Prije samo nekoliko godina službeni Peking je imao nisku poziciju kada je riječ o prioritetima NATO sigurnosnih agendi. S druge strane, Kina je NATO savez doživljavala kao organizaciju čije su aktivnosti dominantno bile usmjerene na regiju Sjevernog Atlantika. Iako su odnosi dviju strana bili suzdržani i poprilično hladni, ipak su uključivali redovite konzultacije, pa čak i ograničenu suradnju u pogledu zajedničkih prijetnji kao što su međunarodni terorizam i piratstvo. Međutim, usporedno s pojačavanjem natjecanja između Sjedinjenih Država i Kine, službeni Peking se polako pojavio na dnevnom redu NATO-a.
Definiranje Kine kao "sustavnog izazova"
Dokumentom Strateški koncept NATO 2022, koji su usvojili najviši dužnosnici država i vlada članica NATO saveza na summitu održanom u Madridu 29. lipnja 2022. godine, Kina je definirana kao "sustavni izazov euroatlantskoj sigurnosti". S tim u vezi države članice su se obvezale da će raditi na "trajnoj sposobnost NATO-a koja bi jamčila obranu i sigurnost saveznika od prisilnih taktika i nastojanja Kine da podijeli Savez".
U dokumentu je, također, navedeno da kineske zlonamjerne hibridne i kibernetičke operacije te retorika konfrontiranja i dezinformacija ciljaju na NATO saveznike. "Kina nastoji kontrolirati ključne tehnološke i industrijske sektore, kritičnu infrastrukturu te strateške materijale i opskrbne lance." Saveznici u NATO-u vjeruju da Kinezi koriste svoju ekonomsku moć za stvaranje strateških ovisnosti, jačanje svog utjecaja te potkopavanju međunarodnog poretka temeljenog na pravilima, uključujući svemirsko, kibernetičko i pomorsko područje.
Ono što je u dokumentu bilo posebno istaknuto je "produbljivanje strateškog partnerstva između Kine i Ruske Federacije te njihovi pokušaji potkopavanja važećeg međunarodnog poretka, što je u suprotnosti s temeljnim euroatlantskim vrijednostima i interesima".
Akcije NATO-a sukladno definiranoj agendi
NATO je sukladno definiranoj madridskoj agendi napravio oštar zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji i ulozi Kine u njoj. Prije svega, odlučeno je da njegovim sastancima na vrhu redovito prisustvuju najviši dužnosnici "azijsko-pacifičke četvorke" ili AP4 saveznici koje čine Australija, Japan, Južna Koreja i Novi Zeland. Premda NATO stalno naglašava da ne planira proširiti mandat prema azijsko-pacifičkoj regiji, suradnja između Saveza i AP4 je sve snažnija i razvija se u brojnim domenama. I ne samo to. Pozdravljaju je i druge pacifičke države koje se osjećaju ugroženima kineskim agresivnim djelovanjem.
Iako bi pravno i politički bilo više nego sporno pozvati azijske zemlje u NATO ili proširiti njegova sigurnosna jamstva u regiji, neki promatrači vjeruju da bi Savez u perspektivi ipak morao razmišljati o ažuriranju svog mandata kao odgovor na globalne izazove natjecanja u dvadeset prvom stoljeću.
Uporaba starih i formiranje novog bloka
U suprotstavljanju rastućem kineskom utjecaju u azijsko-pacifičkoj regiji NATO se oslonio na uporabu potencijala ranije formiranih savezničkih blokova koji uključuju AUKUS i Quad. Prvi je trilateralni sigurnosni savez između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država sklopljen 15. rujna 2021. godine, a drugi je strateški sigurnosni dijalog između Australije, Indije, Japana i Sjedinjenih Država koji se održava od 2007. godine. Usporedno s dijalogom zemalja članica provodile su se i zajedničke vojne vježbe neviđenih razmjera pod nazivom Vježba Malabar. Ovaj diplomatski i vojni aranžman promatrači su determinirali kao odgovor na povećanu kinesku ekonomsku i vojnu moć.
