Nedavno mi je u nastupu svetoga gnjeva jedan katolički poluintelektualac na svom Fejsu prišio epitet "woke". Danas je takvo etiketiranje posebno popularno u krugovima desnice i radikalnih kršćana, to je sad postala pogrda kakva je nekoć bila "heretik" ili sve donedavno "jugokomunist". I takvi ni ne zapažaju da woke postaje sve sličniji kršćanstvu.
Skromni počeci
Oba su pokreta započela u krugovima marginaliziranih, tlačenih ljudi: kršćanstvo kod siromašnih Židova, woke kod socijalno obespravljenih crnaca. Prvi su vizijom Božjeg kraljevstva istaknuli zahtjev za pravedno društvo, drugi su težili zajednici neopterećenoj rasizmom. I u tom izvornom smislu riječi woke nemam problema da me se tako nazove, nezamislivo mi je da se bilo koga tlači zbog boje kože. Ili zbog seksualne orijentacije.
Što se kasnije događalo s kršćanstvom – i kako je ono postalo i oružje političke moći – odavno je zapisano u knjigama. I woke je prešao u ruke bijele, srednje i visoke klase, postao ideologija Hollywooda, Netflixa i moćnih kompanija te program moćnih političkih krugova. Danas su kršćanstvo i woke kao neki ideološki neprijatelji u rukama desnih ili lijevih, ali kao i svi neprijatelji, s vremenom postaju sve sličniji.
Mit o vječnom dobru
Nevične apstraktnom razmišljanju može iznenaditi ideja da woke i kršćanstvo imaju praktički istovjetan korijen: ideju, odnosno, mit o vječnom, apsolutnom dobru, koje postupno otkrivamo kako razvijamo svoj um. Ono što danas smatramo dobrom/zlom, zapravo je uvijek bilo dobro/zlo, samo nam je trebalo vremena da to shvatimo. Kod kršćana je to apsolutno dobro zapravo Bog, a u woke pokretu radi se o nečem nedefiniranom, gotovo jednakom Platonovoj ideji Dobra.
Bitno je shvatiti da je samo Bog ili Dobro stvarno dobro, svi mi ostali smo grešnici. Ako sada ne vidimo svoje pogreške, jasno će ih se vidjeti u budućnosti, možda već za koju godinu.
Jezična policija
Otud i strogo paženje na jezik. Kršćanstvo je bilo prva ideologija koja je jako obraćala pozornost na odabir riječi: od jamranja u Jakovljevoj poslanici 3 o pogubnosti jezika do kasnijih žustrih rasprava o tome je li ispravno homoousios ili homoiousios (neki će ovo morati pročitati par puta dok ne nađu razliku).
Woke je u toj jezičnoj policiji odavno nadmašio kršćanstvo. Istina, neke je riječi trebalo promijeniti zbog njihove uvredljivosti, pa namjesto o retardiranima, debilima i idiotima (kako su nas i u školi nekoć učili), danas govorimo o ljudima s intelektualnim teškoćama. Ali smo dobili cijeli spisak riječi koje su sada nepoželjne: u engleskom jeziku na tom se popisu našao čak i piknik (!), kao i svi rodno specifični nazivi (mama, tata, brat, sestra). U svemu se nalazi ili neka mračna prošlost ili isključivost.
Problem je što se taj popis neprestano širi, a imamo sve manje alternativa. Primjerice, riječ "slave" u engleskom dolazi od latinskog "sclavus", a sve zbog Slavena koji su u to vrijeme bili toliko često porobljavani da su postali sinonim za roba. Predložite čime da zamijenimo englesku riječ slave a da više nema tog nesretnog korijena u njoj?
Izokretanje uvriježenih vrijednosti
U antici se blaženima smatralo one koji imaju dovoljno materijalnih dobara da se ne moraju brinuti, a uz to su tjelesno i umno zdravi i jaki. A onda je došlo kršćanstvo sa svojim isticanjem blaženstva siromašnih i neukih. Namjesto promicanja umjetničkog dara, filozofske dubine ili ratničke vještine, sad su se krenuli isticati oni koji poste, dugo se mole i spavaju na podu, bez obzira što tim aktivnostima nisu ništa pomogli društvenom napretku.
Kod wokea je to izokretanje vrijednosti najočitije u području kulture: primjerice, važnije je da na popisu najboljih gitarista bude nekako jednak broj muškaraca i žena, bijelaca i crnaca, nego da to bude objektivna lista najvećih majstora gitare. Ruše se i ideali ljepote, pa je danas moguće osobu s viškom kilograma (ne smijete reći "debela") smatrati ljepšom od vitke osobe. Zadnji sam koji bi se rugao bilo kome zbog izgleda, ali nemam problema s jednostavnom činjenicom da su djevojke ljepše od žena u šezdesetim godinama.
Povijest drugim očima
Naravno, kad spojite sve ove dosad spomenute elemente, jasno vam je da se radikalno mijenja i pogled na prošlost. Brojni slavni umovi ili junaci antike pojavom kršćanstva dobili su etiketu zločinca ili heretika. Nekoć se doslovce zabranjivalo proučavanje Aristotela jer je on bio poganin – i tek kad su ga neki teolozi kristijanizirali, mogla su se objavljivati i čitati njegova djela (ali kroz kršćanske naočale).
I woke je krenuo tim putem prevrednovanja svega u prošlosti: tamo gdje smo nekoć vidjeli osnivače SAD-a, danas vidimo okrutne robovlasnike; tamo gdje smo vidjeli britke znanstvenike, danas vidimo maligne homofobe. Nikad ne znate koja će nova spoznaja baciti ljagu na nekoć svijetle primjere prošlosti. Nedavno je Sveučilište SOAS u Londonu iz svog programa izbacilo proučavanje Platona i Aristotela – sad je problem što su oni simbol bjelačke kolonizacije u filozofiji. Na stranu što ovi slavni Grci nisu bili baš onako bijeli kakvima ih je prikazao Rafael. Možda sam glup, ali stvarno ne znam kako bilo tko može ozbiljno proučavati filozofiju a da se opet ne vrati na teme iz antičke Grčke.
Kritika svega i svakoga
Kako sam i prije rekao, ovu našu civilizaciju, sa svim njezinim vrlinama i manama, stvorilo je kritičko preispitivanje svih fenomena i diskursa. Mi bismo se definitivno trebali prestati natjecati u tome tko ima više lajkova ili jače centre političke moći, nego samo u tome tko ima jače argumente.
U protivnom ćemo potonuti u novi srednji vijek, u kojemu bi poziciju ličkog medvjeda imali i kršćanstvo i woke.
***
Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje.
"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."