Foto: Index, Hina
NAKON što je obrađeno preko 50 posto glasačkih listića - stvari postaju jasne - hrvatski građani su u velikom broju povjerenje dali HDZ-u i njegovom novom predsjedniku Andreju Plenkoviću.
To naravno ne znači da HDZ može sam doći do saborske većine, ali uz podršku Mosta i još neke manje stranke (ne računamo Živi zid koji će u svakom slučaju ostati oporba i u bilo kakvom izračunu je „neutralan“), HDZ-ovci jako brzo mogu doći do traženih 76 mjesta temeljem kojih će predsjednica Republika Andreju Plenkoviću dati mandat za sastavljanje nove Vlade.
Uz još kojeg manjinca i podršku iz Sabora stranke Milana Bandića, moguće je je osigurati 80-tak mjesta, što je, vidjeli smo, minimum za ugodno vladanje.
Ukratko - stvari po svemu sudeći, ostaju kakve jesu: HDZ + Most, pa na kraju ispada da smo cijele izbore imali samo radi jednog jedinog čovjeka – već zaboravljenog Tomislava Karamarka. Naime, osim što se promijenio šef HDZ-a i što se promijenilo nešto zastupnika Mosta, ekipa i u HDZ-u i Mostu ostaje ista, ostaju uglavnom oni ljudi koji su bili u ministarstvima i koji su bili u rukovodstvima ovih dviju stranaka prošlog mandata.
Kako će upravljati, ako nisu do sada?
Naravno pitanje je – kako će sada surađivati, ako im je suradnja do sada bila iznimno loša? Tijelo za koordinaciju između HDZ-a i Mosta nije nikada proradilo, koalicija (ili kako Petrov voli reći suradnja) je bila nikakva, a imali smo i previše slučajeva gotovo nezamislivih podjela na sjednici Vlade gdje bi su se ministri uredno nadglasavali. Naime, u demokratskoj tradiciji je jasno – kada ministar glasa protiv premijera, onda u narednom trenutku daje mandat na raspolaganje. Kod nas je nadglasavanje postalo sasvim normalno.
Pitanje je naravno kako će HDZ htjeti i moći ispuniti sve uvjete koje je Petrov dao – no za očekivati je popuštanje na obje strane, jer je interes obiju stranaka da poslože vlast, a sigurno će i uvijek utjecajna Katolička crkva podržati ovakvu koaliciju, ako već ne javno, onda tiho. Obje političke grupacije predstavljaju desno, crkvi poželjno rješenje, pri čemu je Most ideološki čak i više desno nego HDZ.
Međutim, to uopće neće biti jednostavna Vlada. Naredne godine dolazi hrpa milijardi duga koje treba vratiti – i kome će se rezati? Petrov voli opće priče, i Plenković je naravno dobar govornik, europski političar, ali kada novca nema – onda takvi političari ne mogu puno postići. Obojica su ljudi iz javnog sektora, što ne mora automatski biti loše, ali kada ste cijeli život u sustavu gdje plaća dolazi zajamčeno svakog desetog u mjesecu, onda ne shvaćati probleme malog obrtnika ili nekoga tko vodi desetak radnika u kakvom d.o.o.-u.
Kome rezati kada dođu krediti na naplatu?
Kome uzeti? Socijali? Subvencijama? Umirovljenicima? Moguće da to bude ključno pitanje narednih mjeseci, pitanje koje će jako opterećivati novu koaliciju. Ako se i poslože – vrlo je moguće da se ne dogovore oko rezanja, a rezanja će biti neminovna – nitko nam neće dati jeftine kredite. Ako koordinacijsko tijelo HDZ-Most nije radilo u godini koja je što se dugova i proračuna tiče bila vrlo jednostavna – kako će sada?
Da li će HDZ uopće dopustiti da mu Most određuje državnu politiku? Da li će Petrov podnositi da bude samo drugi – jer u ovoj kombinaciji će Plenković ipak biti prvi? Puno je tu pitanja i puno egoističnih ljudi (da nisu takvi ne bi bili u politici), a pitanje je ima li Hrvatska mjesta za tolike političke veličine.
U svakom slučaju – od ovakve Vlade teško će biti moguće očekivati neke stvarne reforme, posebno ne promjenu lokalne samouprave. Takva promjena bi prilično ugrozila Most, čiji zastupnici dobrim brojem dolaze iz manjih gradova i općina, a nije draga ni HDZ-u. Općine od 200 stanovnika, gradovi kod tek koju tisuću i županije besmislenih granica – i dalje će biti realnost Hrvatske.
