VEČERAS se u knjižnici Prirodoslovne škole Vladimira Preloga trebalo održati predavanje pod imenom "Za što ste se spremni žrtvovati?".
Na njemu su trebale biti predstavljene memoarske knjige, a kao gošća je pozvana Julienne Eden Bušić, udovica Zvonka Bušića. Na plakatu je opisana kao "američko-hrvatska spisateljica, esejistica i prevoditeljica; autorica romana Ljubavnici i luđaci, Tvoja krv i moja i Živa glava".
"Upoznajte čudesnu priču o bezuvjetnoj ljubavi, odanosti i žrtvi, strastima i idealima mladosti i borbi za hrvatsku neovisnost!" piše na plakatu koji najavljuje večerašnji susret u školskoj knjižnici.
Pokušali smo doći do knjižnice
Nekoliko puta smo kontaktirali tajništvo, knjižnicu i ravnatelja, ali nismo dobili konkretan odgovor o gostovanju.
Otišli smo u školu kako bismo provjerili je li ovo istina. Na porti su nam dali posjetiteljsku iskaznicu, a potom je gospođa koja tamo radi nazvala knjižnicu. Kad je priopćila nekome u knjižnici da dolazimo s Indexa, gospođa s porte je zatražila natrag posjetiteljsku iskaznicu. Rekli su nam da nam nitko osim ravnatelja neće davati izjave, a ravnatelja trenutno nema u školi.
Pokušali smo doći i do oglasne ploče, ali su nas na porti zamolili da ne ulazimo u školu.
Telegram je objavio kako je točna informacija da se predavanje treba održati u školi.
U međuvremenu, ravnatelj škole očitovao da je predavanje otkazano. Ovu informaciju na Twitteru je objavio Maro Alavanja, glasnogovornik Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Otmičari aviona
Zvonko Bušić bio je hrvatski nacionalist koji je, zajedno s Julienne Eden Bušić, 1976. oteo putnički avion i postavio eksplozivnu napravu koja je usmrtila njujorškog policajca Briana Murraya.
Bušić se ubio 2013. godine. Povodom njegova samoubojstva, New York Times je prije nekoliko godina objavio članak o smrti hrvatskog nacionalista.
Pisali su da otmice aviona iz političkih razloga 60-ih i 70-ih godina nisu bile rijetkost, ali i da je Bušićeva bila prva u kojoj je otet avion na unutarnjoj američkoj liniji nakon donošenja strožih mjera sigurnosti u SAD-u 1972.
Bušić se sa suprugom i još trojicom Hrvata ukrcao u avion 10. rujna 1976. na aerodromu La Guardia. Zajedno su oteli avion koji je trebao prevesti 80 putnika iz New Yorka u Chicago kako bi privukli pozornost na hrvatsku borbu za neovisnost u Titovoj Jugoslaviji.
Osuđena na doživotni zatvor
Kada je letio iznad Buffala, Bušić je jednom od domaćina u avionu uručio poruku koju je on odnio pilotu, a u njoj je pisalo da se u avionu nalazi pet bombi te da oni preuzimaju kontrolu nad letom. Pisalo je i da se jedna bomba nalazi u Grand Centralu. Otmičari su prijetili da će aktivirati bombe ako se ne ispune njihovi zahtjevi: objavljivanje deklaracije o hrvatskoj neovisnosti u New York Timesu, Chicago Tribuneu, Washington Postu, Los Angeles Timesu i International Herald Tribuneu u Parizu te izbacivanje tisuća letaka s otisnutom deklaracijom u Londonu, Parizu, Montrealu, Chicagu i New Yorku. Zahtjevi su uglavnom bili ispunjeni, svi su gradovi izbacili letke iz aviona ili helikoptera, a jedino Herald Tribune od prozvanih medija nije objavio deklaraciju.
Kako je pisao NYT, sve su bombe u avionu bile lažne. Bušićeva skupina prošvercala je dijelove i sastavila ih kako bi izgledali kao prave bombe. Jedina prava bomba bila je postavljena u Grand Centralu, a Bušić je u poruci objasnio gdje je točno skrivena i kako je demontirati. Međutim, pri deaktivaciji je došlo do eksplozije u kojoj je poginuo policajac Brian Murray, djelomično oslijepio Terrence McTigue, a ranjeni su Hank Dworkin i Fritz Behr.
U međuvremenu je oteti zrakoplov uz četiri zaustavljanja zbog točenja goriva doletio do Europe. Pri jednom takvom zaustavljanju, u Ganderu na Newfoundlandu, pušteno je 35 putnika. Francuska vlada dopustila je slijetanje u Pariz kad je postalo jasno da zrakoplov ostaje bez goriva. Nakon 12 sati policijske opsade, otmičari su se predali na aerodromu Charles de Gaulle.
