Drugi punski rat predstavljao je vjerojatno najveći izazov za vojsku rimske države. Nakon što su Rimljani u Prvom punskom ratu pobijedili i nametnuli Kartažanima teške mirovne uvjete, prošlo je dvadeset godina relativnog mira. Tada Hanibal započinje svoj put prema Apeninskom poluotoku te uništava rimsku vojsku. Njegova najveća pobjeda dogodila se na današnji dan 216. godine pr. Kr., kada je kompletno masakrirao rimsku vojsku kod Kane te im nanijeo najteži udarac u ratu.
Hanibal ante portas
Nakon što je prevalio teški put preko Alpa da bi ugrozio Rim, konzuli su odabrali svoje najbolje ljude da ga zaustave. Dvije različite bitke odigrale su se u godinama prije poraza kod Kane. Obje su bitke završile Hanibalovom pobjedom. U bitci kod Trebije Rimljani su izgubili prvu veću kopnenu bitku, no godinu dana kasnije u bitci kod Trazimenskog jezera Rimljani su bili totalno potučeni nakon što ih je Kartažanin dočekao iz zasjede. Gotovo 30.000 Rimljana je umrlo u jedno jutro.
Rimljani su nakon toga naganjali Hanibala po Kampaniji, regiji južno od Rima. Pokušali su ga iscrpiti uz taktike povlačenja, no nakon što je pokupio svu hranu i zapalio nekoliko sela, pobjegao je na istok. Rimljani su bili bijesni pa su zamijenili konzule i postavili nekoga tko će se konačno riješiti prijetnje. Skupili su novu vojsku od 80.000 ljudi i poslali ih prema gradu Kani.
Bitka se odigrala između potoka i litice. Rimljani su htjeli vrlo jasan teren u kojem Hanibal neće moći izvesti neki trik. Ovu bitku presudit će čista snaga i ništa drugo. Rimljani su imali dvostruko veći broj vojnika od Hanibala i bili su sigurni da će u ovoj bitci nanijeti Hanibalu teški poraz zbog kojeg će završiti svoju kampanju.
Bitka kod Kane
Hanibal je bio svjestan razlike u broju vojnika, no i ovoga puta je imao plan. Kako se bitka trebala održati u uskom prolazu između potoka i litice, nije mogao računati da će njegova numidijska konjica moći tako lako napasti s boka i okružiti neprijatelja, a tako je uglavnom bilo u prijašnjim bitkama. Međutim, njegove elitne jedinice trebale su odigrati ključnu ulogu u ovoj bitci, a postavljene su u rezervu na rubovima njegovih linija i nisu se trebale boriti od samoga starta.
Svoju prednju liniju je izbočio - naredio je centralnim jedinicama da se pomaknu pedeset metara naprijed. Kada je glomazna rimska vojska navalila na njih, jedini im je zadatak bio da izdrže napad i da ne počnu bježati. Tako je dobio vremena da izvede svoj savršen plan.
Numidijska konjica, koja se nalazila na samom zapadnom rubu uz potok, potukla je rimsku konjicu. Rimska konjica bila je neiskusna i mlada, a Hanibalova više puta testirana te poznata po svojoj vojnoj vještini. Nakon što su dobili prostora za manevar, Hanibalova konjica je napravila velik krug te došla do istočnog boka rimske vojske. Tamo se nalazio jedan od dvojice konzula kojeg je uhvatila panika čim je vidio numidijske vojnike. Odmah se povukao s bojišta.
Masovna rimska pješadija u međuvremenu samo što nije probila Hanibalovu liniju. Pogurnuli su ih po centru, čime su se zapravo okružili kartažanskom vojskom s tri strane. S boka su čekale elitne jedinice koje su sada dobile zadatak da napadnu. Kada je Hanibalova konjica obavila svoj posao, pokrila je četvrtu stranu i okružila Rimljane. Sada je bilo vrijeme za masakr.
Ogromna rimska vojska našla se okruženom sa svih strana. Pokolj je trajao satima. Uplašeni mladi rimski vojnici stisnuli su se jedan uz drugog da često nisu mogli ni zamahnuti mačem kako bi se obranili. Hanibal je bio na prvim linijama i bodrio svoje ljude tijekom cijele bitke te s guštom sudjelovao u pokolju.
Kad se prašina napokon spustila, gotovo 80.000 trupala nabacanih jedno na drugo ležalo je ispred njih. Upravo se dogodio najveći poraz u tisućljetnoj povijesti rimske države.
Broj stradalih u drevnoj bitci kod Kane jednak je broju stradalih u bitci kod Borodina 1812. godine, kada je Napoleon ušao u Rusiju. Jednak je isto tako i broju žrtava u bitci za Berlin 1945. godine. Bila je to jedna od najvećih antičkih bitaka, a završila je jednostranom pobjedom Hanibala.
Rim se ipak uspio oduprijeti Hanibalu desetak godina kasnije u bitci kod Zame, čime je završena kartažanska prijetnja, a Rim preživio najgoreg neprijatelja. Punski ratovi konačno su završili sredinom idućeg stoljeća, kada je Kartaga kompletno uništena, a po tlu je prosuta sol kako bi se proklela zemlja. Hanibal je ipak zapamćen kao jedan od najsposobnijih vojskovođa u ljudskoj povijesti, bok uz bok Aleksandru Makedonskom, Cezaru i Napoleonu.