SUPERBRZ optički internet nije samo tehnologija. Na dosad nezamisliv način isprepleo se sa životima svih nas i naših obitelji. Neke od najljepših i najvažnijih životnih trenutaka doživjeli smo na vodećoj fiksnoj mreži, a naše navike i način na koji radimo, komuniciramo, zabavljamo se sada je drukčiji nego ikad prije.
U dosad najsveobuhvatnijem specijalu Hrvatskog Telekoma istražujemo kako su najbrži, najstabilniji i najrašireniji optički internet u svakom kutku doma i najbolji WiFi promijenili život u zemlji, u našemu gradu i susjedstvu. Hrvatski Telekom vjeruje kako superbrz internet i korisna digitalna rješenja povezuju ljude, omogućavaju tvrtkama rast i inovacije, dobar život zajednice i veći životni standard.
U ekskluzivnome serijalu 'Kako je superbrz internet promijenio život u Hrvatskoj' upoznajte slavonske obitelji koje su doživjele važne obiteljske trenutke zahvaljujući brzoj optičkoj mreži, profesionalce u svome poslu koji na mreži rade čuda i biznise koji na mreži stvaraju inovacije.
Videovečere s tri kraja svijeta
Tri brata, svaki sa svojom obitelji, nazdravljaju nakon svečane večere povodom još jednoga američkog Dana zahvalnosti koji uvijek zajedno slave. Odrasli su u Americi i taj im je blagdan bitan. Najstariji Dean reže puricu, najmlađi zabavlja novom anegdotom, a srednji priprema desert. Dinamika je jednaka kao u klasičnome obiteljskom susretu. Jedino – ovo nije klasični obiteljski susret. Svaki se od trojice braće u tome trenutku nalazi na drugome kraju svijeta. Najstariji Ivan Dean u New Yorku, najmlađi Mark Dinko u Frankfurtu, a srednji Alan Mate Orlic – u Osijeku. A večera kojoj upravo prisustvuju je videovečera – koja se održava na superbrzom optičkom internetu pa braća zaista imaju osjećaj kao da su fizički zajedno. Mlađi Alanov brat ima i dvomjesečnu bebu, sina kojega još uvijek nisu vidjeli uživo – samo putem interneta.
Bez ovakvih prilika i obiteljskih videovečera rijetko bi se vidjeli zbog poslovnih obveza. Alan Mate i njegova supruga Tijana vode u Osijeku školu stranih jezika i STEAM edukacije za djecu koje su postale toliko popularne da su pokrenuli franšize u još nekoliko gradova i država.
Upravo ulazimo u njihov osječki stan, u kojemu žive i njihove dvije kćeri Adriane (11) i Olivie (7). Istodobno je vedro, bučno i opuštajuće tiho. Njih su dvoje poduzetnici s uspješnim poslovnim planom i ujedno roditelji koji su znali da je kvalitetno vrijeme posvećeno obitelji ključno i da ga treba brižno čuvati i njegovati. Njihovu idilu prekinula je COVID-19 pandemija, ali pomogao im je superbrz internet.
Od pisama, preko Skypea, do SMS-ova
Ljubavna priča Tijane i Alana zapravo je kratka povijest razvoja tehnologije. Upoznali su se prije 23 godine u Vinišćima, malenome mjestu kod Trogira. Ljetnu su ljubav 16-godišnjakinja iz Zenice i 18-godišnjak iz New Yorka nastavili razmjenjujući rukom napisana pisma koja su preko Atlantika putovala i nekoliko tjedana. Za koju godinu počeli su komunicirati Skypeom. "Bili smo među prvih milijun korisnika Skypea. Kupili bismo karticu za deset dolara i satima razgovarali. Tada je bila moguća samo glasovna, ne i videoveza", prisjeća se Alan Mate. Potom su stigli SMS-ovi: "Sjećaš li se, Tijana, kako smo automatski znali na tipkovnici staroga mobitela koliko koji broj moraš puta ukucati da dobiješ slovo na zaslonu?" pita je Alan.
Vjenčali su se u Trogiru. Alan je upisao doktorat u SAD-u, Tijana u Novome Sadu magisterij menadžmenta. Komunicirali su mailovima dok Tijana nije dobila američku vizu pa su se preselili u New York. U tome se gradu rodila njihova starija kći Adriana, koja je ime dobila po velikoj očevoj strasti – Jadranskome moru, a njezina mlađa sestra po maslini, kraljici Mediterana. Alan je nakon doktorata tražio posao sveučilišnoga profesora, no odlučili su ponude Sveučilišta sa Srednjega zapada zamijeniti za Hrvatsku. Prva je ideja bila da kupe brod za turističke ture na Jadranu. Alan je zamišljao da bi kao doktor povijesti umjetnosti i filozofije mogao organizirati izlete vezane za kulturu i muzeje. Na kraju je Tijana odlučila: saznala je za školu engleskoga jezika Helen Doron i otvorili su franšizu u Osijeku.
"Iako nikad nismo bili u Osijeku, odlučili smo se za taj grad"
"Poslali smo upit glavnoj franšizerki iz Zagreba koja nam se odmah javila. Iako nikad nismo bili u Osijeku, odlučili smo se za taj grad", kaže Tijana. "U tjedan smo dana pronašli poslovni prostor, stan i automobil, a u mjesec i prve učitelje engleskoga jezika. I počeli smo", prepričava Alan. Nakon dvije godine franšizu su proširili i 2015. godine otvorili i školu u Slavonskome Brodu, uvrstili u program i njemački jezik, a godinu kasnije osnovali Tinker Labs – jedinstven STEAM pristup koji uključuje znanost, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku, eksperimente i praktično učenje nužno za budući uspjeh djeteta. Osmislili su programe koji uvode učenike u svijet znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike. Kroz zabavne eksperimente djeca vrtićke dobi uče što je pneumatika, stariji izrađuju rakete i grade mostove, izvode se eksperimenti sa suhim ledom… U nekoliko godina održali su još brojne radionice u 34 grada u Hrvatskoj – 34 Tinker radionice čiji je slogan „od igre, do strasti, do svrhe”, proširili franšizu na druge zemlje i obogatili program.
Onda je stigla COVID-19 pandemija. Bili su svjesni da moraju nešto poduzeti da svi u kući i na poslu mogu nastaviti sa svojim aktivnostima. Spasio ih je, kažu, internet. Uveli su fiksni optički internet. I to je bio game changer. Školu su prebacili na online nastavu. "Roditelji bi kod nas dolazili po materijale za eksperimente, a mi bismo nastavu održavali putem interneta. Zoom nam je bio spas", prepričavaju. Istodobno su održavali online školu za djecu na drugim adresama, dok bi nastavnica osječke glazbene škole vodila sat solfeggia njihovoj starijoj kćeri. I jedni i drugi mogli su istodobno kod kuće učiti i držati nastavu baš kao da se škola održava uživo – bez ikakvoga kašnjenja signala.
"Danas u domu imamo tri laptopa, četiri tableta, četiri mobitela, četiri TV-a i dva Kindl uređaja za čitanje", prebrojavaju uređaje dok razgovaramo o tome kako je internet promijenio živote. Svoje su kćeri vodili nedavno na izložbu tehnologije. Djevojčice koje su poput njihove generacije na Teamsu, Zoomu, Meetu, s mobilnim aplikacijama pod prstima, čudile su se starim mobitelima ciglama.
Na velikome ekranu u dnevnoj sobi redovito iz Osijeka održavaju vezu s obitelji – njegovom u New Yorku i Njemačkoj, njezinom u BiH. Neke su prigode svečane, neke bolne. "Kada je naš dobar obiteljski prijatelj umro u Australiji, pratili smo komemoraciju za tu divnu osobu koju je pripremila njegova kći na drugoj strani svijeta. Mogli smo se s njim oprostiti i pružiti podršku ožalošćenima. Sve smo pratili uživo iz naše dnevne sobe". Neki su im dani važni. "Dan zahvalnosti nam je bitan blagdan pa zato održavamo zajedničke videovečere", kaže Alan i dodaje kako su umjesto purice na njihovu stolu u Osijeku ćevapi. "Ali ne bilo kakvi! Pravi, bosanski!" dodaje Tijana. Za što su bili zahvalni prošloga Thanksgivinga? Za ono što su ostvarili, za sve nove vrhunce koje planiraju osvojiti, za trenutke koje su prošli zajedno i za one koji ih očekuju.
