ASSOCIATED Press je objavio veliku priču o tome kako su ruski vojnici provodili "operaciju čišćenja" u Buči, jednom od najvećih stratišta u dosadašnjoj invaziji Rusije na Ukrajinu.
Prvi čovjek stigao je u 7:27 ujutro, ruski vojnici su mu pokrili glavu i odveli ga uz prilaz prema neuglednoj poslovnoj zgradi. Dvije minute kasnije prigušeni, molećiv glas probio je jutarnju tišinu. Uslijedio je nemilosrdni odgovor: "Pričaj, pričaj, majku ti je*em", piše AP. Žene i djeca došli su kasnije, noseći na brzinu spakirane torbe.
Ruska operacija "čišćenja"
Bilo je to hladno, sivo jutro 4. ožujka u Buči u Ukrajini.
Do večeri će najmanje devet muškaraca hodati u smrt u Jablunskoj ulici 144, kompleksu zgrada koji su Rusi pretvorili u stožer i središte nasilja koje će šokirati svijet.
Kasnije, kada su sva tijela pronađena razbacana po ulicama i na brzinu spakirana u grobove, lako se moglo pomisliti da je pokolj bio slučajan. Stanovnicima koji su pitali kako se to dogodilo rečeno je da se pomire sa situacijom, jer na neka pitanja jednostavno nema odgovora. Ipak, kako piše AP, postojala je metoda za nasilje.
Ono što se tog dana dogodilo u Buči bilo je ono što su ruski vojnici u presretnutim telefonskim razgovorima nazvali "začistka", odnosno - čišćenje.
Rusi su lovili ljude na popisima koje su pripremile njihove obavještajne službe i išli od vrata do vrata kako bi identificirali potencijalne prijetnje. Oni koji nisu prošli ovu filtraciju, uključujući dragovoljce i civile za koje se sumnja da su pomagali ukrajinskim trupama, mučeni su i pogubljeni, pokazuju snimke nadzornih kamera, tajne audiosnimke i intervjui.
Associated Press i serijal PBS-a Frontline dobili su snimke nadzornih kamera iz Buče koji prvi put pokazuju kako izgleda ruska operacija čišćenja u Ukrajini. To je bila organizirana brutalnost koja će se ponavljati u velikim razmjerima na teritorijima koje je okupirala Rusija diljem Ukrajine - strategija za neutraliziranje otpora i teroriziranje lokalnog stanovništva kako bi se dobila njihova pokornost, piše AP. Ovu su taktiku ruske snage koristile u prošlim sukobima, osobito u Čečeniji.
Odveli ih u Jablunsku 144, mlatili i onda pucali u njih
Dana 4. ožujka tijekom jutra ruski su vojnici preuzeli kontrolu nad Jablunskom pa tako i nad kućom u Jablunskoj 31, u koju su se sakrila nekolicina ukrajinskih dragovoljaca. Ruski vojnici su razvalili vrata kuće i izvukli osam Ukrajinaca i vlasnika kuće u dvorište. Natjerali su ih da skinu cipele, optužili ih da su nacisti i da djeluju kao osmatrači ukrajinske vojske. Zatim su dva ruska vojnika na nišanu povela muškarce niz mokru, zaleđenu cestu do Jablunske 144, psujući ih dok su muškarci hodali u čarapama. Bilo je 11:08.
Vojnici su ih natjerali da kleknu iza ruskog vojnog vozila na prilazu kompleksu i udarali ih nogama. Tada je jedan od zarobljenih muškaraca, inače taksist, Ivan Skiba, vidio kako podižu jednog od zarobljenih i pucaju mu u glavu.
Tijekom sljedećih nekoliko sati, vojnici su dopremali sve više i više ljudi u Jablunsku 144. U međuvremenu su ruski vojnici provaljivali u domove ljudi, razvaljivali brave i probijali visoke ograde tenkovima, pokazuju snimke nadzornih kamera. Mještanima su rekli da traže oružje. Stanovnici su rekli da su vojnici također krali alate, elektroničku opremu, hranu i piće.
Muškarce koji su klečali u Jablunskoj 144 u nekom su trenutku ruski vojnici počeli voditi po dvojicu u poslovnu zgradu. Rusi su taj dan pustili većinu civila, prvo žene, a zatim muškarce. Ali dragovoljci nisu pušteni. Njih su mlatili.
Ruski vojnici Ivana Skibu i druge volontere s kontrolnog punkta odveli su iza ugla poslovne zgrade, do malog dvorišta, u kojem je već bilo jedno mrtvo tijelo. Tada su dva vojnika počela pucati. Osjetio je kako mu je metak probio bok i pao je na tlo. Pretvarao se da je mrtav, prestravljen da će Rusi vidjeti kako njegovi izdisaji zamagljuju hladan zrak.
"Čekao sam mrak... Užasno, jednostavno užasno"
"Čekao sam mrak", rekao je. “Užasno... Ne mogu objasniti... Jednostavno užasno.”
Nakon što je utihnulo, Skiba je izvukao zapešća iz trake koja ih je povezivala, puzao kroz leševe svojih kolega s kontrolne točke i ukrao čizme s tijela jedinog čovjeka koji ih je još nosio. Otrčao je do susjedne kuće i sklupčao se na kauču, pokušavajući se ugrijati. Zatim je čuo glasove Rusa koji su pitali ima li koga u kući. Skiba se pretvarao da je vlasnik.
Vjerujući da se radi o ozlijeđenom civilu, vojnici su ga vratili u Jablunsku 144, ovaj put na liječničku pomoć, rekao je Skiba. Odveli su ga u podrum u kojem je bilo zatočeno više od 100 ljudi. Sljedeća tri dana Skiba ondje nije nikome govorio o svojoj rani od metka.
Dana 7. ožujka Skibi i ostalima Rusi su dopustili da napuste podrum. Svi ostali koji su bili zarobljeni s njim, osim mladića s nadimkom Svetac, bili su mrtvi. Tada je Skiba napokon izašao iz Jablunske 144.
Razgovori ruskih vojnika
Dana 14. ožujka vojnik pod nadimkom Ljonja nazvao je svoju majku s mobilnog tornja u blizini Buče. "Na ulicama su civili kojima je mozak prosut po tlu", rekao je. Njegova je majka htjela znati tko ih je ustrijelio.
"Naši ljudi", odgovorio je Ljonja.
“Možda su bili samo mirni civili”, rekla je njegova majka.
“Mama, u tijeku su borbe. I odjednom iskoči! Razumiješ? Što ako ima bacač granata?” rekao je Ljonja.
Jednom su, opisao je Ljonja u razgovoru, zaustavili dječaka i provjerili Telegram račun na njegovom mobitelu. Aplikacija je imala podatke o lokaciji i logistici Rusa.
"Ustrijeljen je na licu mjesta", rekao je Ljonja svojoj mami. To je samo jedan od poziva čiji je sadržaj objavio AP u svojoj velikoj priči o zločinima u Buči.