoznati jer se fotografirate u lijepim odijelima i napišete povremeno koju pametnu online – zaboravite.
Politički rad je težak, naporan terenski rad. To su lokalne podružnice, to su aktivnosti na terenu, to je druženje s građanima, to je slušanje puno životnih priča, ali i rasprava s neistomišljenicima – pa se nekako čini puno lakšim putem otići na ljetovanje i s potencijalnim biračima komunicirati preko društvenih mreža.
Možete fino sjediti u hladu s laptopom, možete se negdje smjestiti i ispred klime, možete uz šareni koktel smišljati zgodne slogane, zgodne izreke i birati zgodne fotografije sa zgodnim filtrima – što će sve djelovati kao jedan ugodan, pozitivan aktivizam. Osim što ćete izgubiti izbore. Neće glasati za vas ni uža rodbina.
Možemo je dobio vlast jer je bio na terenu, među građanima
Uzmimo primjer Možemo – oni su u Zagrebu dobili vlast upravo jer su bili na terenu, jer su bili među građanima, jer su imali brojne akcije i jer su došli s jednom novom ekipom i jednom novom pričom. Da su samo sjedili i nadali se kako će ih narod "prepoznati", nikada ne bi dobili dovoljno glasova za formiranje vlasti.
Oporba nema ni novih ljudi – čitamo o izborima u europskim državama na kojima se pojave sasvim nove stranke i pokreti, neki novi ljudi, dobrih, uspješnih životopisa, te u par mjeseci dobiju značajnu popularnost i značajni utjecaj na vlast. Pokrenu cijele države u novom pravcu. A u nas? Skoro nemate istaknutijeg HDZ-ovca koji negdje ne krije sliku s Ivom Sanaderom (dao ostavku daleke 2009.), nemate viđenijeg SDP-ovca koji nije bio na funkciji kada je Milanović bio premijer (2011.-2016.) i skoro da nemate viđenijeg predstavnika oporbe koji nije bio na neki način vezan uz te dvije stranke.
Hrvatska politika je postala dosadna, predvidljiva, jalova, puna ljudi koji nemaju što novo reći i politika im je primarno način egzistencije jer nigdje drugdje ne bi zaradili plaću od preko 2000 eura. HDZ-u sve to odgovara – ljudi koji izlaze i glasaju za HDZ često imaju neki izravni ili neizravni interes glasati upravo za HDZ. Što manje ljudi izlazi na izbore – to je za HDZ bolje, jer će njihovi birači ionako izaći.
Gleda li uopće oporba kako privući glasače?
No, što je s drugima? S onima koji nisu HDZ? Hoće li potencijalni glasač Centra glasati za tu stranku ili sutra postati aktivist i stajati na štandu, nakon što vidi kako se čelnici stranke svađaju preko društvenih mreža? Hoće li glasač Možemo glasati za njih dok mu curi nos radi alergija jer gradska vlast ne može organizirati ni košnju trave? Hoće li glasač SDP-a glasati za njih kada vidi da stranka nema niti jedno novo lice, a iz pozadine joj upravlja Zoran Milanović, čovjek čiji se stavovi danas nikako ne mogu smatrati lijevima?
Hoće li čak i koji desničar (izvan onih par gradova gdje Most ima jake kandidate) glasati za neku desnu listu dok je gledao kako su se desne stranke raspadale zadnjih godina? Hoće li netko glasati za neke nove stranke, recimo liberalni Fokus, ako stranka uopće ne nastupa s nacionalnim temama, nego će se možda pojaviti na izborima s listom ljudi koji se na prikupljanju potpisa prvi put vide?
Ljudi će ostati kod kuće. HDZ-ovi birači će izići, ostali će ostati kod kuće i onda će opet biti poslije: "mala je izlaznost", "loše su izborne jedinice" i, meni najbolja: "birači nas nisu prepoznali".
Žao mi je što vam kvarim idilu, draga oporbo, ali ako mislite da će vas netko prepoznati jer objavljujete na Instagramu i TikToku, to možda vrijedi u jednoj drugoj branši, malo starijoj od politike, ali u toj treba pokušati biti originalan.
Ima li oporba uopće ideju kako doći do 76 zastupnika?
Ukratko, ako hrvatska oporba misli preuzeti Hrvatsku, ako želi pokazati biračima da zna bolje, ako želi prikupiti tih 76 zastupnika kojima bi mogli posložiti vladu i pokrenuti Hrvatsku u nekom boljem, drugačijem smjeru od HDZ-a, onda oporba treba biti aktivna, treba biti na terenu, treba se udruživati u koalicije i stvarati zajedničke liste i gurati u javnost već sada ljude koji će voditi te zajedničke liste. Kako bismo te ljude upoznali, prepoznali kao kvalitetne, kako bismo ih pitali što misle i što žele.
Treba oporba ovih narednih par mjeseci posložiti puno toga i iskoristiti ljeto za stranački, aktivistički rad, nove ljude, jaka imena na listama i široke koalicije. Jesen treba dočekati s puno toga dogovorenog i pripremljenog.
Ali ako hrvatska oporba misli da će im vlast pasti poput zrele jabuke, onda nas sve čeka još četiri godine vlasti HDZ-a. Ovo ljeto će biti zanimljiv test - vidjet ćemo hoće li oporbeni čelnici krenuti s konkretnim prijedlozima, akcijama i ljudima – ili ćemo gledati selfieje s plaža i iz restorana na moru.
Ako je ovo drugo u pitanju, onda nije teško predvidjeti što će se dogoditi na cijelom nizu izbora koji nas čekaju za godinu dana.
I na kraju – zamislite svog omiljenog oporbenog političara, lijevog, desnog, s centra, bilo kojeg. Mislite li da taj ima uopće pojma kako doći do 76 zastupnika koliko treba za preuzeti vlast?