Novoosnovani blok Squad ima za cilj integrirati Filipine u prethodno spomenute strukture. Naime, ovaj blok mogao bi omogućiti Filipinima da iskoristi vojne potencijale Australije, Japana i Sjedinjenih Država za suprotstavljanje Kini. Očekuje se da će novi savez poduzeti više pomorskih vježbi i pružiti veću sigurnosnu pomoć Filipinima u njihovim teritorijalnim zahtjevima u odnosu na Južno kinesko more. Squad bi zapravo bio nadopuna Quada i doveo do "svestranije distribucije vojnih efektiva", gdje su odgovornosti podijeljene.
Pozicioniranje Kine
U kineskom hijerarhijskom svjetonazoru službeni Washington je zapravo taj centar moći koji kontrolira planove partnera i snažno utječe na njihove vanjskopolitičke odluke. Kinezi smatraju da Sjedinjene Države "guraju" saveznike kako bi se povinovali i pridružili njihovim ekonomskim ili tehnološkim agendama, a u sigurnosnom smislu mogu u konačnici završiti i kao proxy u ratovima protiv američkih neprijatelja. Sukladno tome, Kina ne vidi NATO kao autonomni entitet, već samo kao alat Sjedinjenih Država za održavanje hegemonijskog položaja u međunarodnim odnosima.
Također, Peking smatra da Sjedinjene Države koriste zamah dobiven mobiliziranjem Zapada u obračunu s Putinom kako bi i Kinu predstavile kao strateškog oponenta te preusmjerile pozornost NATO-a prema Aziji i Pacifiku. Prema analizama kineskih promatrača, Washington želi kontrolu oba kraja euroazijskog kontinenta, a NATO služi kao izvrstan alat za ujedinjenje europskih i pacifičkih saveznika u zajednički strateški blok.
Koji izazovi stoje pred Pekingom?
U ovom trenutku Kinezi ne smatraju da NATO za njih predstavlja izravnu vojnu prijetnju niti smatraju da se Savez brzo približava njihovom susjedstvu. Ali Kina procjenjuje da Sjedinjene Države raspolažu značajnim potencijalom stvaranja političkog i ekonomskog pritiska protiv nje. Kao dokaz se uzima ne samo antikineska politika u samom SAD-u već i brzo usvajanje podudarnih politika od strane američkih saveznika. Naravno, riječ je o ograničenjima izvoza osjetljivih tehnologija u Kinu, zabrani Huaweija i razmatranju zabrane TikToka.
Nadalje, kineski stratezi procjenjuju da bi u nepredviđenoj situaciji na Tajvanu, Sjedinjene Države vjerojatno vrlo lako okupile koaliciju od svojih NATO saveznika u nametanju ekonomskih sankcija, osiguranju oružja ili čak sudjelovanju u vojnim operacijama, unatoč zakonskim ograničenjima Saveza. Osim malih pomorskih vježbi NATO-a i Japana, Kina je zabrinuta i zbog brzog razvoja suradnje NATO - AP4 u razmjeni obavještajnih podataka te kibernetičkoj i svemirskoj obrani.
Nova militarizacija Japana
Na širem planu, kineski dužnosnici, ali i vanjsko-sigurnosni promatrači potenciraju opasnost od NATO-ovih odnosno američkih agendi dublje vojno-tehnološke suradnje europskih i pacifičkih saveznika. U tom kontekstu smatraju da se NATO-ukrajinska suradnja može iskoristiti kao odličan izgovor za ponovnu militarizaciju Japana. NATO ne samo da se nije usprotivio, nego je apsolutno podržao recentno jačanje japanske vojske i njenu rastuću ulogu u pacifičkim sigurnosnim strukturama. Japan koji ponovo obnavlja vojnu moć uz bezrezervnu asistenciju NATO-a je nešto što Kina nikako ne želi vidjeti niti prihvatiti.
Procjena trenutnog stanja i razvoj situacije u perspektivi
Kineski analitičari smatraju da Bijela kuća u perspektivi ima kapacitet, kao što je gurnula NATO u rusku interesnu sferu i izazvala rat u Ukrajini, poduzeti iste korake u Aziji sa sličnim katastrofalnim posljedicama. Međutim, oni također ističu da još uvijek postoje mnoge prepreke za ostvarenje tog plana. Prije svega, resursi NATO-a su ograničeni jer tekući rat u Ukrajini neizbježno zauzima prvi prioritet.
