RUSKE snage bile su toliko blizu da ih je Bohdan, ukrajinski vojnik iz 79. zračno-jurišne brigade, mogao vidjeti kako se ukopavaju. Kopati je ono što treba činiti u ovom napuštenom dijelu spaljene zemlje u istočnoj Ukrajini kako bi se izbjeglo umiranje. Bohdan želi da Rusi umru. Stoga je podigao raketni bacač na rame, provirio preko vreća s pijeskom postavljenih na rub njegovog rova i ispalio.
Kopanje je prestalo. Nekoliko trenutaka kasnije, ruski vojnici uzvratili su rafalnu paljbu iz automatskog oružja. Zatim je sve utihnulo, piše The New York Times. "Utišali smo ih, sad moram popiti kavu", zadovoljno je rekao Bohdan dok se probijao do bunkera pod zemljom. Ovo je život na onome što ukrajinska vojska naziva položaj nulte linije, od kojeg su Rusi udaljeni samo 300 metara.
U blatu, sa smrznutim dijelovima zemlje iznad neurednog i debelog sloja gline, postoji mnogo načina da ubijete i budete ubijeni. Ruski helikopteri redovito napadaju ukrajinske rovove. Rusi bombardiraju ukrajinske položaje teškim topništvom kilometrima daleko i šalju male skupine vojnika da se pokušaju infiltrirati u ukrajinske rovove u mraku.
Moćne bespilotne letjelice kruže visoko iznad glava nadzirući teren, a manji kvadrokopteri bacaju improvizirane eksplozive u rovove. Ruski napadi mogu uključivati oklopna vozila i tenkove ili valove pješaštva koje pokušava upasti u rovove.
Smrtonosan posao
Ukrajinci su žestoko uzvratili. I u ovom dijelu fronta, u blizini uništenog grada Marinke u Donjeckoj oblasti, već godinu dana uglavnom osujećuju svaki ruski pokušaj zauzimanja novog teritorija.
The New York Times je dobio rijetku priliku da se pridruži vojnicima iz 79. brigade na bojišnici kako bi prenio kakav osjećaj rata imaju vojnici koji su dovoljno blizu da vide Ruse. Puna imena vojnika nisu objavljena iz sigurnosnih razloga.
Unatoč intenzivnim borbama tijekom cijele zime, Rusija je od rujna zauzela samo oko 400 četvornih kilometara na cijelom istočnom frontu, prema izvješću koje je u veljači objavio Centar za strateške i međunarodne studije, istraživačka organizacija u Washingtonu.
Nakon obilaska rovova postaje jasno zašto je probijanje ukopanih i utvrđenih linija smrtonosan posao. Ali zadržavanje linija također ima golemu cijenu. Dva dana prije posjeta Timesovih reportera, 79. brigada pretrpjela je teške gubitke, a danak nemilosrdne borbe vidljiv je u njihovim zamagljenim i krvavim očima.
Vojnici kažu da su spremni umrijeti. Ovo je rat za preživljavanje, ističu, ne samo za njih nego i za njihovu naciju. Spomenuta je brigada jedna od ukrajinskih elitnih jedinica, a njene snage su se borile protiv Rusa u stepama, po šumama i u razrušenim gradovima. Sada su njeni vojnici zaduženi za položaje oko 25 kilometara od grada Donjecka, uporišta Rusije i separatističkih snaga od 2014. godine.
Grad sravnjen sa zemljom
Grad Marinka zapravo postoji još samo na zemljopisnoj karti, napustilo ga je otprilike 9000 prijeratnih stanovnika. Davno se našao na popisu mjesta koja su ruske snage razorile. No Ukrajinci i dalje brane područje Marinke.
Budući da na tom mjestu nisu uspjeli probiti ukrajinske linije gotovo godinu dana, Rusi su nedavno revidirali svoju taktiku, okrenuvši se malim jurišnim skupinama. One pokušavaju probiti rupe kroz ukrajinsku obranu, pokazuje ruski priručnik koji su zarobili Ukrajinci.
U priručniku se detaljno opisuje kako se jurišni vodovi od 12 do 15 vojnika mogu podijeliti u taktičke skupine od samo tri osobe uz dodatnu vatrenu podršku za infiltraciju u ukrajinske rovove. Ukrajinski vojnici su ove skupine počeli nazivati "mesom", zbog visoke stope smrtnosti.
Ukrajinski borci koji su izbliza svjedočili napadima kažu da Rusi često šalju prvi val pješaštva u napad na rov, znajući da će vjerojatno biti ubijeni. Ruski promatrači bilježe ukrajinske vatrene položaje i otvaraju baražnu vatru iz minobacača i topništva na te lokacije. Zatim drugi val ruskog pješaštva dolazi, pokušavajući se infiltrirati u rov.
Brutalna taktika Rusa
To je brutalna taktika koju bi prepoznali milijuni vojnika zbijenih u rovovima prije više od jednog stoljeća tijekom Prvog svjetskog rata. Kao što je francuski kapetan André Laffargue primijetio u to vrijeme u pamfletu pod nazivom Taktika napada na rov, probijanje dobro branjenih rovova ima nevjerojatnu cijenu.
"Pješačke jedinice nestaju poput slame u vatri", napisao je Laffargue.
Kako bi došli do nulte crte izvan Marinke, ukrajinski vojnici moraju prijeći mrežu rovova prema pozadini, kroz otvorene rupe ostavljene za tenkove i kroz uništena sela.
Rovovi su konstruirani sa zavojima da smanje učinak eksplozije ako minobacačka granata padne unutra. Mreže i granje položeni su preko rovova na nekim mjestima kako bi se zamaskirale konture. Ukrajinski vojnici, koji dobro poznaju teren, imaju promatrače koji stalno traže prijetnje.
U mirnim trenucima, čak i u područjima gdje se vode najteže borbe, mnogo se vremena provodi čekajući sljedeći paroksizam nasilja - vojnici jedu obroke iz limenki i brinu se za ono što nazivaju "ukrajinskim ratnim mačkama" koje patroliraju rovovima i traže štakore.
U rovovima vojnici znaju da će Rusi nastaviti dolaziti
Budući da se linija bojišnice proteže preko 1000 kilometara, obje su vojske iskopale tisuće kilometara rovova - raspoređenih u ešalone tako da se u slučaju pada jedne mreže vojnici mogu povući na sigurnije položaje.
Uz napade manjeg opsega, Rusija već tjednima pokušava probiti ukrajinske linije sveobuhvatnijim napadima koji uključuju oklopne kolone. Ubrzo nakon posjeta reportera New York Timesa, izvidničke jedinice 79. brigade otkrile su kretanje ruskih tenkova i oklopnih vozila u blizini.
Rusi su pokušali zaobići rovove kako bi pokrenuli masivan napad.
Međutim, zaustavljeni su i ukrajinski su borci protutenkovskim projektilima Javelin oštetili nekoliko ruskih tenkova i oklopnih vozila, a njihovo uništavanje je zabilježeno na videosnimkama koje je objavila brigada. U rovovima vojnici znaju da će Rusi nastaviti dolaziti. I kažu da su spremni za dan kada će i sami krenuti u napad.