Foto: Damir Krstinić
SDP, ako je vjerovati anketama koje se provode među građanima na mjesečnoj bazi, ne stoji dobro.
Pokazalo se to kroz amatersku kontru uzdrmanom HDZ-u kad se rješavalo pitanje povjerenja ministru Mariću za vrijeme kontroverznog Lex Agrokora. Pokazalo se to kroz komično naslikavanje lidera oporbe s vakumiranim vrećicama želja dok je cijela Hrvatska pratila kako se tresu temelji vlade. Pokazalo su to i drugim, nedavnim pokušajem rušenja vlade koji nitko nije ozbiljno doživio.
Neuvjerljiva predstava najveće stranke oporbe
Ako javnost primjećuje, a očito primjećuje, neuvjerljivu predstavu koju nudi rastrojeni i nekonsolidirani vrh stranke, kakva je onda situacija na nižim razinama? Kako SDP opstaje na lokalnim granama, među tisućama svojih bezimenih članova koji ne dobivaju povlaštene termine u medijskim stupcima?
Loše.
Razgovarali smo s Damirom Krstinićem, uskoro bivšim SDP-ovim županijskim vijećnikom. Krstinić je inače zaposlen kao izvanredni profesor na Fakultetu elektrotehnike, brodogradnje i strojarstva u Splitu.
Možda vam je poznato njegovo ime. SDP-ovac Krstinić osvanuo je u medijima prije nekoliko mjeseci, tijekom lokalnih izbora, kad je pozvao glasače da ne glasaju za njegovu stranku, već za Pametno.
>> Baukov zamjenik pozvao splitske SDP-ovce da glasaju za Marijanu Puljak
Bizarna situacija s minutom šutnje za Praljka
Razočarani i frustrirani Krstinić odlučio je napustiti stranku. Ispričao nam je bizarnu situaciju s prošle sjednice Županijske skupštine koja ga je konačno uvjerila da nema više što tražiti u SDP-u.
"Prošlog ponedjeljka održana je sjednica Županijske skupštine na kojoj je predsjednik skupštine Petroslav Sapunar, na neki način na prevaru, "podvalio" minutu šutnje za Praljka. Kako svi vijećnici SDP-a nisu fizički uspjeli izaći, od toga se pokušava iskonstruirati priča koje zapravo nema.
Mi smo u klubu dan ranije dogovorili da, ukoliko bude održana minuta šutnje za generala Praljka, napustimo sjednicu. Moj prijedlog bio je da ni ne ulazimo na sam početak, upravo zato što zbog rasporeda sjedenja ne možemo izaći u kratkom roku. Međutim, dogovorili smo se da, čim krene priča oko minute šutnje, ustajemo i izlazimo.
Prije same sjednice u klubu smo dobili informaciju da je dogovoreno da minuta šutnje za Praljka neće ići nego će se, s obzirom da se radi o godišnjici smrti pokojnog predsjednika Tuđmana, održati minuta šutnje za Tuđmana i sve poginule u obrani Hrvatske, što je više-manje standardna formulacija koja se u ovim prilikama koristi. Predsjednik Županijske skupštine je, prema dogovoru, na samom početku sjednice pozvao vijećnike da minutom šutnje odaju počast pokojnom predsjedniku Tuđmanu i svim poginulim za obranu Hrvatske.
"Nema smisla"
Međutim, kada su svi vijećnici već na nogama i u stavu mirno, dodaje: "i generala Praljka". U tom trenutku mi pokušavamo izaći, prvih jedan ili dvoje s početka reda izlaze, a mi ostali jedni druge blokiramo i naguravamo se, papiri padaju sa stolova i nastaje jedna pomalo kaotična situacija u kojoj se najbolje snašao kolega Lendić i rekao otprilike: "Stanite, nema smisla."
U tom trenutku s moje lijeve strane nalaze se Vedran Lendić i Sandra Mitrović Nikšić, a s moje desne strane Igor Batošić i Mate Martinić i jedini način da ja, ali i bilo tko drugi od nas izađe je da krenemo preskakati stolove. Mi smo se tu još par sekundi pokušavali snaći, gurali se, a onda smo zaključili da stvarno nema smisla i nas pet ostaje gdje jesmo jer ništa drugo i ne možemo.