OPTIČKI INTERNET HRVATSKOG TELEKOMA: Najveće brzine i najbolja pokrivenost
"Iz Slavonije pobjeđujem na najboljim regionalnim turnirima! Evo što je ključno"
U svijet gaminga uveo ga je stariji brat kada je imao 11 godina. Domagoj Boras (21) danas profesionalno gejma za eSport tim NK Osijek te svakodnevno streama na Trovu za Reroot Gaming. Igra League of Legends na poziciji top lanea, nickname mu je Boras.
Strast na koju se navukao kao mladi tinejdžer sjedeći pred monitorom nekoliko sati dnevno sada je pretvorio u uspješnu profesiju. Domagoj živi od gaminga. "Kada smo brat i ja počeli igrati, to je bila patnja. Imali smo ograničen internet pa smo od susjeda krali Wi-Fi. Sjećam se da je antena bila na prozoru, a kada bi prošao autobus, pukla bi veza. Zbog toga mi je dosta dugo trebalo da se nađem na pro sceni", objašnjava Domagoj koji je zaposlen u osječkoj Reroot agenciji.
"Kada dođeš na profesionalnu razinu u League of Legends koji je timska igra, nije toliko bitno koliko si pojedinačno dobar nego koliko si dobar u timu". Dovoljno dobar prestalo je biti dovoljno dobro prije mnogo godina, zato Domagoj zna da u ovome novom svijetu igara mora biti izvrstan.
Nakon srednje škole stigli su prvi turniri i ozbiljan novac
Čim je završio srednju školu, počeo je igrati na turnirima i učiti druge, probio se na američko tržište. "I tu je počeo dolaziti ozbiljan novac", kaže. "Onda smo provukli i optiku, pa je tako bio manji ping, odnosno manji delay, mogao sam u igri brže reagirati. To me motiviralo da počnem streamati i krenem na Twitch." Twitch je popularni online servis za prijenose uživo. Na toj platformi koja je dio Amazonove obitelji oglašivači sve bolje plaćaju najbolje igrače videoigara koji svoje pokušaje i promašaje prenose uživo na Twitchu.
"Dobio sam bolji internet i sada mogu ostvariti bolji prihod. Superbrz je internet u gamingu nužan, a kad je spor, frustraciju mogu usporediti s onim trenutkom kad je zeleno svjetlo na semaforu, a vozači još stoje", opisuje. "Razlika je velika. Kad igrate turnire na LAN mreži, nema delaya. Dok nisam igrao na optici, bilo je gadno: digne se ping i dovoljan je samo jedan trenutak usred borbe u kojem veza malo zašteka i ti si već mrtav." Ping je količina milisekunde koja je potrebna da paket informacija dođe od vašega računala do servera i vrati se. Visoki ping znači u gamingu da si doslovce potopljen. "Fiksni optički internet je u gamingu gamechanger. Na profesionalnim sam turnirima davno znao izgubiti zbog problema u vezi. Otkako imam optiku, ne sjećam se kad mi se to dogodilo."
A oduvijek je želio biti najbolji. "Ako već igram, zašto ne bih pokušao biti najbolji u onome što radim?" Zato ga i nisu privukle druge igre, nego isključivo LoL. I kao za svaki uspjeh potrebno je ključnih sedam: stav, pristup, cilj koji zamisliš, strategija koju osmisliš, taktika i izvršenje. I brz internet.
Danas ima više od 500 klijenata koje podučava igranju
Poticaj mu je bio stariji brat, mama je podržavala, a ostalim članovima obitelji nije mogao objasniti čime se bavi. Danas ima više od pet stotina klijenata koje podučava igranju, boljoj mehanici, rotacijama u ovoj igri iznimno brzoga tempa. Sa svih su strana svijeta, od SAD-a do Azije, a iza sebe ima više od 2000 sati poučavanja. "Zanimljiv je taj raspon od tinejdžera do 40-godišnjaka. S jednim Šveđaninom koji ima obitelj s dvoje djece posebno sam kliknuo, pa on ponekad na odmor s obitelji dolazi u Osijek i onda se družimo offline."
