Ilustracija: dlr.de, 123rf
NOVINAR BBC-a Richard Hollingham istražio je neobični eksperiment u Njemačkoj svemirskoj agenciji (ISS) s uzgojem rajčica.
U nastavku prenosimo dijelove njegove priče.
"U uredu Jensa Hauslage, biljnoga fiziologa u Njemačkoj svemirskoj agenciji (DLR) blizu Koelna, rastu rajčice iz akvarija s urinom.
Kušao sam jednu, i iako joj je kožica pomalo žilava, a okus pomalo gorak, bila je potpuno jestiva".
Reciklirani znoj
"No, to što nisu ukusne ne iznenađuje, jer ih se uzgaja posebno kako bi uspijevale u svemiru. Ovaj spremnik s urinom, cijevima i biljkama prototip je koji bi trebao omogućiti uzgoj rajčica na Mjesecu ili Marsu, jer se gotovo sva hrana, osim nekoliko listova salate i kupusa iz hidroponske otopine, na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) doprema teretnim brodovima sa Zemlje.
Interesantno je da je većina vode na ISS-u urin astronauta, recikliran složenim sustavom procesuiranja, uz znoj i otpadnu tekućinu preostalu nakon pranja.
Ako će ljudi ikada živjeti dulje vrijeme na Marsu ili Mjesecu, trebat će im samoodrživa zaliha hrane.
Na Zemlji postoje prirodni zatvoreni kružni sustavi s biljkama i životinjama u kojem se proizvode kisik i hrana, a rastvaraju otpadne tvari, i bez kojih je nemoguće živjeti.
Cijevi pune umjetnog urina
U uredu ovog znanstvenika sve je puno epruveta i isprepleteno cijevima punim umjetnoga urina, ili onoga dobivenog od dobrovoljaca.
U središtu sobe nalaze se bačve s velikim cijevima koje mogu obraditi urin od jedne pa sve do šest osoba na dan, ovisno o veličini, a sadrže rupičasti kamen plavac u kojem se nalaze bakterije koje pretvaraju amonijak u nitrite i nitratne soli.
Ovo je laboratorijska inačica prirodnoga dušičnoga ciklusa iz zemlje i vode na planetu. Kao i urin, taj se zatvoreni biološki sustav može koristiti za procesuiranje ostataka hrane.
U prostoriji začudo nema neugodnog mirisa, jer su procesi degradacije i djelovanje bakterija vrlo brzi".
Svemirska proba
"Nakon razvitka te tehnologije u laboratoriju, DLR-ov tim sada je šalje u svemir. Kasnije ove godine lansirat će Eu:CROPIS satelit (Euglena i kombinirana regenerativna organska proizvodnja hrane u svemiru) s dva mala staklenika sa sjemenkama rajčice, sintetičkim urinom i bakterijskim kolonijama u raketi SpaceX Falcon 9.
Ta će letjelica simulirati gravitaciju na Mjesecu i Marsu, a zelena alga euglena i urin pomagat će procesu proizvodnje hrane, kisika, ugljik-dioksida i navodnjavanja, a bit će to prvi put da se u svemir poslao sustav za uzgoj biljaka.
Fekalije, s druge strane, nisu toliko korisne i na ISS-u se pakiraju za spaljivanje, ali znanstvenicima mogu poslužiti kao gnojivo, samo što mogu sadržavati i opasne patogene.
No, vrlo je vjerojatno da se ništa u budućim kolonijama na Marsu ili Mjesecu neće bacati, već će se sve reciklirati. Postoji jedan manji problem - ne bismo trebali očekivati da će hrana uzgojena u svemiru biti posebno ukusna", zaključuje Hollingham.