PROŠLI petak na našim se prometnicama dogodilo 47 prometnih nesreća, a Indexov novinar je osobno svjedočio zasigurno najbizarnijoj nesreći prošlog vikenda.
I dok se kod nas raspravlja o utjecaju novog Zakona o sigurnosti u prometu i utjecaju njegove najvažnije stavke, one o famoznih 0,0 promila, hrvatskim cestama i dalje prometuju asfaltni kauboji, kojih se sve to ne tiče.
Vidno alkoholizirani vozači još su uvijek čest slučaj, ali da vozač bude toliko pijan da udari u zaštitnu ogradu, odvali pola auta i sa probušenom gumom nastavi voziti još petnaestak kilometara, to se ne viđa svaki dan.
U petak navečer vaš se novinar vraćao s društvom iz Zagorja, a u tijeku je bila rasprava o povezanosti crnog imidža Zagorske magistrale i lokalnog vina "sumporaša", kad se ispred njih ukazao automobil, čiji vozač nikako nije uspijevao zadržati pravu putanju. Srebrni Peugeot 307 SW zagrebačkih registracijskih oznaka "glavinjao" je cestom i gubio kontrolu nakon svakog zavoja, a nesreća je već bila u zraku. Pitanje je bilo jedino hoće li sletjeti u kanal ili će ga satrati neki Kamazov kiper.
Začudo, ništa od toga, a samouvjereni vozač nekako uspijeva doći do silaska na zaobilaznicu i nastavlja. Zavoj, nema šansi da ga prođe, pomislim i kažem suputniku da pazi što će se desiti. On već pali mobitel i snima. Peugeot na pola zavoja udara u zaštitnu ogradu, odbija se, zanosi i još jednom udara u ogradu. Palim četiri žmigavca i pripremam se stati, ne bi li pomogao unesrećenom, ali ne, "majstor" nastavlja vožnju.
Vozi on tako 50-60 km/h po zaobilaznici, a dijelovi automobila otpadaju. Zovem 92 i kažem da čovjek ispred mene vrluda u slupanom autu i čekamo da mu pukne guma, pošto ono što je ostalo od prednjeg kraja struže po njoj.
Nedugo zatim, guma puca, a miris spaljene plastike širi se cestom. On ne staje i vozi dalje, skrećemo na izlaz Zapad i na podsusedskom mostu zovem policiju još jednom.
"Čovjek vam ulazi u grad bez jedne gume, mislite vi doći?", kažem, a policajac odgovara: "Kako mislite bez kotača? Evo, šaljemo patrolu." - odgovara glas na drugoj strani. Iskre frcaju na sve strane, a ja jedva uspijevam s testnom Primerom izbjeći otpale dijelove vozila.
Agonija se nastavlja do shopping centra Prečko, gdje automobil konačno staje. Dolazi i policija. Staju ispred njega, dolaze do automobila, a vozač im poručuje:"Ne mogu ubacit u prvu, pa ako bi vi mogli".
Policajac zbunjeno gleda, uzima dokumente i ostavlja vozača za upravljačem upaljenog automobila. Stojim i ne vjerujem. Vozač pokušava pokrenuti auto, nadolazeći automobili toliko da ne udare nekoga, pošto policija baš i nije osigurala mjesto.
Izlazi vozač i kaže kako nije baš pio. Policajac ga upita da što je udario, a on kaže ništa. Odvodi ga do desnog kraja automobila, on tetura za njim, a policajac će "Gospodine, fali vam pola automobila, nema blatobrana, kotača, svjetala, ničega, izilo sve." Vozač odgovara: "Evo, baš i ja gledam, ovo je i meni novo. Ne znam."
Situacija je postala tužna. Alkohol popušta, a unesrećeni polako uviđa što je napravio: "Koji sam ja glupan! A inače dobar, ne pijem. Što ti je život!"
Nama padaju na pamet misli kako je sigurno auto pod kreditom, koji mu uzima masni dio plaće. Ubit će ga žena sutra, kad shvati kako ništa od ljeta, puta na more. Nema auta, nema dozvole, a nema ni para. I sve to jer je bio škrt dati par stotina kuna za taksi.
Miljenko Nikolić