VIJEST da postoji mogućnost da korejski proizvođač automobila otvori tvornicu u Hrvatskoj koja se jučer i danas provlači medijskim prostorom, zvuči predobro da bi bila istinita pa vjerojatno i nije istinita. Jednako kao i već pomalo zaboravljene farme servera u Lici koje je prije četiri godine tadašnji premijer Milanović nudio američkim tehnološkim divovima.
Od farmi servera u Lici, za koje je svakome bilo jasno da su budalaština, na kraju, naravno, nije bilo ništa, kao što neće biti ništa ni od velikih investicija korejske autoindustrije.
Nitko nije lud da ulaže u zemlju u kojoj se porezi i propisi mijenjaju svake godine, a pravosuđe ne funkcionira
Hrvatsku već godinama zaobilaze i strani i domaći investitori jer nitko nije lud da stotine milijuna ili milijarde eura ulupa u zemlju s nestabilnim poreznim sustavom, neučinkovitim pravosuđem i, konačno, bez adekvatne radne snage.
Tko bi uložio toliki novac u zemlju koja svake godine mijenja porezne stope pa u lipnju ne znaš što te čeka u studenome i je li neki doprinos 15 ili 18 posto, hoće li zakon biti ovakav ili onakav...? Tko bi gradio tvornicu koja zapošljava tisuće ljudi u zemlji u kojoj sudski procesi traju godinama, ponekad i desetljećima, pa presude stižu kada je već nebitno tko je nevin, a tko kriv?
I konačno, gdje da tvornica automobila pronađe, primjerice, 2000 radnika koji će sastavljati vozila ako više nije moguće pronaći ni 2000 osoba da prodaju sladoled na plaži na Jadranu?
Hrvatska ima odličan geografski položaj jer izlaz na Jadran omogućuje brodsku komunikaciju s cijelim svijetom, što je za automobilsku industriju vrlo važno. No to je, nažalost, jedino što ima.
Slovačka je, primjerice, u posljednjih 20-ak godina privukla više velikih automobilskih kompanija, prije tri godine premašila je brojku od milijun proizvedenih vozila godišnje i postala najveći proizvođač automobila na svijetu prema broju proizvedenih vozila po stanovniku.
Taj val, kada su brojne automobilske kompanije otvarale pogone u zemljama istočne Europe, Hrvatska je propustila vjerojatno iz sličnih razloga koji investitore odbijaju i danas. U Slovačkoj su trenutno prisutni KIA, Volkswagen, PSA Peugeot Citroen i posljednji u nizu - Jaguar Land Rover.
Jaguar je Slovačku odabrao zbog blizine Jadrana
Posebno je zanimljiva priča o dolasku Jaguara u Slovačku jer je kao jedan od ključnih faktora za odabir te zemlje bio ni manje ni više nego blizina Jadranskog mora. Hrvatska, koja je ipak malo bliže Jadranu od Slovačke, nije bila ni u razmatranju, što dovoljno govori koliko je atraktivna za ulagače.
Jaguar je 2014. odlučio graditi tvornicu negdje u istočnoj Europi. U najuži krug ušle su Poljska i Slovačka. Obje zemlje nudile su ulagaču razne pogodnosti, no na kraju su presudili logistički razlozi. U članku Financial Timesa iz 2015. godine navodi se da je Poljska ponudila lokacije iz kojih bi se automobili slali prema lukama u Hamburgu ili Antwerpenu iz kojih bi dalje išli na azijska i bliskoistočna tržišta.
No lokacija i prometne veze Slovačke omogućuju brži transport prema Jadranu i Mediteranu, čime se put skraćuje za dva tjedna. Na kraju je Slovačka zbog toga dobila tvornicu vrijednu oko 10 milijardi kuna, koja će u punom kapacitetu zapošljavati 2800 ljudi. Možda se i Hyundai na kraju zbog blizine Jadrana odluči sagraditi tvornicu u Slovačkoj, a Hrvatska će i dalje gledati kako je svi prestižu i čuditi se svijetu oko sebe.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala