Robert Edward Lee bio je američki vojnik, general te upravitelj, najpoznatiji po svojem angažmanu tijekom Američkog građanskog rata. Povijest ga ne pamti samo po poznatim povijesnim bitkama već i kao čovjeka koji je ujedinio narod nakon poraza u ratu. Jedan je od najpoznatijih imena iz američke povijesti uopće.
Počeci
Rođen je 1807. godine u Virginiji. Otac mu je bio heroj iz Američkog rata za neovisnost, a neki od članova obitelji potpisali su Deklaraciju o neovisnosti ili služili u Kongresu. Premda mu je otac bio velika ikona, napustio je obitelj kad je Robert imao šest godina.
1825. godine mladi Robert upisuje vojnu akademiju West Point. Tamo je bio poznat po predanom radu i disciplini pa je nakon akademije brzo započeo u inženjerskom korpusu. Sudjelovalo je u Meksičko-američkom ratu, koji ga je uzdigao u američkoj vojsci, nakon čega je bio priznat i uvažen. 1859. godine sudjelovao je u gušenju napada abolicionista predvođenim Johnom Brownom na Harpers Farryju, čime se ponovo dokazao, taman neposredno prije Građanskog rata koji je uslijedio.
Uloga u Građanskom ratu
Građanski rat najvažniji je period za Roberta E. Leeja. U trenu kada je Virginija napustila Uniju, Lee je dao otkaz u američkoj vojsci i postao general konfederacijske vojske. Osobno i nije bio oduševljen idejom secesije, ali napomenuo je kako ne može i ne želi ratovati protiv svoje rodne države.
Istaknuo se kao najsjajniji zapovjednik u Građanskom ratu. Osvajao je ključne bitke, osobito 1862. godine, a njegovim djelovanjem više je puta bio potresen cijeli kabinet Abrahama Lincolna. Lee je bio toliko vješt na bojištu da je u bici kod Fredericksburga pobijedio puno brojniju vojsku Unije. Lincoln je nakon Fredericksburga čak i razmatrao ostavku, a kritike o njegovom vodstvu i unutarnje podjele unutar Unije tada su bile najvidljivije.
Bilo je jasno svakome u ondašnjem SAD-u da, ako Sjever izgubi, bit će to najviše zaslugom Leeja. Međutim, u bici kod Gettysburga 1863. godine, nakon tri dana ratovanja i neizvjesnosti, Lee je naredio frontalni napad, koji je završio katastrofalno za njega i njegovu vojsku. Od tog trenutka vodio je defenzivni rat sve dok se nije predao 1865., što je ujedno bio i kraj Američkog građanskog rata.
Život nakon rata
Pobjednici sa sjevera odlučili su kako neće kazniti visoke dužnosnike Konfederacije poput Roberta E. Leeja kako bi propagirali politiku pomirenja nakon rata. Leeja su postavili na vodeće mjesto jednog koledža u Virginiji, a bivši general tamo je bio jednako briljantan kao i u ratu. Proširio je kurikulum dodajući predmete iz inženjerstva i povećao broj studenata. U svojim obraćanjima iz tog vremena, inzistirao je na vrijednostima časti i disciplini, a teme o ratu izbjegavao.
Premda je bio ogorčen ishodom rata, Robert E. Lee zauzeo je poziciju pomiritelja, smatrajući da jedino tako može pomoći svojem narodu u Virginiji da prebrode težak period nakon rata. Njegov stav razočarao je bivše robovlasnike i one koji su bili najglasniji protiv Unije, ali je zapravo kod većine južnjaka brzo postao njihov najveći uzor.
Oprostili su mu i brojni sjevernjaci, argumentirajući da sve što je radio, radio je za svoju zemlju.
Umro je 1870. godine u Lexingtonu, a tijekom 20. stoljeća bio je jedan od najvećih američkih nacionalnih junaka. Nakon građanskih pokreta 1960-ih više ne uživa isti tretman, a neki od njegovih spomenika micani su u sklopu rasprava o povijesnoj pravdi. Neovisno o tome, ostaje jedna od najutjecajnijih ličnosti iz američke povijesti 19. stoljeća.