PROŠLO je 12 godina od Kornatske tragedije u kojoj je poginulo 12 vatrogasaca koji su poslani gasiti požar na Kornatu, a samo je vatrogasac Frane Lučić iz Tisnog preživio.
Hrvatska država pobrinula se zagorčati život jedinom preživjelom
Godinama nakon ove tragedije i dalje puno toga nije jasno, širile su se razne teorije o pogibelji mladih vatrogasaca, a do danas nitko nije odgovarao za njihovu smrt. No država se zato pobrinula da dodatno zagorča život jedinom preživjelom vatrogascu.
Dok je država obiteljima poginulih vatrogasaca isplatila oko 15 milijuna kuna, Franu Lučića su dulje od deset godina razvlačili su po sudovima odbijajući mu isplatiti odštetu i tek je prije pet mjeseci, u ožujku ove godine, postignuta sudska nagodba između države i Lučića.
Podsjetimo, Lučić je u požaru ostao bez svih 10 prstiju na rukama. Uz to mu je požar kompletno narušio zdravstveno stanje, bio je na 30 teških operacija, 45 općih anestezija, a iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je zadobio osobito teške tjelesne ozljede opasne po život te da je na psihičkom planu razvio PTSP uz depresivni poremećaj.
Lučić je na suđenju svjedočio o kobnoj noći 30. kolovoza 2007. kad je s 12 kolega poslan na gašenje požara na Velikom Kornatu gdje je gorjelo nisko raslinje i gdje nema kuća.
Lučić: Umirao sam i gledao ostale kako umiru
Vatra ga je iznenadila, nije ju vidio i rekao je da ne zna kako je došlo do ozljeđivanja.
"Toplina me spržila i prije nego je vatra došla do mene. Odmah su mi se deformirale šake. Trpio sam nesnosne bolove. Praktički sam umirao, ležao na dvije kacige kolega i gledao ih kako zapomažu i umiru. Bio sam nemoćan im pružiti pomoć. Bol je bila neizdrživa. Koža mi je otpadala s tijela. Vatrogasna odijela su nam u potpunosti nestala. Bili smo potpuno goli. Četiri sata smo čekali pomoć. Došao je helikopter bez liječnika. Nisu me odmah zbrinuli već su me ostavili ležati na ceradi. U splitskoj bolnici sam bio četiri mjeseca, a pred kraj su me previjali na živo zbog pretjerane količine primljene anestezije", tako je Lučić svjedočio na sudu.
On je zbog zadobivanja teških ozljeda u požaru tužio RH i Grad Šibenik, budući da je bio pripadnik DVD-a Tisno.
No sve to što je pretrpio državi nije bilo dovoljno da mu pristane isplatiti odštetu te ga poštedi borbe na sudu, dok je istovremeno vodio borbu za život. Umjesto toga su se natezali s njim više od 10 godina, koliko je trajao sudski postupak, da bi tek u ožujku ove godine postigli nagodbu.
Nagodba tek 2019. godine
"Republika Hrvatska će s osnove solidarnosti i pravičnosti, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 15. ožujka 2019. tužitelju Frani Lučiću, u svezi stradavanja u štetnom događaju 30. kolovoza 2007., a sukladno provedenim vještačenjima, isplatiti naknadu štete: na ime neimovinske štete iznos od 1.750.000,00 sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2009. pa sve do isplate; na ime dospjelih iznosa s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 569.700,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. veljače 2019. pa sve do isplate; na ime dospjelih iznosa s osnova izgubljene zarade iznos od 632.277,78 kuna; na ime dospjelih rentnih iznosa za troškove vitamina, poboljšane prehrane i medicinskih preparata iznos od 201.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. veljače 2019. pa sve do isplate", objavio je DORH u priopćenju od ožujka.
Uz to, RH će Lučiću isplaćivati 4.500 kuna na ime buduće mjesečne rate za tuđu pomoć i njegu, kao i 1.500,00 kuna mjesečno na ime buduće mjesečne rente za troškove vitamina, poboljšane prehrane i medicinskih preparata, počevši od 1. travnja 2019., odlučeno je.
Lučiću će biti isplaćeno i 441.993,20 kuna i za troškove parničnog postupka.
Lučić: Želim svoj život nazad
Naveli su kako su sklapanjem ove nagodbe riješeni svi međusobni zahtjevi tužitelja Frane Lučića i tuženih Republike Hrvatske i Grada Šibenika iz ove parnice s osnova naknade štete proizašle iz događaja od 30. kolovoza 2007.
"Želim ponovno svoj život nazad. Želim živjeti kao svi moji vršnjaci. Novac će mi samo pomoći da si olakšam svakodnevicu, no može li zaista to biti dostatna zamjena", kratko je nagodbu komentirao Lučić.
12 godina nakon tragedije i dalje nitko nije odgovarao
U ovoj tragediji došlo do niza propusta za koje do danas nitko nije odgovarao. Vatrogasci koji su išli gasiti taj požar nisu mogli ni zamisliti što će ih snaći jer su išli gasiti požar na području gdje je prevladavao samo goli kamen i nešto niskog raslinja. Nije bilo kuća, nikakvog naselja, tako da taj požar nisu doživljavali kao neku prijetnju, no na kraju je upravo taj požar odnio 12 života.
Učinjen je niz propusta, protivno pravilima struke na intervenciju su poslali i maloljetnika, Marka Stančića iz DVD-a Tisno, a poslali su i vatrogasce koji nikad nisu prošli obuku za helikopterski desant.
Helikopter je imao problema pri spuštanju, iskrcao ih je tek iz trećeg pokušaja, udario je o stijenu, osjetio se miris benzina o čemu je na sudu svjedočio Frane Lučić. Tzv. "kruška" s vodom bila im je predaleko, krenuli su uz klanac prema kruški, teško se krećući po oštrom kamenjaru.
Svi koji su optuženi su i oslobođeni
Odjednom, zapljusnula ih je strahovita vrućina, čuo se, kako je Frane opisao, huk vatre koja je gutala sve pred sobom, pa tako i vatrogasce. Na njima se topila oprema, kombinezoni, cipele i satima su čekali pomoć previjajući se od bolova. U požaru su preminuli vatrogasci Hrvoje Strikoman, Marko Stančić, Karlo Ševerdija, Ivan Marinović, Josip Lučić, Marinko Knežević, Dino Klarić, Tomislav Crvelin, Ivica Crvelin, Ante Juričev Mikulin, Ante Crvelin i Gabrijel Skočić.
Dražen Slavica, županijski vatrogasni zapovjednik, jedini je bio optužen za kornatsku tragediju. DORH ga je teretio za brojne propuste u organiziranju intervencije, za upućivanje maloljetnika na požarište, kašnjenje u pružanju pomoći stradalima, no u ponovljenom postupku nepravomoćno je oslobođen svake krivnje.
Malo tko vjeruje u službeno objašnjenje
Za izazivanje požara nehajno odbačenim opuškom cigarete u suhu travu, u uvali Vrulje na Kornatu, bio je optužen sezonski radnik NP-a Kornati Paško Petrina, kojeg se teretilo za ugrožavanje ljudi i imovine. No oslobođen je optužbe još 2012.
Nakon tragedije ostavku je podnio tadašnji zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Mladen Jurin, a tajnik DVD-a Vodice, inače osnivač i začetnik vodičkog vatrogastva, Gordan Gorki Alfirev, ubio se.
Kao službeni uzrok požara navodi se tzv. eruptivni požar ili izgaranje nehomogene plinske smjese, međutim malo je onih koji vjeruju u ovu teoriju. Ono što se zna je da je svakako učinjen niz grešaka, ali za njih nitko odgovarao, s čime se ne mogu pomiriti ni obitelji poginulih vatrogasaca.
Otac poginulog vatrogasca danas je nosio majicu s natpisom "Ubojice"
Otac najmlađeg poginulog vatrogasca, 17-godišnjeg Marka Stančića, danas je nosio majicu s likom svog sina i natpisom: "Ubojice. Kriv sam ja za spaljenog sina mog jedinog, a ne ubojica Dražen Slavica", a na leđima majice je između ostalog pisalo:
"A vaše kukavice jadne, bilo je otimačina Lijepe naše, odnosno vaše, ološi, lopovi, jadni."
>> Otac poginulog vatrogasca nosio majicu s natpisom: Ubojice
Brojni propusti, a krivci nikad nisu kažnjeni
Što se grešaka i propusta tiče, još je 1996. godine donesena odredba prema kojoj je Nacionalni park morao poduzeti niz preventivnih mjera za zaštitu od požara. Između ostalog, NP Kornati bili su dužni uvesti dežurstva od tri profesionalna vatrogasca po smjeni ili dva profesionalna vatrogasca i četiri dobrovoljca po smjeni. Morali su instalirati opremu za gašenje požara i zalihe vode (jedan takav punkt trebao je biti postavljen nedaleko od mjesta na kojem su stradali vatrogasci).
Nacionalni park nije obavio svoju dužnost i do 2007. godine ništa od toga nije napravljeno. Uz to postojao je i problem s komunikacijom na Kornatu koji je nastao zbog nedostatka repetitora, a zbog kojeg je kanader gasio vatru na sasvim pogrešnoj lokaciji.
Također, tog 30. kolovoza 2007. od ukupno četiri kanadera koliko ih je Hrvatska imala na raspolaganju dva su bila prizemljena zbog kvara, a jedan je dan ranije poslan u humanitarnu misiju u Grčku. Odluku o slanju kanadera u Grčku vlada je donijela po preporuci tadašnjeg ministra obrane HDZ-ovca Berislava Rončevića.
Tragedija koja je dokazala svu bijedu države
Vatrogascima su zato u pomoć kod gašenja trebali priskočiti helikopteri, no jednom se probušila guma prilikom iskrcavanja vatrogasaca i morao je na popravak, a drugi koji je trebao doći nalazio se na Hvaru i nije mogao poletjeti jer nije imao dovoljno goriva pa je morao ići u Divulje, o čemu je na suđenju svjedočio umirovljeni pukovnik Ferenc Leš.
Cijela tragedija pokazala je tromost sustava te kasnije bezobrazluk države koja je jedinog preživjelog nakon svega što je prošao više od 10 godina zavlačila odbijajući mu isplatiti odštetu, a do danas krivci za tragediju nisu pronađeni niti je itko kažnjen.