U CIVILIZIRANIM državama kad neki predsjednik uprave upropasti i pokrade svoju tvrtku, obično završi na sudu. U Hrvatskoj kad netko upropasti i pokrade državu, obično se natječe za predsjednika Republike.
Bernard Madoff osuđen je ovih dana na 150 godina zatvora zato što je pronevjerio novac od osiguranja svojih zaposlenika, pokrao ulagače, prao novac i pritom njegovao raskošni životni stil. Uglavnom, uništio je tisuće ljudi, neki su zbog izgubljene ušteđevine počinili samoubojstvo, obogatio se i iza sebe ostavio pustoš. Odrezana mu je drakonska kazna, tri puta veća od presuda izrečenih čelnicima Enrona i WorldComa koji su također uništili svoje tvrtke. Madoffova nedjela američki sudac izjednačio je s onima "terorista, izdajica i najnasilnijih kriminalaca", nazivajući ih "posebno zlom" prijevarom.
Hoće li netko odgovarati za uništavanje države?
A koju kaznu zaslužuju "posebno zle" prijevare naših političara? Koje bi sankcije trebao podnijeti Ivo Sanader, bivši predsjednik Vlade, nakon što je otišao s funkcije ostavivši državu u dugu od 40 milijardi eura, s najvećim padom BDP-a od Domovinskog rata, devastiranog gospodarstva, pred bankrotom i s ogromnom rupom u proračunu? Pa ipak, čovjek koji nakon ostavke ne skida osmijeh s lica, koji se ležerno opušta u fotelji pošto je poručio da mu je dosta bavljenja politikom i da bi se sad rado bavio nečim drugim, najavljuje čak i kandidaturu za predsjednika Republike. Logoraši s Golog otoka pretjeruju kad traže uhićenje odgovornih za slom države, ali što bi trebalo učiniti s onim najodgovornijim, premijerom Sanaderom?
Ako je Madoffov grijeh izjednačen s terorizmom, izdajom i kriminalom, može li se Sanaderovo uništavanje ekonomije i gospodarstva, upropaštavanje državnih financija, neodgovorno trošenje proračunskih sredstava, nesankcioniranje kriminala u državnim poduzećima, ali i nikad objašnjeno osobno bogaćenje, izjednačiti s mešetarskim malverzacijama?
"Posebno zla" prijevara Ive Sanadera
Možda je politička, ali je svejedno "posebno zla" prijevara. Jer ono što je Sanader napravio hrvatskoj državi u proteklih šest godina nije ništa drugo nego obična prijevara. Obećavao je jedno, ostvario je drugo. I to uz nevjerojatno veliku cijenu koju neće platiti on, nego oni koji su mu vjerovali. Zapravo, što se HDZ hvali većom potporom građana, time je prijevara veća.
I da je barem prva. Sličan scenarij HDZ je već realizirao devedesetih godina. Posljedice su također bile devastirajuće. Hrvatska je grcala u dugovima, poharala ju je unutarnja nelikvidnost, propao je banskarski sustav, ukradene su mirovine, osiromašeno stanovništvo, pretvorba i privatizacija uništile su gospodarstvo, na burzi su bile stotine tisuća ljudi, a na kraju je u pomoć pozvan MMF.
Tada je izgovor za sve bio Domovinski rat. Danas je izgovor za iste stvari - s još gorim posljedicama - svjetska financijska kriza i recesija. Tada je Hrvatsku "spasila" Tuđmanova smrt, nakon koje je HDZ izgubio izbore, ali danas nas neće spasiti Sanaderov odlazak jer HDZ još uvijek nije sišao s vlasti. Još gore, na čelo Vlade dolazi Jadranka Kosor, a HDZ pada u ruke radikalne stranačke bulumente.
Prvo je umro Tuđman, a sada odlazi Sanader
Krajem devedesetih Hrvatska je izgledala kao da su je poharali skakavci. Danas, deset godina kasnije, Hrvatska je doživjela novu najezdu skakavaca. Kao što je iza Franje Tuđmana ostala pustoš, pustoš će ostati i nakon Ive Sanadera. Čovjeka koji je Hrvatsku doživio isključivo kao vlastito igralište, poligon za ostvarenje privatnih ambicija, a kad je shvatio da mu više ne ide, lijepo je pokupio prnje i ruševine ostavio drugima. Mjesecima i godinama znalo se da Hrvatska ide u krivom pravcu: vanjski dug je rastao, proračun neosnovano bubrio, povlastice su se dijelile šakom i kapom, a državni novac odljevao u nepoznatom pravcu. I Sanader svejedno nije učinio ništa da to zaustavi.
Ovogodišnji proračun umro je s danom donošenja. Mjesecima Sanader nije želio donijeti ni jednu odluku koja bi havarirani brod primaknula bliže luci. I sada, kad je otišao bez obrazloženja, cinično poručuje kako je "svaku mjeru štednje, svaki pokušaj da se obuzda golema potrošnja, javnost dočekala na nož i s krajnjim nerazumijevanjem". Pa je onda on od svakog takvog pokušaja - a ne možemo se sjetiti ni jednog - Sanader lijepo odustao.
Od banane i stezanja remena, do izbjegavanja krize
I onda još bolje: "Možda će moje povlačenje iz politike pridonijeti da se građani Hrvatske napokon suoče s realnošću i s nužnošću radikalnih promjena i drastičnog zaokreta u svim sferama života". Kao što se on suočio, sa svojim satovima, BMW-om, Pelješkim mostom, nabujalim proračunom. Jedan dan govorio je da smo "u banani" i poručivao svima da "stegnu remen", drugi dan da će nas kriza zaobići i da Hrvatska nije u recesiji, ali on sam, kao najodgovorniji za vođenje državnih financija, nije učinio ništa da popravi stanje. Kad je ono postalo neizdrživo, jednostavno je digao ruke.
Podliježe li takvo ponašanje, s takvim posljedicama, nekakvoj odgovornosti? Ili se doista političari mogu povući s vlasti kad god im to odgovara, bez posljedica, bez odgovornosti, pa još i s dovoljno hrabrosti da najavljuju veliki povratak?
Takvi neće ići 150 godina u zatvor, kao Madoff, ali bi im trebalo zabraniti bavljenje politikom idućih 150 godina. Ali opet, kažu neki da Sanaderu nije nitko kriv što ga je narod postavio na vlast. I to u dva mandata. Narod je kriv. Dobio je što je htio. I to drugi puta u dvadeset godina. Kao da prvi puta nije bilo dovoljno, pa moramo opet doživjeti nelikvidnost, vanjski dug, nezaposlenost, MMF...
Madoff za prevaru ulagača u zatvor, Sanader za prevaru birača - na Pantovčak
Maddofu su ulagači lakovjerno davali vlastiti novac nadajući se da će bolje živjeti. Sanaderu su lakovjerno dali svoj glas vjerujući u obećanja da će u Hrvatskoj biti blagostanje. Madoff ih je prevario i završio u zatvoru. Sanader je prevario birače i završit će - na Pantovčaku. Ni ulagače ni birače nitko nije tjerao da im vjeruju.