STANISLAV Nužda iz Gline nema nogu. Požderao ju je dijabetes.
Objavili smo nedavno priču o njemu, u sklopu Nevidljive Hrvatske.
>> Glina: Nitko ne bi trebao ovako živjeti
Mučan život
Stanislav živi u garsonijeri na prvom katu socijalne zgrade jer mu država ne želi dati stan u prizemlju, bez obzira na to što su svi stanovi u prizemlju cijele zgrade potpuno prazni.
Stanislav svaki dan, nekad i po nekoliko puta dnevno, preklopi kolica i onda odvuče i sebe i njih uzbrdo, uz betonske stepenice, na prvi kat. Tako se i spušta dolje.
Mučan prizor.
"Prilagođavam se, dakle jesam"
Svejedno, on stalno izlazi. Kaže nam kako bi poludio da ostane u onom sobičku. Atrofiralo bi mu tijelo i mozak.
"Kad bih se predao, kad bih dozvolio sebi da ležim u krevetu, više ne bih bio čovjek", cijedi kroz zube prgavi, ponositi 41-godišnjak.
Ima neka rasklimana kolica. Nisu mu po mjeri, imaju slabo sjedište i tanke gume. Sjedio je u njima, namršten, razočaran i nadrkan.
"I adapt, therefore I am", parafrazirao nam je Descartesa, pokušavajući se namjestiti u rabljenim kolicima.
Pomoć s drugog kraja Nevidljive Hrvatske
Nevidljivu Hrvatsku smo pokrenuli mjesec dana prije priče o Stanislavu i Glini. Htjeli smo prikazati život u gradovima za koje se inače čuje jednom ili dvaput godišnje, i to prilikom prigodnih obljetnica događanja iz rata.
Prva epizoda je bila o Kninu, a u njoj smo donijeli priču o Stanku Gojeviću, direktoru tvrtki Karl Dietz Kijevo i Jako Sport.
Stanko se vratio u Kijevo nakon rata, u ostatke zapaljene i razrušene obiteljske kuće, i pokrenuo dvije spomenute firme. Jedna proizvodi svu medicinsku opremu osim lijekova, a druga dorađuje sportsku odjeću, obuću i opremu.
Prije osam godina se preselio u Knin, kupio veliku razvaljenu halu i od nje stvorio ovo što ima danas.
Nakon objave epizode o Glini, Gojević je odlučio pomoći Stanislavu.
Stigao je paket iz Knina
Direktor tvrtke koja proizvodi medicinska pomagala zatražio je Stanislavove mjere. Nakon nekoliko dana u redakciju nam je stigao veliki paket.
U njemu su bila potpuno nova kolica, izrađena po mjeri čovjeka koji parafrazira Descartesa u socijalnoj garsonijeri na prvom katu oronule zgrade u Glini.
Gojević se nije htio snimati. Iz tvrtke su nam poručili da pozdravimo Stanislava te da se javimo ako nam bude trebalo išta drugo.
Jedan čovjek iz Nevidljive Hrvatske pomogao je drugome.
Pogledajte kako smo ga iznenadili novim kolicima:
Put prema Glini
Jedva smo ugurali golemi paket u prtljažnik. Uz psovke, smijeh i spuštena sjedala, nekako je ipak stao. Sjeli smo u auto i dodali gas prema Glini. Nakon sat vremena vožnje, stajali smo pred Stanislavovom zgradom.
Praktički smo otrčali uz one nesretne stepenice. Zalupali smo Stanislavu na rasklimana vrata.
"Naprijed", potmulo se čulo iz sobička.
Čovjek bez noge upravo je skidao kotače s prevrnutih kolica. Nešto je petljao oko njih, napravio je nered.
Banuli smo unutra kao Huni, zajedno s golemom kutijom. Činilo nam se kao da je zauzela pola stana.
"O da, o da, o da"
Nakon brzinskog pozdrava, potjerali smo Stanislava u potragu za nožem. Nakon nekoliko sekundi, čerupali smo kutiju. Selotejp, karton, celofan i zakovice su letjeli na sve strane.
Izvukli smo kolica.
Na licu prgavog i ponositog Stanislava miješale su se grimase suzdržanog, naučenog hladnog garda i djetinje ganutosti.
Vrtio se u novim kolicima po garsonijeri, dok je celofan na gumama škripao po razderanom linoleumu.
"O da, o da, o da", ponavljao je sretni čovjek.
Pitamo ga što će sad sa starim kolicima.
"Poklonit ću ih nekome", odmah odgovara.
Mali princ u socijalnoj garsonijeri
Sjeli smo na krevet i porazgovarali s njim.
Sretni muškarac se odgurivao gore-dolje po stanu, uzbuđeno pričajući.
U oči nam je upao primjerak ''Malog princa'' na stolu. Stanislav kaže da ga je pročitao više od dvadeset puta.
Usamljenost među ljudima
Ima onaj jedan ulomak iz ''Malog princa'', kad se u pustinji susreo sa zmijom. Sjedio je na kamenu i razgovarao s njom.
"- Gdje su ljudi, najzad opet progovori mali princ. Čovjek se osjeća malo usamljen u pustinji...
- Čovjek je usamljen i među ljudima, reče zmija."
Stanislav više nije toliko usamljen među ljudima.