Nakon povratka u New York, Bušić i njegova supruga osuđeni su na doživotni zatvor, a Frane Pešut, Petar Matanić i Marko Vlašić na 30 godina zatvora. Zvonko je služio kaznu od 1977. do 2008. godine, a Julienne je puštena 1989. nakon 13 godina zatvora.
Dopisivanje sa suprugom preminulog policajca
Kathleen Murray Moran, udovica policajca kojeg je ubila Bušićeva eksplozivna naprava, o svojem je iskustvu nakon Brianove smrti napisala i memoarsku knjigu “Life Detonated” (“Detonirani život”) koja je u SAD-u objavljena prošle godine.
Za popularnu radijsku emisiju Snap Judgement, koja je 2015. emitirana na američkom javnom radiju NPR, Kathleen Murray Moran je pričala kako se počela dopisivati s Julienne Bušić koja joj se prva javila iz zatvora.
Murray Moran je ispričala da je u televizijskom prijenosu gledala kako njen suprug odnosi eksplozivnu napravu koju su Bušići ostavili na postaji u New Yorku, nadajući se da će se “otac vratiti dvojici svojih sinova” koji su u tom trenutku spavali. Opisuje kako je morala sinovima Chrisu i Keithu reći da im je “otac otišao u raj” te da im nije uspijevala objasniti kako je Brian poginuo. Kada je primila vijest o smrti svog supruga, Kathleen je nekoliko sati bila u stanju šoka i sve je radila po automatizmu, sve dok nije došla njena majka u čijem se naručju rasplakala.
Nekoliko godina kasnije dobila je pismo iz zatvora koje joj je napisala Julienne Bušić. Kathleen opisuje kako je drhtavim rukama i s osjećajem gađenja otvorila pismo te počela čitati kako u njemu Julienne Bušić izražava kajanje za svoje sudjelovanje u otmici aviona i smrt policajca. Osjetila je empatiju za Julienne, ali i bila zaintrigirana mogućnošću da osobi koja je sudjelovala u smrti njezina muža može napisati sve ono što drugim ljudima nije mogla reći. Tako se razvila pomalo čudna prepiska između dvije žene, od kojih je jedna sa svojim suprugom sudjelovala u okončanju života supruga one druge.
Murray Moran kaže da joj je Juliene Bušić napisala da se razvela od Zvonka i da s njim ne želi više imati nikakve veze, nakon čega je njihova prepiska postala prisnija. Otkrile su da među njima ima dosta sličnosti, da obje vole književnost te su na neki način i postale bliske. Kathleen Murray Moran je na kraju napisala i pismo nadležnima u kojem se zalaže da Julienne Bušić bude puštena iz zatvora.
Bušić ju je prevarila da se zauzme za njeno puštanje iz zatvora
Kada je Bušić puštena iz zatvora u prihvatilište, u kojem je morala boraviti godinu dana prije nego što bude posve slobodna, napisala je pismo Kathleen u kojem joj zahvaljuje što se zauzela za nju kod odbora koji je odlučivao u njenom izlasku iz zatvora, te je dodala da će se odseliti u Oregon, gdje su joj živjeli roditelji. Zahvaljivala je Kathleen na tome što je intervenirala u njenu korist te joj je napisala da to nikad neće zaboraviti.
Dvije žene su konačno dogovorile i susret u New Yorku, u koji je Julienne Bušić nakratko doputovala na svojem putu za Oregon, kako je to predstavila Kathleen. Kada su se našle u restoranu u blizini Central Parka, Julienne je rekla Kathleen da se opet vjenčala sa Zvonkom, da lobira da ga se pusti iz zatvora i da se neće odseliti u Oregon, nego ide živjeti u Hrvatsku. “Bila sam šokirana i pitala sam je zar se nije razvela od Zvonka”, objašnjava Kathleen koja nije mogla vjerovati što se događa, te kaže kako je tada shvatila da ju je Julienne Bušić prevarila. Krenula je van iz restorana, a Julienne ju je zaustavila i pitala hoće li poslati nadležnima pismo u kojem se zalaže da se Zvonka Bušića pusti iz zatvora. Kathleen je pobjesnila i rekla da će učiniti sve da "ubojica njezinog muža ostane što dulje u zatvoru".
Nacionalna heroina
Na kraju svoje priče za Snap Judgement Kathleen Murray Moran kaže da se “osjećala izmanipulirano od strane Julienne Bušić” te da je “bila pogreška što joj je pomogla”, ali da je tijekom njihova susreta u restoranu shvatila o kakvoj je osobi riječ te je zauvijek završila s njom.
Julienne Bušić se, pak, početkom devedesetih doselila u Hrvatsku, dobila posao u Ministarstvu vanjskih poslova, objavila nekoliko knjiga, davala intervjue i bila slavljena kao žena koja je zbog ljubavi prema suprugu pristala sudjelovati u terorizmu, a još više jer ga je vjerno čekala više od tri desetljeća da izađe iz zatvora. Za dio desne medijske scene Julienne Bušić je nacionalna heroina.