BILO je rano jutro 20. travnja (kasno navečer, kako vam drago), točnije 2.52 u splitskom kasinu. Svjetla aparata za igru su se bljeskala pokazujući sretnima dobitke, ostavljajući nesretne da vide gdje će naći još pokoju kunu da ubace u aparate. I tamo, negdje za jednim od tih aparata, ozbiljnog lica, odmarajući se nakon vjerojatno i još jednog jednog teškog dana javne službe, sjedio je naš poznati, nadasve dragi i simpatični ministar, Petar Čobanković "Cho".
Težak je ministarski posao, treba održavati skupove, posjećivati grane industrije u razvoju, dogovarati poticaje, ponekad i zasaditi koje drvo, prisustvovati delegacijama koje idu u inozemstvo, tamo sjediti na sastancima i ponovno dogovarati poslove, vratiti se nazad i u svemu tome čovjeku treba malo odmora. I gdje će se Cho, koji, kako kaže na stranicama Vlade, voli "šport", odmoriti u tim ranim jutarnjim satima, u kojima nema "ministarskog raftinga" i nabujale vode koja će ga bacati lijevo, desno, gore, dolje, nego uz jednu rundu dobrog starog kockanja.
Tu, na svu sreću, nema čamca iz kojeg se može pasti, a poraz se lako nadoknadi novim žetonima, kovanicama i novčanicama, dok jarka svjetla čine gubitak orijentacije (bar one prostorne) nemogućim. Naravno, financijska orijentacija je druga stvar, ali ne sumnjamo u to da je jedan ministar ne gubi, jer, ipak on novcem zna delegirati.
Ne treba misliti da sad kudimo Choa zbog njegovih noćnih avantura. Zapravo ovo i nije loša ideja. Umjesto državnih poticaja zemljoradnicima i stočarima koje se isplaćuje u neurednim intervalima, Vlada bi mogla dogovoriti "deal" s hrvatskim kockarnicama i kladionicama, pa davati vaučere u kasinima. Tako bi hrvatska poljoprivreda imala šansu za razvitak, a uz dovoljno lukavih igrača, možda bi Hrvatska postala i prva država u kojoj više ne bi vrijedila ona stara poslovica iz Las Vegasa, po kojoj "kuća uvijek pobijedi".
A što se samog Choa tiče, nadajmo se za njegov obiteljski budžet da je bolji kockar nego veslač.
Jovan Dragišić
Foto: Index