Nadalje, globalna zabrinutost NATO-a u područjima kao što su terorizam, klimatske promjene i sloboda plovidbe neće iznenada nestati. Prema njihovom mišljenju, iako NATO više nije "klinički mrtav", azijsko-pacifička regija će barem za sada ostati po strani njegove potpune pozornosti. S druge strane, čak i ako je ujedinjen na površini, NATO ima mnogo unutarnjih podjela kada je u pitanju politika prema Istoku. Posebno se u tom kontekstu izdvaja Francuska, koja nastavlja pozivati na europsku stratešku autonomiju i djelovati kao prepreka azijsko-pacifičkom širenju NATO-a.
Pokušaj revanšizma
Kina je u pokušaju zaštite svojih ciljeva i interesa odabrala nekoliko pravaca djelovanja. Prije svega, na definiranje vlastite politike kao "sustavnog izazova euroatlantskoj sigurnosti" odgovorila je opisivanjem samog NATO-a kao "sistemskog izazova za globalnu sigurnost", a Sjedinjenih Država kao bezobzirnog hegemona, nezainteresiranog za prosperitet saveznika sve dok je zajamčena njegova globalna dominacija.
S druge strane, svaku priliku iskoristila je da istakne svoju neovisnu i miroljubivu vanjsku politiku te činjenicu da nikada nije izvršila invaziju na drugu zemlju niti se miješala u unutarnje poslove drugih zemalja. Također, u međunarodnim relacijama nije se služila jednostranim sankcijama ni ekonomskom prisilom jasno aludirajući na politiku SAD-a. U konačnici, prema kineskim dužnosnicima ministarstva vanjskih poslova, Kina je oduvijek podržavala "međunarodni sustav u čijem središtu su Ujedinjeni narodi, međunarodni poredak utemeljen na međunarodnom pravu i osnovne norme međunarodnih odnosa temeljene na ciljevima i načelima Povelje UN-a".
Uočavanje pukotina u europskoj politici
Pravilno uočavajući procese i lidere koji antagoniziraju europsku političku scenu, kineski predsjednik je tijekom nedavne europske turneje posjetio Beograd, Pariz i Budimpeštu. Francuski predsjednik Macron, kako sam već spomenuo, unatoč događajima oko Ukrajine koji su pokazali da EU u ovom trenutku još nije spremna zaštititi svoje vitalne interese bez pomoći Amerikanaca, i dalje pokušava izgraditi poziciju EU strateške autonomije. Zato ne iznenađuje da je Xi Jinping odabrao upravo Francusku kao glavnu destinaciju za svoj europski posjet ističući uzorno stanje kinesko-francuskih odnosa.
U Mađarskoj, još jednoj slaboj karici u jedinstvu NATO-a i EU, Xi je pohvalio mađarsku "neovisnu" vanjsku politiku, dok je u zamjenu za to dobio čvrstu potporu za kineski mirovni plan za rješenje rusko-ukrajinskog sukoba. Imajući u vidu da su prethodna dvojica lideri zemalja članica EU i NATO-a, što im daje određenu specifičnu težinu (Francuska je uz to i nuklearna sila), teško je objašnjivo što u ovom krugu ljudi čije poruke mogu imati značajniji geopolitički smisao radi predsjednik Srbije, koji ponovo pokazuje neshvatljiv stupanj diletantizma i nerazumijevanje mjesta koje u međunarodnim odnosima zauzima zemlja koju predstavlja.
Osim retoričkih nastupa, dakle, Kina očito želi iskoristiti pukotine unutar NATO-a, ali plan joj vjerojatno neće uspjeti sve dok nastavlja prešutno podržavati Putinov nezakoniti rat. Zapravo, Xijeva politika ima za posljedicu ogromnu cijenu koju Kina plaća za svoje stajalište budući da njeni sve gori odnosi s Europom i posljedično nova agenda veće prisutnosti NATO-a u azijsko-pacifičkoj regiji sve više utječu na sigurnosno okruženje same Kine.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala