Foto: Arhiva Indexa
POVIJEST je baš htjela da baš ovu subotu, 26. kolovoza, HDZ-ov ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković javnosti priopći kako ploča sa zloglasnim ustaškim pozdravom "Za dom spremni" ostaje u Jasenovcu.
Na današnji dan su, naime, 1941. godine streljani pripadnici Prvog splitskog odreda, splitski mladići koji su se, nakon što je njihov grad izdan i predan Talijanima, krenuli prema Mosoru kako bi se pridružili partizanima. Smrt će se zapravo za zarobljenu splitsku mladost pokazati kao olakšanje. Uslijedila je nakon višednevnog zlostavljanja od strane ustaša na vrućem kolovoškom suncu i bez ikakve nade da prežive.
Smrt mladih Splićana, takozvanog Prvog splitskog odreda, predstavlja uvod u krvavi rat u Dalmaciji koji će uslijediti sljedećih godina. Tog 26. kolovoza u Sinju su strijeljana 24 zarobljena partizana Splitskog i Solinskog odreda.
Desetak dana ranije, probijajući se prema partizanskim položajima kod sela Košute, došlo je do sukoba s ustaškim snagama. Ustašama su se uskoro pridružili domobrani te saveznici Talijani. Cijeli dan trajala je žestoka borba mladih Splićana s deseterostruko jačim i opremljenijim snagama. Dobar dio ih je poginuo, dio je pobjegao, a dio je zarobljen. Ti što su zarobljeni idućih desetak dana preživjet će pravu torturu u zatvoru, prije nego će 26. kolovoza biti streljani.
U sveopćoj navali revizionizma devedesetih zatirao se trag spomena na antifašističku borbu. Tako se i Prvi splitski partizanski odred našao pod napadima revizionista i simpatizera izdajničke NDH.
No, povijest je takva kakva je, koliko god je mijenjao ona ostaje ista. A u slučaju Prvog splitskog odreda, što je prilično ozbiljan i suviše formalan naziv za skupinu mladića koja ne može podnijeti talijansku okupaciju, prava istina je ta da su baš ustaše na milost i nemilost Talijanima predale grupu ljudi spremnu boriti se protiv strane okupacije.
Gdje je državni vrh?
Nepotrebno je uopće spominjati, ne može se mlade Splićane kriviti za nikakve zločine i nedjela kakva su poslije rata činili partizani. Oni kraj rata nisu ni dočekali, jedva da su dočekali i početak. Stoga ostaje samo priča o mladosti koja je krenula braniti grad od Talijana i ustašama koji su ih kao vjerni saveznici Talijana pohvatali, mučili i pobili kao pse.
Stoga ostaje pitanje zbog čega danas na splitskim Plokitama, odakle je odred krenuo u sigurnu smrt, nema državnog vrha. Ne samo ove godine, nego cijeli niz godina. Zbog čega se ova obljetnica stradanja mladih ljudi uporno prešućuje. Možda zbog toga što bi vladajući trebali jasno i nedvosmisleno pohvaliti antifašističku borbu bez izvijanja.
Jedina iznimka je splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara koji se jutros došao pokloniti ispred dugo vremena zapuštenog spomen obilježja.
Splitski gradonačelnik rekao je kako se bez mučeništva i iskrene borbe te želje za slobodom ne može uživati u istoj. Sloboda koju danas uživamo, dodao je, produkt je cijele povijesti, a 24 ubijena mladića iz Splita i Solina, na današnji dan prije 76 godina, utkala su sebe u ovo što mi danas uživamo, rekao je Krstulović Opara.
Uživamo slobodu, demokraciju i mir te u ime toga, i spomena na te hrabre ljude, partizane Prvog splitskog odreda, dužnost nam je pokloniti im se i zadržati ih u memoriji, kazao je Opara poklonivši se pred spomenikom palim partizanima.
Nešto što mu HDZ-ovci vjerojatno nikad neće oprostiti.