SDP je realni gubitnik
SDP se nije uspio nametnuti. Iako je Vlada HDZ-Most bila doslovno užasna i na kraju se sama samoraspustila, SDP i Zoran Milanović se nisu uspjeli nametnuti kao alternativa (stoga toliko glasova i jesu dobile stranke kao što je Most, pa i koalicija Živog zida). Milanović je još i držao nekako korak, ali ekipa oko njega je jednostavno – potrošena. U pitanju su uglavnom ministri pretprošle Vlade o kojima smo doslovno viceve radili, a nešto se i nisu iskazali dok su bili ministri. Na kraju smo doživjeli da se večeras čak i ljute na birače – što niti jedan političar nema pravo.
Koalicijski partneri SDP-a HNS i HSS iskoristili su gubitak prošlih izbora kako bi promijenili stranačko vodstvo i na izbore izišli s dijelom novim ljudima – pravilno shvativši da svatko u politici postoji određeni rok trajanja. SDP je gubitak prošlih izbora shvatio kao da je u pitanju elementarna nepogoda – dakle nešto što se dogodilo, ali u biti nema veze s njima.
Na ovim izborima, SDP, da bi uopće došao u poziciju uvjetovati nešto i jurišati na vlast trebao je više zastupnika od HDZ-a, što se očigledno neće dogoditi. Naime, Most nije prirodni partner SDP-a i jasno je da Petrov ne bi išao s SDP-om ako je to ikako moguće. Tek da SDP ima 3-5 zastupnika više od HDZ-a, pa se tome doda IDS, onda bi SDP imao mogućnost nametnuti se kao nositelji vladajuće koalicije. To, se, kao što vidimo nije dogodilo. SDP je gubitnik uza sve mandate.
Zoranu Milanoviću, ovo je drugi gubitak izbora – i vrijeme je da se povuče. Kao i dobar dio glavnih ljudi u SDP-u, koji se nisu uspjeli nametnuti biračima – koliko god imali visoko mišljenje o vlastitoj važnosti, u situaciji gdje je HDZ rasuo vlastitu Vladu, oni se nisu uspjeli nametnuti kao alternativa? Što je više potrebno da ti ljudi shvate da nemaju pojma?
Malo moguće ali ipak - velika koalicija
U politici nikad ne reci nikad – ali koliko smo upoznali Most, zaista postoji mogućnost da se HDZ ne uspije dogovoriti s njima. Neki od onih sedam uvjeta koje bi trebalo prethodno izglasati (praktično bez Vlade, pa čak i radnih tijela Sabora!) su nerealni – teško je vjerovati da je bi jedan uglađeni i programirani štreber tipa Plenkovića prihvatio hitno proglašenje gospodarskog pojasa koje bi dovelo do snažnih diplomatskih napada na Hrvatsku od strane Italije, Slovenije, pa i EU-komisije.
Da bude jasno – s idejom Mosta kako treba proglasiti gospodarski pojas se apsolutno slažemo, ali tako nešto treba godinu dana pripremati dobra ekipa, a ne ministar u ostavci kojemu je ostalo par tjedana do kraja mandata.
Ukoliko se HDZ i Most ne dogovore – onda zaista postoji mogućnost velike koalicije, tj. dogovora s SDP-om. U ovoj kombinaciji, jasno je, Plenković bi bio predsjednik Vlade, Milanović potpredsjednik i koliko god čudno zvučalo – time bi Plenković spasio Milanovića od ostavke!
Čekaju nas politički nestabilna vremena
Stvari u hrvatskoj politici ostaju čini se kakve su bile – kombinacija HDZ-Most bez Tomislava Karamarka ipak je samo kombinacija istih igrača bez jednog čovjeka, i time neće biti ništa učinkovitija od onoga što smo vidjeli – dakle reforme koje nam trebaju nećemo vidjeti.
Najvjerojatnije – nastavljamo u starom novom tonu, dok se Most opet ne posvađa s HDZ-om (što naravno ne mora biti loše!), pa se ne treba čuditi novim izborima 2017. godine. U međuvremenu, tu su i skori lokalni izbori (kako se vidi, Bandiću se nešto politički ne piše dobro), bit će zanimljivo gledati koliko će se novih igrača progurati u općinska i gradska vijeća (gdje je bilo kakva alternativa postojećim strankama dobrodošla, definitivno puno lokalnih samouprava treba prodrmati!).
Najveći problem i dalje ostaje – koalicijski potencijal će se naći, ali reformski baš i ne. Ne očekujte ništa posebno od države, dakle što se tiče vaše osobne egzistencije, ako niste u krugu odabranih vrhuški pobjedničkih stranaka ostaje ono: „Snađi se, druže!“