Ovaj potez predsjednika Županijske skupštine, na granici dječjeg i podlog, vjerojatno je najdublji mogući izraz nepoštovanja i prema pokojnom predsjedniku Tuđmanu i prema svim poginulim braniteljima ne samo zato što ih se stavlja u isti koš s osuđenim ratnim zločincem nego i jer se to napravilo ciljano i na podmukao način da bi se stvorila neugodna situacija ili možda čak eksces.
Reakcija SDP-ovaca
Pored toga, ovo je krajnji izraz nepoštovanja prema Republici Hrvatskoj i njezinim zakonima jer je naša država jedna od osnivačica Haškog suda. Na kraju, tužno je da se bilo čija osobna tragedija koristi na ovakav način i zapravo govori koliko je ljudima koji je zloupotrebljavaju stvarno stalo do osobe u čije ime navodno sve ovo rade.
Ono što je mene u cijeloj priči osobno zasmetalo je reakcija dijela SDP-ovaca koji su doslovno jedva dočekali da priču okrenu na način da smo mi namjerno izigrali dogovor i pridružili se HDZ-u u odavanju počasti pokojnom Praljku, bez da su uopće pokušali kontaktirati nekoga od nas.
Točnije, s pitanjem što se stvarno dogodilo kontaktirao me samo predsjednik županijske organizacije Arsen Bauk i još jedna članica, i nitko drugi. Ja naravno mogu govoriti samo u svoje ime, ali sam siguran da ni ostali kolege ne razmišljaju drugačije, i siguran sam da nitko od nas nije ciljano opstruirao dogovor da sjednicu napustimo. Iz ove perspektive, kada mogu na miru promisliti i dovagati, mislim da je procjena kolege Lendića bila ispravna jer bi sve drugo vodilo daljnjem kaosu i cirkusu što je očito i bio jedini cilj ovog postupka predsjednika Županijske skupštine.
Stranka bez sadržaja
Nažalost, sve što se dogodilo nekako je kulminacija čitavog niza stvari i događaja radi kojih se već neko vrijeme u SDP-u ne osjećam ugodno. Mi smo se svojim postupcima i negativnom selekcijom ljudi postepeno profilirali u stranku koja nema apsolutno nikakav sadržaj osim da smo protiv HDZ-a. I to samo na deklarativnoj razini gdje koristimo svoje simbole za mobilizaciju ono malo biračkog tijela što nam je ostalo, a bez ikakvog sadržaja i jasne vizije što točno želimo i kako to postići. Nemamo program, nemamo viziju, nemamo ciljeve i nemamo biračko tijelo kojem se obraćamo. Najgore od svega je što se u tim okolnostima najbolje snalaze ljudi koji se ne mogu ostvariti ni na koji način osim kroz politiku i koji su upravo radi toga spremni na sve da uspiju. S druge strane, kvalitetni ljudi koji imaju živote i karijere izvan stranke i koji itekako imaju što dati polako se udaljavaju čime se gubi bilo kakav potencijal da se u budućnosti nešto promijeni. Nažalost, ovim se samo otvara dodatni prostor ljudima bez ikakvog sadržaja, osim enormne želje za uspjehom.
Mislim da su se u zadnjih mjesec dana dogodila dva primjera koja najbolje govore koliko smo (SDP) otklizali i izgubili busolu, a to su stranački izbori u Vukovaru i Splitu. U Vukovaru imate situaciju da na čelo SDP-a dolazi čovjek pravomoćno osuđen za političku korupciju koji je za to odslužio i zatvorsku kaznu. Bez obzira na moje osobno mišljenje o tom čovjeku, ne možemo selektivno prihvaćati pravo i pravdu. Mi koji osuđujemo omalovažavanje i nepriznavanje odluka jednog suda u praksi pokazujemo da nam presuda donesena na sudu Republike Hrvatske ne znači ništa. Ovim činom pokazujemo da nam je politička korupcija prihvatljiva ako je rade "naši", a najgore je od svega što ja osobno imam dojam da nas zapravo ljuti što su "njihovi" u tome uspješniji.
