Foto: Hina, Index
Preciznije, “svojevrsnom hibridnom medijskom ratu”. Đuzel nije naravno prekinuo blagoglagoljenje premijera koji gubi glas, ali ne prestaje pričati te ga zapitao: “Samo malo, o kakvom ratu govorite, s kime smo točno u ratu i koji su dokazi za to, kako planirate obraniti Hrvatsku i uostalom, ako smo u ratu, ne bi li onda predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kao vrhovna zapovjednica vojske morala preuzeti vodstvo?”. To bi bila neka od prvih logičnih pitanja na konstataciju premijera jedne demokratske europske zemlje da se ona nalazi u ratu, pa i samo “hibridnom medijskom”, s “brojnim akterima”, kako je još dodao Plenković, ali odavno nema smisla od većine novinara javne televizije očekivati da postavljaju logična potpitanja u svojim razgovorima s premijerom. Znaju oni da se premijer lako obrecne na novinare koji postavljaju logična pitanja, pa zašto bi se petljali u vlastiti posao…
U svakom slučaju, nervozni Plenković jučer je izbacio još nekoliko verbalnih bombi, inače nekarakterističnim za njegov retorički stil govornog automata koji nasumično proizvodi briselski intonirana priopćenja za javnost. Razlog nervozi je očit - najnovije otkriće u vezi toga da je Plenkovićeva vlada upravljanje Agrokorom de facto predala u ruke američkom strvinarskom fondu Knighthead preko njihove produžene ruke Ante Ramljaka, čija bi smjena hrvatske porezne obveznike koštala najmanje 1,1 milijardu eura.
Ministrima zaprijetio da paze što pričaju o Agrokoru
Prva Plenkovićeva verbalna bomba dogodila se na otvorenom dijelu sjednice vlade, kada je premijer upozorio svoje ministre da paze što pričaju u vezi otkrića skandaloznog ugovora između Knightheada i formalno vladina povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka. “Što se tiče vlade, dali smo priopćenje sinoć pa molim kada vas mediji o tome pitaju da se informirate i držite okvira koji je tu postavljen”, rekao je Plenković, prvi put podižući pogled s papira pripremljenih za uvodno izlaganje i znakovito gledajući u svoje ministre. Dvadesetak sekundi kasnije, nakon još jedne runde floskula, Plenković je ponovio: “To je ono što je važno i što je bitno, tako da molim vas da znate okvire i stavove politike vlade.”
S jedne strane tragikomično je to što je vlada toliko disfunkcionalno vođena da se Plenković nije u stanju sa svojim ministrima, prije sjednice i daleko od medija, dogovoriti o zajedničkoj komunikacijskoj strategiji, a s druge je zastrašujuće to da odraslim ljudima netko tako javno dijeli uputstva što smiju reći, a u vezi čega moraju biti kuš, naročito kada su ti ljudi ministri jedne navodno demokratske vlade. Naravno, svi su ministri ostali kuš na takvo javno poniženje i implicitne prijetnje, što nažalost nije iznenađujuće.
Plenković potonuo u Karamarkovu nacionalističku retoriku
No ono što je sinoć u Dnevniku HTV-a ispričao facilitatoru davanja izjave Đuzelu još više zabrinjava. Premijer Plenković je u najboljoj antidemokratskoj i nacionalističkoj tradiciji svojeg prethodnika Tomislava Karamarka optužio svoje kritičare da su “oni koji Hrvatskoj ne žele dobro”. Još malo pa će Plenković izjaviti kako svatko može doma misliti što hoće o njegovoj politici u vezi Agrokora, ali javno se smije govoriti samo ono što on smatra da je prihvatljivo, inače ste “oni koji Hrvatskoj ne žele dobro”.
Nekoć u većini medija slavljen zbog svojeg uglađenog komunikacijskog stila, Plenković se nakon najnovijih otkrića oko Agrokora spustio u za HDZ uobičajeno retoričku kaljužu, etiketirajući demokratske kritičare iz oporbe i medija da “Hrvatskoj ne žele dobro”.
Spominjanje rata u funkciji širenja straha
Kada nakon toga dodate da se Hrvatska nalazi u “svojevrsnom hibridnom medijskom ratu”, a za to ne ponudite nikakve dokaze, onda to znači da je Plenković s terena racionalnog demokratskog diskursa skliznuo na teren teorija zavjere u stilu Davora Domazeta Loše. Ta Plenkovićeva izjava otvara brojna pitanja: kad je taj rat počeo, s kime se taj rat vodi, tko je u tom ratu protiv Hrvatske, a tko na strani Hrvatske, tko su konkretno ti “brojni akteri”, ima li to neke veze s nedavnim pismom Ministarstva vanjskih poslova Bruxellesu u vezi ruskih akcija u Hrvatskoj, koji su to mediji dio tog rata itd.?
Plenković je usputno objavio da se naša Republika nalazi u ratnom stanju, a nije ponudio nijedan konkretan dokaz za to niti je detaljnije objasnio svoju izjavu. Uostalom, ako se doista nalazimo u “svojevrsnom hibridnom medijskom ratu”, nije li dužnost vlade proglasiti ratno stanje? Tko vodi hrvatsku obranu u tom ratu, kojim se sredstvima služimo? Gubimo li ili pobjeđujemo? Koliko taj rat košta, kako će utjecati na proračun? Ima li s tim veze to što se ljudi pozivaju u vojnu pričuvu? Treba li Stevo Culej pripremiti pelene za odrasle da opet ne hoda s krvavim gaćama po Velebitu?
Nevjerojatno je da si Plenković dopušta bacanje takve verbalne bombe u javnosti, a da onda ne ponudi uvjerljiva objašnjenja i dokaze za svoje tvrdnje. Ako sve to izostane, onda nema druge nego tumačiti kako se premijer bavi širenjem straha u hrvatskom društvu, izmišljajući prijetnje zbog kojih se njegove političke odluke i potezi u vezi Agrokora ne smiju propitivati.
Verbalni ispad u rangu najgorih Kolindinih provala
“Rat” je preteška riječ da se s njom olako razbacuje u jednom demokratskom društvu, odgovorni europski političari to znaju. Premijer Plenković sada ima obavezu sve nas informirati o detaljima “svojevrsnog hibridnog medijskog rata” u kojem se Hrvatska nalazi jer ako to propusti učiniti, može zaboraviti i na posljednju trunku svoje omiljene samohvale o vjerodostojnosti. Ne može jedan premijer usputno proglasiti rat i nikom ništa.
Ako obznana “hibridnog medijskog rata” ostane bez uvjerljivih dokaza i objašnjenja, onda je jasno da je inače elokventni Plenković zbog vidljive nervoze oko sumnjivih odluka u vezi Agrokora otišao u nekoherentno blebetanje u stilu predsjednice Kolinda Grabar Kitarović. Dapače, još je gori od Kolinde jer njoj u veličanstvenoj seriji gafova iz proteklih godina još nije uspjelo objaviti da se Hrvatska nalazi u ratu.