SPLITSKI Općinski sud uskoro bi trebao donijeti presudu u parnici obitelji Đekić protiv države i bivšeg šefa splitskih specijalaca Vinka Budiše, koji je pravomoćno osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog egzekucije 19-godišnjeg Milenka Đekića pred diskotekom Palladium 26. listopada 1996. godine.
Zločin iz mržnje, povlastice za ubojicu
Slučaj je izazvao veliku pažnju jer je ubijeni Đekić bio srpske nacionalnosti. Mnogi su i danas skloni povjerovati da je to zapravo bio i razlog ubojstva. Zločin iz mržnje, a ne održavanje reda i mira, kako je zaključio sud.
Budiša je Đekića ubio iz službenog pištolja, koji je koju godinu kasnije pod nikada razjašnjenim okolnostima nestao sa splitskog Županijskog suda. Nažalost, nije to jedina povlastica koja je Budiši pružena. Događala su se čudne stvari, od samog početka. Obitelj stradalog Milenka uvjerena je da je Budiša uživao zaštitu unutar državnih institucija. Kronologija događanja to potvrđuje.
Renomirani Marijan potvrdio skandaloznu presudu suca Lozine
Budiša je pobjegao je s mjesta zločina, a kolege su mu pružile dovoljno vremena da uništi tragove. Predao se tek nakon intervencije tadašnjeg šefa splitske policije Ive Cipcija. U Splitu su hitno došli Jarnjak i Markač. Valjda da Budiši objasne da će sve biti u redu.
Suđenje je čekao na slobodi, a slobodan je ostao i nakon presude.
Slavko Lozina dao mu je 4 godine i 11 mjeseci zatvora, uz obrazloženje da je kao policajac čuvao red i mir. Lozina je odluku o sankciji prilagodio potrebama okrivljenog koji je tako za svega mjesec dana izbjegao obligatorni pritvor. S velikom neizvjesnošću čekala se odluka Vrhovnog suda.
Uslijedio je hladan tuš. Renomirani Ranko Marijan, aktualni šef Državnog sudbenog vijeća, sasvim je neočekivano potvrdio Lozininu presudu. U potpunosti se složio sa sankcijom. Budiša je čuvajući red prosvirao Đekiću metak kroz glavu. Četiri godine i 11 mjeseci pravomoćno. Marijan je zaključio da nema potrebe "pojačati" sankciju, što je i sam Lozina očekivao, svjestan da ubojstvo nenaoružanog 19-godišnjaka ipak traži koju godinu zatvora više. Pogotovo kada je u pitanju policajac, specijalac, vičan rukovanju sa oružjem, obučen za krizne situacije... Sve to se moglo podvesti pod otegotne okolnosti, no propustili su to učiniti i Lozina i Marijan.
Budiša u zatvoru proveo osam mjeseci manje
Potom drama oko odlaska na služenje kazne. Budiša je bio krajnje depresivan pa je završio na Psihijatriji, razdražljiv i plačljiv. Sud mu je neko vrijeme izlazio u susret, a kada je sudac Mlađan Prvan odlučio da je bilo dosta, Budiša je nestao. Uhvaćen je u bijegu preko granice, ali da sve i dalje bude u skladu sa dotadašnjim postupanjem državnih institucija, nisu ga uhvatili hrvatski policajci, već slovenski! Opet zaštita sistema.
Za koji mjesec ponovno iznenađenje. Ljeto je 2007. godine, a Budiša nakon pola godine služenja kazne u Splitu na slobodi provodi godišnji odmor. Pustio ga je gospićki sudac Branko Milanović, poznat po skandaloznoj presudi za "rukovanje" uz obrazloženje da se Budiša mora brinuti o svom djetetu. Nacija se skandalizirala, utvrdilo se da Milanović nije imao osnova Budiši prekinuti služenje kazne, ali se ništa konkretno više nije dalo učiniti. Čak ni pokrenuti stegovni protiv Milanovića.
Kaznu Budiša u potpunosti nikada nije odslužio. Početkom ove godine pušten je na uvjetni otpust, nakon što je odslužio četiri godine i tri mjeseca zatvora.
Podijeljena krivnja?
Budiša je sada u mirovini i Đekići će ostati tankih rukava, ukoliko sud iz presude izostavi državu. Osim svoje penzije, Budiša navodno nema drugih primanja i imovine. Odvjetnica Ankica Luetić pokušala je umanjiti štetu prigovorom podijeljene krivnje. Istina je da je Budiša ubio, ali drži da do incidenta ne bi došlo da Milenko i njegov stariji brat Željko nisu pravili nered u diskoteci, što je posljedično uzrokovalo "malo jaču" intervenciju državnog službenika Budiše.
Odvjetnik Đekićevih Jadran Franceschi u tužbi se pozvao na presudu suca Lozine. Dio u kojem objašnjava da je Budiša policajac i kad nije u službi, odnosno, da je u službi 24 sata. Ukoliko je tako, onda bi i država trebala odgovarati, odnosno, solidarno snositi naknadu za duševne boli Milenkove majke te brata i sestre.
Đekići se nadaju pravednoj presudi. Od Budiše i države traže 370 tisuća kuna i troškove Milenkovog pogreba.
Odvjetnik Franceschi nije se htio upuštati u prognoze niti komentirati slučaj, koji će se sasvim sigurno još neko vrijeme rješavati na višem sudu.
Presudu će sutkinja Julijana Ponoš objaviti dan prije 15. obljetnice tragičnog stradavanja Milenka Đekića.