U TRAVNJU su se stručnjaci iz NASA-e i drugih svemirskih agencija širom svijeta suočili sa zabrinjavajućim hipotetičkim scenarijem - upravo je otkriven tajanstveni asteroid, udaljen 35 milijuna milja, koji je krenuo prema Zemlji.
Svemirska stijena trebala bi nas pogoditi za šest mjeseci. Situacija je bila izmišljena, dio jednotjedne vježbe koja je simulirala nadolazeći asteroid, kako bi se američkim i međunarodnim stručnjacima pomoglo da uvježbaju odgovor na takvu situaciju, piše Business Insider.
Simulacija je dala neugodnu lekciju - bude li asteroid uočen tako kasno, nitko ne može učiniti ništa kako bi ga spriječio da udari u Zemlju. Stručnjaci su utvrdili da nijedna postojeća tehnologija ne može zaustaviti asteroid, s obzirom na šestomjesečni rok iz scenarija. Ne postoji svemirska letjelica sposobna uništiti asteroid ili ga odgurnuti s puta u tako kratko vrijeme.
"Scenarij upozorenja"
Paul Chodas, voditelj NASA-inog Centra za proučavanje objekata blizu Zemlje, pomogao je organizirati nedavnu simulaciju, kao i pet sličnih prethodnih. Rekao je da je ova vježba sudionike pripremila za neuspjeh: "Ovo nazivamo scenarijem s upozorenjem u posljednji trenutak. Osmišljen je vrlo izazovno."
U stvarnosti, ako bi se asteroid poput ovog izmišljenog uputio prema Zemlji, znanstvenicima bi trebale godine upozorenja, a ne mjeseci. Prema Chodasu, minimum je pet godina. Drugi, poput astronoma s MIT-ja Richarda Binzela, kažu da bi nam trebalo barem desetljeće.
"Kad se suočite sa stvarnom prijetnjom asteroida, vrijeme je najcjenjenija roba", rekao je Binzel za Business Insider.
No, znanstvenici nisu identificirali većinu opasnih svemirskih tijela koja prolaze u blizini Zemlje, što znači kako su male šanse da ćemo imati pet ili deset godina za reakciju. Američki Kongres je 2005. godine pokušao riješiti ovaj problem zahtijevajući da NASA pronađe i prati 90 posto svih objekata u blizini Zemlje koji su veći od 140 metara. Asteroidi takve veličine mogli bi izbrisati grad veličine New Yorka. No, do danas je NASA uočila samo oko 40 posto tih svemirskih tijela.
"To znači da se zasad oslanjamo na sreću kako bismo se zaštitili od udara većih asteroida. Ali sreća nije nikakav plan", rekao je Binzel.
U NASA-inoj simulaciji znanstvenici koji su sudjelovali nisu znali veličinu asteroida sve do tjedan dana prije nego što je trebao udariti u Zemlju.
"Treba vremena da upoznaš svog neprijatelja"
"Nismo znali je li objekt širok 35 ili 500 metara. Razlika je ogromna", rekla je Sarah Sonnett, istraživačica s Instituta za planetarnu znanost koja je sudjelovala u vježbi. Primjerice, 35-metarski asteroid mogao bi eksplodirati u atmosferi i poslati udarne valove oko sebe, dok bi 500-metarski asteroid mogao bi uništiti jedan grad te ostaviti posljedice na područje veličine Francuske.
Dakle, u zaustavljanju asteroida da udari u Zemlju presudno je razumijevanje onoga s čime se suočavamo. To uključuje veličinu, put kojim prolazi oko Sunca i sastav asteroida. Pomoću tih podataka znanstvenici mogu procijeniti strategije za razbijanje ili ometanje putanje asteroida.
"Treba vremena da upoznaš svog neprijatelja", kaže Binzel.
U idealnom slučaju, smatra Sonnett, znanstvenici bi mogli proučavati opasni asteroid dok nekoliko puta prolazi pored Zemlje u svojoj orbiti oko Sunca, prije nego što putanja dovede do sudara. Promatranje prolazećeg asteroida moglo bi potrajati godinama ili čak desetljećima.
NASA u svom arsenalu planetarne obrane ima tri glavna alata. Prvi je detoniranje eksplozivne naprave u blizini asteroida kako bi se razbio na nekoliko manje opasnih komada. Druga je usmjeravanje lasera koji bi mogao zagrijati i isparavati asteroid kako bi promijenio putanju. Treće je poslati svemirsku letjelicu da se zabije u asteroid i izbaci ga iz putanje. NASA će testirati tu posljednju strategiju. Zato će poslati sondu prema asteroidu Dimorphosu u jesen 2022. godine i namjerno ga pogoditi.
Za bilo koju strategiju potrebne su godine, ističe Chodas: "To je obično višegodišnji postupak, koji započinje prijedlogom i završava izgradnjom svemirske letjelice na nosaču. A treba imati na umu da još treba putovati do odredišta i skrenuti asteroid."
Nakon toga proći će godina ili dvije dok se putanja asteroida oko Sunca promijeni dovoljno da ga odnese dalje od Zemlje. Zato su rokovi bitni, što ranije znanstvenici mogu identificirati opasno svemirsko tijelo, to će misija skretanja biti jednostavnija. Naravno, sve su metode beskorisne ako nitko ne zna da asteroid dolazi.
"Bilo bi nesavjesno da nas iznenadi udar asteroida koji smo mogli vidjeti kako dolazi"
"Mislim da je najbolje ulagati u znanje. Najbolje ulaganje je saznati što nas čeka u svemiru", rekao je Binzel.
To znači kompletiranje kataloga svemirskih objekata koji bi mogli naštetiti Zemlji. NASA planira misiju pronalaska asteroida koji su pretamni da bi ih teleskopi na Zemlji mogli vidjeti. Misija NEO Surveyor lansirala bi infracrveni teleskop u Zemljinu orbitu 2026. godine.
Sonnet je članica ove misije: "Ako sada obavimo posao pronalaženja i praćenja ovih objekata, znajući njihove orbite, znajući kamo će krenuti, a zatim karakterizirajući njihove veličine, mogli bismo biti prilično spremni."
Bude li teleskop lansiran prema planu i bude li funkcionirao, mogao bi NASA-i pomoći da ispuni zadatak Kongresa o pronalaženju 90 posto najopasnijih tijela u blizini Zemlje. No, NEO Surveyor već pet godina zapinje i zbog manjkavog financiranja nije prošao ranu fazu razvoja.
Sonnett se nada da će se NEO Surveyor dobro snaći u budućim recenzijama. Krajem svibnja NASA će procijeniti je li misija spremna za prelazak u sljedeću fazu. Bude li tako, članovi misije mogli bi početi graditi prototipove i razvijati hardver i softver. U suprotnom lansiranje teleskopa moglo bi ponovno biti odgođeno.
"Budući da smo sada sposobni otkriti i saznati što je u bliskom svemiru, mislim da i znanstveno i moralno imamo pravo doći do tih podataka. Bilo bi nesavjesno da nas iznenadi udar asteroida koji smo mogli vidjeti kako dolazi", rekao je Binzel za Business Insider.