Kako je tehnologija napredovala, svjedoči i činjenica da je kao dječak na stolu imao računalo čiji je monitor bio veličine kante, a danas ima računalo čiji monitor nema rubove. "Od monitora koji zauzima pola stola do onoga koji je jedna tanka linija", opisuje. Danas Domagoj radi u agenciji koja je nedavno pripremila i veliki turnir Reroot lige. Krajem travnja organizirali su turnir u osječkom Sporthouseu na kojem je oko 80 igrača iz cijele regije uživo igralo Call of Duty.
Kada su nedavno u uredu Reroot Agencije organizirali turnir s dvanaest regionalnih igrača, bilo je, kaže, brutalno. "Uživo smo prenosili gameplay, trudili smo se da nam se ne gasi veza i da bude kvalitetna slika. U tim je situacijama bitna kvalitetna veza. Dvanaest umreženih računala, svatko nešto reloada i bitno je da se ne osjeti manjak kvalitete."
Lideri slavonske Silicijske doline: "Na mreži smo stvorili jedan od najboljih tech proizvoda na svijetu!"
"Iako je godina iza nas mnogima bila kaotična i teška zbog COVID-19 pandemije, za nas je bila uspješna. Ostvarili smo značajan rast prihoda, a početak ove godine bio je izvrstan i kad je riječ o prihodima i lansiranju novih proizvoda", priča Ivan Jelušić, uz Vlatka Matijevića i Srđana Kovačevića, jedan od osnivača jedne od najinovativnijih osječkih tehnoloških tvrtki Orqa.
Ove godine planiraju dokapitalizaciju tvrtke, gledaju unaprijed i namjeravaju postati vodeća tehnološka tvrtka u svijetu upravljanja bespilotnim letjelicama pomoću FPV-a (first-person view). Njihove FPV naočale bile su prije tri godine samo početak uzbudljivoga putovanja. Početkom pandemije austrijski je predsjednik Alexander Van Der Bellen koristio Orqa FPV naočale da bi proletio dronom palačom Hofburg, službenom rezidencijom u Beču, a sada razvijaju tehnologiju koja će biti ključna ne samo za dronove, nego i za robote, autonomna vozila i podmornice. "Budućnost je u tehnologiji za prijenos videozapisa visoke rezolucije iznimno niskom latencijom", govori nam Ivan. A upravo to može omogućiti samo superbrz optički internet.
Kako inoviraju uz superbrz internet? "Sastavnice naših proizvoda postoje u digitalnim formatima, katkad se naprave stotine iteracija modela, a svaku međuverziju moramo svakodnevno povlačiti s cloud servera i tu je robusna internetska veza ključna", kaže Ivan i dodaje: "Brza i stabilna internetska konekcija je minimalni standard da biste poslovali globalno, a budući da mi poslujemo s klijentima u više od 50 zemalja, optika nam je nužan alat. Poput računala, lemilice ili osciloskopa. Internet je alat."
Superbrz internet omogućava im dosad neviđenu komunikaciju. Jedan od primjera testiranje je vožnje autonomnim vozilom s klijentom iz Skandinavije. "Mi smo u Hrvatskoj gledali naočalama spojenima na monitor tog vozila. Bez obzira na to što smo bili udaljeni u Hrvatskoj, mogli smo na kameri gledati ono što nam je puštao videofeed iz Norveške. Pomicanjem glave pokrenuli bismo i gimbal kamere. Za to je bilo potrebno osigurati kvalitetnu i robusnu vezu da bi se podatci prenijeli u stvarnome vremenu s minimalnom latencijom", ističe Ivan.
Svoje izume predstavljaju diljem svijeta, no ne planiraju seliti iz Osijeka
Zahvaljujući inovativnom modelu razvoja proizvoda, "početkom godine izišla je nova verzija Orqa naočala s još boljim performansama, funkcionalnostima i boljom ergonomijom. Predstavili smo ih na Sajmu potrošačke elektronike u Las Vegasu i još uvijek je hit proizvod u našoj industriji."
