NOVE odluke Vrhovnog suda produbile su agoniju oko 40 tisuća građana koji su prije gotovo 20 godina dignuli kredite u švicarskim francima. Ni nakon posljednjih objavljenih odluka ne nazire se kraj slučaja Franak.
>> Vrhovni sud revidirao dvije odluke u vezi slučaja švicarski franak
Naime, objavljene su dvije odluke Vrhovnog suda s dva različita pravna stava. Jedna odluka usmjerena je prema pravu na punu restituciju po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi o valuti i kamati, i to unatoč provedenoj konverziji, dok je drugo shvaćanje usmjereno samo na djelomičnu restituciju po osnovi zateznih kamata na preplaćene anuitete.
Dvije ključne odluke Vrhovnog suda
Igor Metelko, odvjetnik koji je zastupao klijente koji su tužili banke, u razgovoru za Index naglašava kako se radi zapravo o pravnim shvaćanjima koja su donesena po pojedinačnim vijećima Vrhovnog suda u studenom i prosincu 2022. te o kojima se glasalo na sjednici proširenog vijeća Vrhovnog suda. Te odluke, ističe odvjetnik Metelko, evidencija Vrhovnog suda RH tek je sada otpremila i objavila.
"Da budemo jasni. I jedno i drugo shvaćanje omogućuje restituciju, dok je razlika u obujmu prava", ističe Metelko te dodaje da pravno shvaćanje u odluci Rev-1096/22 omogućuje potrošačima pravo na punu restituciju i zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje, s obzirom na to da se potrošači potpisom konverzije nisu odrekli svojih daljnjih potrošačkih prava, uključujući i restituciju.
Ta odluka ispravno zaključuje da naši sudovi moraju provjeriti je li konverzija kao intervencija uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, i to putem vještačenja, a sva dosadašnja vještačenja beziznimno su pokazala da takva uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije omogućena.
Suci nikako da shvate
"Ta prva odluka Vrhovnog suda potkrijepljena je relevantnom praksom suda EU, našim nacionalnim zakonima i, na kraju - pravnom logikom", objašnjava odvjetnik.
Druga odluka o djelomičnoj restituciji potrošača sadrži kontradiktorne i nejasne zaključke o tome kako Zakon o konverziji predstavlja poseban zakon koji tobože nadjačava u primjeni Zakon o obveznim odnosima i učinke ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope koja je presuđena još u kolektivnom sporu.
Po odvjetniku Metelku, ključno je da suci koji donose presude u slučaju Franak shvate kako se više ne utvrđuje i ne ispituje nepoštenost i ništetnost same konverzije, koja je kao zakonska intervencija prošla ocjenu ustavnosti.
"Sada se samo ispituje je li ona omogućila puni opseg zaštite potrošača koji proizlazi iz ništetnih odredbi o valuti i kamati, a sve jer Sud Europske unije tumači da ni jedna zakonska intervencija ne smije imati za posljedicu smanjenje opsega zaštite potrošača", ističe Metelko.
Postoje li potrošači drugog reda?
Također, bitno je znati, smatra ovaj odvjetnik, kako konverzija kao intervencija nije polazila od ništetnosti valute i kamate, već je rađena na principu simulacije eurokredita, pri čemu su dotadašnje uplate anuiteta koje su izvršili potrošači iskorištene za namirenje tog simuliranog eurokredita, a sve kako bi takve potrošače izjednačili s potrošačima iz eurokredita.
Upravo zato što nije polazila od ništetnosti, konverzija nije ni omogućila potrošačima uspostavu onog stanja koje proizlazi iz ništetnosti valute i kamate, a to su, prema postojećoj praksi, obveze potrošača u visini početno ugovorenih anuiteta, bez rasta tečaja i kamate.
Za namirenje glavnice bez rasta tečaja i kamate, jasno, dovoljni su uplaćeni anuiteti potrošača bez tečajnih i kamatnih razlika, a ne kompletno naplaćeni anuiteti koji su korišteni za namirenje simulirane euroglavnice iz konverzije.
"Da bi doveli potrošača u stanje ugovorne ravnoteže, kako kaže Sud EU - pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo - tečajne i kamatne razlike koje su potrošači platili povrh početno ugovorenih anuiteta moraju se potrošačima vratiti uz zatezne kamate", objašnjava Metelko.
Kako je naglasio, i konvertirani i nekonvertirani potrošači bili su u istom ugovornom odnosu, trpjeli su iste štetne posljedice djelovanja nepoštenih i ništetnih odredbi, pa moraju imati i jednaku mogućnost da od sebe otklone štetne posljedice djelovanja tih ništetnih odredbi.
"Ako bi to pravo negirali konvertiranim potrošačima, tada bi ih označili potrošačima drugog reda, stavivši im na teret i krivnju za potpisivanje konverzije, koja je tada bila slamka spasa, ne znajući da konvertiraju valutu koja će tri godine poslije biti utvrđena ništetnom - ne svojom krivnjom, nego zahvaljujući tromosti našeg sudstva kojem je trebalo gotovo šest godina da pravomoćno potvrdi ono što je sudac Dobronić, sadašnji predsjednik Vrhovnog suda, presudio još 2013. godine", zaključuje Metelko.
Zašto nije logično da HUB priča o utjecaju na pravni sustav
Valja naglasiti kako ništetnost cijelog ugovora, prema kojem banka vraća kompletno naplaćene anuitete plus zatezne kamate, a potrošač banci onaj iznos koji je kreditiran, još uvijek nije riješena na razini Vrhovnog suda i doći će na red nakon konverzije.
Priopćenje Udruge Franak vezano za nedavne odluke Vrhovnog suda izazvalo je žestoku reakciju Hrvatske udruga banaka, koja smatra da je riječ o netočnom informiranju te da se takvim izjavama utječe na pravni sustav. Odvjetnik Metelko smatra kako Udruga Franak nije tumačila presudu, kako HUB smatra, već je citirala ključne dijelove te presude.
Metelko podsjeća na slučaj koji je otkrio portal Index, kada je Raiffeisenbank Austria pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku iznosom od 400 tisuća kuna jer je raspisao natječaj za PR agenciju koja bi vršila pritisak na Ustavni sud i druge sudove. Tada je predsjednik uprave te banke podnio neopozivu ostavku.
"Pravo je HUB-a i odvjetnika banaka da tumače odluke i pravna shvaćanja kako njima odgovara jer se i oni bore za svoju pravnu poziciju u ovoj pravnoj stvari. To je sasvim legitimno, ali nakon gore navedenog skandala mislim da se više nemaju pravo postavljati na stepenicu s koje optužuju potrošače za neprimjerene pritiske na sudstvo", ističe Metelko na kraju.