Potpuna lakrdija
Drugi primjer odnosi se na Split, gdje je na stranačkom skupu, pred valjda 50 ljudi, javno iznesena optužba za nasilje nad ženama. Po meni ovakva optužba iznesena javno mora za sobom vući posljedice, bilo za osobu na čiji račun je iznesena, ako je istinita, bilo za osobu koja je optužbu iznijela, ako se pokaže da je laž. Problem je što je navodni nasilnik novi predsjednik splitske gradske organizacije SDP-a, a navodna žrtva potpredsjednica Glavnog odbora SDP-a Hrvatske. Namjerno koristim riječ "navodni" jer nisam bio prisutan događaju o kojem je riječ i ne želim iznositi svoje pretpostavke i zaključke, ali za jedno od ovo dvoje ljudi u SDP-u ne bi smjelo biti mjesta ili smo potpuni licemjeri. S jedne strane, borimo se za zaštitu prava žena, puna su nam usta Istanbulske konvencije, prijavljujemo ministre i dužnosnike za plagiranje, a na najvišim funkcijama u stranci toleriramo ili nasilje, ili javno izrečenu laž. Jer jedna od ove dvije stvari je činjenica.
Sve skupa, smatram da je SDP svojim djelovanjem ili ne djelovanjem otklizao u potpuni politički oportunizam i da je ovakav, kakav je danas, idealan partner HDZ-u u pretvaranju Hrvatske u potpunu lakrdiju i u tom igrokazu spremno sudjelujemo. Ovo nažalost nije ni najmanje smiješno jer doslovno krademo budućnost našoj djeci.
Najveći problem je što se ljudima potpuno zgadila politika i nisu spremni više odvojiti svoga vremena ni koliko treba za izlazak na izbore, a to samo otvara prostor ljudima koji nas vuku u propast.
Odlazite li iz SDP-a? Je li to definitivno?
Socijaldemokracija je skup vrijednosti i ideja o pravdi, pravu, ravnopravnosti, slobodi i slobodi na svoje mišljenje, jednakim šansama. Današnji SDP od svega toga baštini tri slova u kratici kojom se predstavlja, formu bez ikakvog sadržaja. Izlazim iz SDP-a.
Povlačite li se iz politike općenito?
Teško se povući iz politike definitivno, osobito u Hrvatskoj, osim ako nemate konjske živce i potpuno vam je svejedno što vam rade i na koji način ljudi krajnje ograničenih sposobnosti donose odluke koje direktno utječu na vaš život. Ja u osnovi od svog rada dosta dobro živim, a politikom se bavim iz vrlo sebičnog razloga, ne želim da me sin jedan dan pogleda i kaže: "Tata, ovdi za mene nema ništa, ja idem ća." Ako se to dogodi, sve što sam u životu radio, napravio, stekao, pokvario ili popravio, bit će potpuno besmisleno. Na kraju, i ovi odgovori na vaša pitanja su na neki način bavljenje politikom.
Što bi, po vama, SDP, ne samo lokalni, trebao napraviti da se vrati na pravu stazu? Može li to napraviti s ovim ljudima koji su sada na čelnim mjestima u stranci?
Za početak, SDP se treba odlučiti što i koga uopće predstavlja. I to ne na deklarativnoj razini nego na stvarnoj, životnoj. Naše parole su anakrone, sveli smo se na par vicmahera u saboru, a na svim razinama jedini sadržaj s kojim se pokušavamo prodati biračima je "mi nismo HDZ nego oni drugi." Koji drugi? Moramo skupiti hrabrosti da se međusobno pogledamo u oči i kažemo: "Ovo ne valja i ovako više ne ide."
S ovim ljudima to na žalost nije moguće. Nama na neki način treba katarza, ne radi nečeg što smo napravili nego radi svega što smo propustili napraviti. A propustili smo upravo radi svoga konformizma i nedostatka hrabrosti. I radi jedne ključne rečenice koju i danas često čujem: "Nemoj sada, nije momenat."
Ljudi trebaju shvatiti jednu ključnu stvar: eventualnu bolju budućnost ne možemo stvoriti genijalnim velikim odlukama i veličanstvenim poduhvatima. Ako želimo naprijed, onda to ide jedino malim i upornim koracima. Nema čarobnog štapića ni za SDP ni za Hrvatsku.
Što mislite o Davoru Bernardiću?
Davor Bernardić je slika i prilika današnjeg SDP-a.