Sjedište tvrtke im je u Osijeku, središtu hrvatske silicijske ravnice i iz Osijeka se ne namjeravaju seliti. "Svi se naši proizvodi razviju u Osijeku, gdje je naš inženjerski razvojni tim. Tu radi više od 50 ljudi, pokrivamo sve discipline da bi se najprije osmislio koncept, napravio prototip, testirao i proizvodio. Tu su nam temeljni poslovni i inženjerski kapaciteti, otvorili smo i ured u Washingtonu i u Zagrebu", objašnjava Ivan. Dodaje da su protekle dvije godine mogli nesmetano raditi zato što su vertikalno integrirana tvrtka. "Sve inženjerske razvojne procese i programske aktivnosti radimo unutar naše kuće i rijetke su stvari koje možemo outsourcati. Baš smo zbog toga otporni na promjene koje je u proteklim dvjema godinama izazvao poremećaj nabavnih lanaca."
Prosjek godina u kompaniji se spušta ispod 26 godina. "To znači da ne nedostaje svježe krvi i zdrave motivacije. Imamo minimalnu fluktuaciju ljudi, plaće iznad hrvatskoga prosjeka, a dobar dio zaposlenika ima udjele u tvrtki. Smatramo da je važan čimbenik zadržati radnike da bi s nama veslali u istome smjeru."
Osječki je trojac na dobrome putu da ostvari svoje profesionalne i poduzetničke ciljeve, a zahvaljujući nevjerojatnim mogućnostima fiksne optičke mreže, i jedan mali san iz djetinjstva. Ivan zaključuje: "Sigurno smo svi kao mali maštali o teleportaciji. Mislim da je tehnologija kojom se bavimo - da se vizualno u stvarnome vremenu pojavite na drugoj lokaciji, koja je moguća uz superbrz internet, najbliža teleportaciji do koje ćemo doći."
"Dječje rođendane slavimo iz Osijeka s prijateljima u Londonu – na mreži!"
Rano je jutro u osječkoj zlatarnici. Rene pažljivo odabire fotografije za Facebook i Instagram, potom pregledava narudžbe na webshopu. Sve ide puno brže nego ranije jer ima superbrz optički internet. "Godinu prije pandemije otvorili smo webshop i tako je naš mali obiteljski posao prošao neokrznut. Upravo zahvaljujući mreži", govori nam Rene Krasnić Velicki, suvlasnica, menadžerica i dizajnerica nakita u Zlatarnici Karat.
Kod Rene je sve pitanje sklada: ravnoteže poslovnoga i privatnoga, majčinstva i partnerstva, modernoga biznisa i tradicije duge sto godina, digitalnoga i analognoga svijeta. "Kada preuzmete tradicionalni obiteljski posao, prenose se i poslovne tajne i vještine koje u spoju s digitalizacijom daju luksuz da tehnološki napreduješ, a istodobno stojiš čvrsto na temeljima koji su udareni prije 100 godina", opisuje Rene.
Rođena Osječanka, alumni sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, na profesionalnom je putu prošla mnogo: od rada u uglednoj revizorskoj tvrtki, magisterija na londonskom King's Collegeu, do uzbudljive i kompetitivne karijere na trading flooru u Barclays Bank u Londonu, što je bilo neprocjenjivo iskustvo u kojem se, kaže, prekalila, opametila, odrasla, progledala. I onda je napustila poslovni epicentar Europe, vratila se u Osijek i posvetila obiteljskom poslu. "Veliki je blagoslov kada vam netko preda uhodani posao koji je izgradio, ali potrebno je vrijeme da nađete novi put i smjer u kojem se taj posao mora kretati da bi se razvijao i opstao. Trebalo je vremena, ali nadam se da sam uspjela", prepričava Rene.
S bivšim kolegama i prijateljima iz Londona koji su sada raseljeni po cijelom svijetu redovito održava kontakte. "I to ne bi bilo moguće bez superbrzog interneta. Redovito se družimo online, prisustvujemo rođendanskim zabavama putem videocalla, trudimo se da nam djeca ostanu u kontaktu, da se veze ne prekinu." Online ili uživo, Rene pažljivo njeguje veze s prijateljima poput delikatnih ogrlica koje sama dizajnira.
Sadržaj donosi Index u suradnji s Hrvatskim Telekomom te u suradnji s agencijom za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content&Technology – C3 Croatia.