FOTO: Getty Images
No to isto ne može se reći za skupinu naših stručnjaka okupljenih u tvrtku Oraclum Intelligence Systems. Kako trenutno stoji situacija ona je već pogodila rezultate za 47 od ukupno 50 država, s time da se još čekaju rezultati za Michigan i New Hampshire. Pogriješili su samo u jednoj.
No što je najvažnije naša je ekipa točno uspjela pogoditi ključne države za koje se zna da su vrlo neizvjesne, a istovremeno su jako važne jer nose puno elektorskih glasova. Primjer je Florida koja je tradicionalno nesigurna, a nosi ih čak 29.
„Mi smo se prvenstveno fokusirali baš na te, neizvjesne države“, kaže fizičar dr. sc. Dejan Vinković koji, uz računalnog stručnjaka Mile Šikića i političkog ekonomista Vuka Vukovića, čini jezgru Oracluma.
"Zanimljivo da je da je u našem modelu Clinton zapravo imala veće šanse od Trumpa za ukupnu pobjedu jer joj je trebala pobjeda u jednoj ili dvije od velikih neizvjesnih država, dok su Trumpu trebale gotovo sve. Zato, kada smo pustili 100.000 različitih scenarija odvijanja izbora u čitavom SAD-u, Clinton je imala malo veću šansu da se izbori okrenu u njezinu korist. Međutim, pokazalo se da nije uspjela preuzeti niti jednu, jedinu takvu državu. Naš model ih je ispravno dodijelio Trumpu“, objasnio je za Index Vinković.
Tajna prediktivne moći hrvatskog modela
U čemu je tajna preciznosti metode s kojom radi naša ekipa sa sjedištem u Cambridgeu u Velikoj Britaniji.
Njihova inovativna anketa BASON (Bayesian Adjusted Social Network Survey) eksperimentalna je metoda predviđanja ishoda izbora u kojoj se koristi nereprezentativan uzorak birača, što znači da on nije ni osobito velik niti su u njemu nužno u objektivnim statističkim brojkama zastupljenje sve skupine glasača - određene skupine mogu biti prezastupljene ili podzastupljene. Razlog tome je to što ključ ankete ne leži u otkrivanju za koga će ljudi glasati, nego za koga misle da će pobijediti na temelju vlastitog informiranog općeg dojma.
„Moglo bi se reći da je naša anketa je agregator svega što birači znaju o izborima – iz medija, od svojih prijatelja i poznanika, iz poznavanja povijesti glasanja u njihovima sredinama, itd. Mi im stoga postavljamo dva ključna pitanja: koliko posto glasova mislite da će pojedini kandidati dobiti te što mislite kako će drugi odgovoriti na to pitanje. Naša metoda potom matematički odgonetne koji je najvjerojatniji postotak glasova za određenog kandidata. Pritom koristimo i matematičke procjene koliko je koji anketirani sudionik bio subjektivan u procjeni, odnosno ima li njegov odgovor realnu težinu“, objasnio je Vinković.
Naš fizičar ističe da njihova metoda neće zamijeniti klasično anketiranje već ga može oplemeniti novom prediktivnom snagom. Naime, uobičajene ankete u svojoj biti zapravo i nisu predikcije, već su 'snimke' stanja sklonosti birača u određenom trenutku. To stanje ne mora nužno odražavati i predviđanje pobjednika, osobito ako se u kampanji puno toga dogodi u zadnjim danima prije izbora.
Tim iz Oracluma ističe da su brojna istraživanja također pokazala da glasači neće nužno glasati samo na temelju svojih ideoloških ili ustaljenih sklonosti, nego da će ponekad kalkulirati kako će drugi glasati kako bi spriječili da pobijedi opcija koju smatraju najgorom. Drugim riječima, nastoje odabrati najmanje zlo.
„Mi svojom anketom pokazujemo koliko je važno u obzir uzeti i takve osjećaje glasača. U američkim izborima veliki problem predstavlja njihov izborni model u kojem pobjednik po državama preuzima sve elektorske glasove te države. Stoga ukupno predviđanje mora predvidjeti rezultate za svih 50 država pojedinačno, kao da se radi o zbroju 50 zasebnih izbora. Mada su rezultati za većinu država relativno lako predvidljivi jer su tradicionalno demokratske ili konzervativne, o ishodima često odlučuje desetak velikih po broju elektorskih glasova, u kojima su kandidati jako neizvjesni. Naš uspjeh je iznenađenje zato što smo točno predvidjeli pobjednika u svim takvim državama izuzev jedne, što gotovo nitko nije očekivao“, zaključuje Vinković.