Hrvatska udruga obiteljskog smještaja (HUOS) i njezine članice nisu protiv poreza ne nekretnine, ali su nezadovoljne predloženim rješenjima za obiteljski smještaj u turizmu jer smatraju da će unazaditi ponudu tog smještaja, po čemu je Hrvatska među najboljima u Europi, ističe za Hinu tajnica te udruge Ana Brničević.
"Koliko je to sve to potreslo naše članove, ali i ostale iznajmljivače turističkog smještaja u domaćinstvima, kod obitelji i s domaćinima, najbolje pokazuje podatak da nam se samo u zadnjih par dana e-mailom prijavilo za članstvo njih više od 400 novih i to svaki dan raste, a sada ih je već na tisuće. Sigurno ćemo kao udruga raditi određeni pritisak za bolja zakonska rješenja tog važnog dijela turističkih kapaciteta u zemlji", kaže Brničević.
Nada se da će sve brojnije članstvo "netko čuti" i da će to utjecati na konačne odluke.
Kaže kako je važno razdvojiti obiteljski smještaj u turizmu od rentijerstva, apartmanizacije i zapravo nekretninskog biznisa.
Smatra da predložena regulativa ne prati stanje na terenu. Prema vladinom prijedlogu, uvodi se paušalni godišnji porez na dohodak po krevetu, koji će ovisiti o stupnju indeksa turističke razvijenosti općine ili grada, pri čemu će općine i gradovi donositi odluku o visini paušalnog poreza u propisanim granicama.
On će iznositi između 150 i 300 eura za najrazvijenije jedinice, za one u drugoj skupini od 100 do 200, trećoj od 30 do 150, a u najnerazvijenijim turističkim područjima od 20 do 100 eura po krevetu. Pritom donji prag za utvrđivanje iznosa poreza za kratkoročni najam kod najrazvijenijih jedinica raste za 653 posto, u drugoj skupini za 402 posto, trećoj za 51 posto, dok u četvrtoj ostaje praktički isti, dakle 20 eura.
Za stanove koji se iznajmljuju turistima, uz taj paušal, plaćat će se i porez na nekretnine, između 0.6 i osam eura po četvornom metru godišnje.
"Zadnjih 15 godina puno se toga dopustilo, treba više reda i kontrole na terenu"
Brničević podsjeća što zapravo znači obiteljski turizam ili smještaj kod domaćina - to je smještaj turista u privatnom objektu, kući, dijelu stana, na imanju ili sl. u kojem borave domaćin i njegova obitelj, ili su u blizini, i pružaju ugostiteljske usluge smještaja i/ili hrane i pića.
"To je ono što je desetljećima poznato kao smještaj u domaćinstvu, a poznata je i činjenica da se zadnjih 15 godina puno toga dopustilo u registraciji apartmana za turiste, pa i u stambenim zgradama. Prije 20 godina stanovništvu na moru bilo je nepojmljivo da turisti na ljetovanju odsjedaju u nečijem stanu, recimo u Omišu, a sada se to toliko razvilo da se stanovi kupuju i napuštaju zbog toga i vlasnici su našli načine za zaraditi, a to znači i da se dopustio opći nered u državi", kaže Brničević.
Pokušaj sređivanja stanja rekategorizacijom drži dobro zamišljenim.
"Ideja je bila plemenita, kao što obično biva, ali u praksi nije bilo tako. Samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, jednoj od jačih u privatnom, obiteljskom turističkom smještaju to ih je učinilo jako malo, možda svega ispod sto apartmana se rekategoriziralo. Od toga jednostavno nije bilo očekivanog efekta, ili nije bilo dovoljno političke i druge volje, pa ni dovoljno ljudi da se to odradi kako treba. Primjerice, svi referenti koji su radili na tome govorili su da su zadnjih godina zatrpani izdavanjima rješenja za nove apartmane i da ni nemaju vremena ići na teren i to pregledati, a isto tako i inspekcija", komentira.
Više bi se, smatraju u udruzi, trebalo baviti terenom, gdje je zbrka i mjere kontrole su slabe i nemoćne, a veći efekt bi bio da se smanje utjecaj i poslovanje internetskih rezervacijskih smještajnih platformi, čime bi više novca ostajalo u zemlji jer ne bi puno odlazilo za provizije.
"Ne može se sve prebaciti na lokalnu razinu"
"Ovako se i sada sve lomi na leđima malog čovjeka, a rentijeri će i dalje profitirati jer ih nitko neće kontrolirati, radit će na crno, neće prijavljivati prijatelje u svojim nekretninama ili će davati ključeve u Münchenu, Ljubljani, Beču ili već gdje, jer su nam stranci pokupovali pola obale i nitko ih pritom ne kontrolira. To je zapravo nekomercijalan, a komercijalan smještaj i sada država spušta na lokalnu razinu i 'demokraciju na male ljude', koji nerijetko nekretninom koju iznajmljuju turistima krpaju male mirovine i plaće", upozorava Brničević.
Poručuje da privatni iznajmljivači obiteljskog smještaja turistima nisu protiv poreza na nekretnine jer znaju da je to naputak iz EU koji se ne može izbjeći, ali smatraju da treba pravednije rješenje s više sagledavanja terena i "razabiranja" tko, što i kako tu radi.
Vlastima, i državnoj i lokalnima, poručuju da propišu stope poreza, ali i da se ne može sve prebaciti na lokalnu razinu jer je, kako kaže, tamo "previše naboja i antagonizama".